Zorica Vuković: Eppur si muove

Novi život je radost, ali i sve ono što uz taj život ide. I bol. I tuga. I smrt. Ali i neopisiva sreća kad primiš dijete u ruke nakon poroda, kad je obitelj na okupu, kad krenu prvi zubići, prvi koraci, prvi školski dan, prvo zaposlenje, vjenčanje, unuci… Krug života.

Amerika je bila zemlja snova prema mišljenju naših ljudi. Tamo su tekli med i mlijeko, živio se ‘američki san’. Od tamo su stizali filmovi koji su veličali hrabrost, požrtvovnost, filmovi u kojima se, početkom objeda, zahvaljivalo Bogu. Tamo se poštivala obitelj i rađala se djeca… Iz Amerike su stigle traperice, rock and roll i Elvis. Iz Amerike je dolazila nada. Istovremeno se zanemarivalo ono što je učinjeno i činjeno starosjediocima i dovoženim afričkim robovima… 

Onda su počeli stizati liberalni stavovi, New Age, LGBTQ prava… To se širilo poput tornada. Godine 2010. pročitala sam knjigu Marketing zla, Amerikanca armenskog porijekla, u kojoj je opisano kako se manipulira brojkama i anketama i kako se propagira abortus i kontracepcija, LGB… stav koji se nameće američkoj djeci još u vrtićima. Mišljah da to kod nas neće doći, a već 2011. godine, Milanovićev ministar obrazovanja, ‘kočijaš’ Jovanović, počinje uvoditi jogu i građanski odgoj u škole. Na sreću, tada to nije prošlo, ali sad prolazi. Do kada?

O ovom nasrtaju na obiteljske i ljudske vrijednosti je EWTN (Međunarodna Televizijska mreža Vječna Riječ) snimio dokumentarac Vuk u ovčjoj koži Stephena i Richarda Payne. U njemu se postavlja pitanje krize političkog govora i zašto su kršćanska, osobito katolička, uvjerenja napadana od sekularne kulture? Koji su korijeni kulture smrti?  Mogući odgovor nalaze u članovima neomarksističke Frankfurtske škole, osnovane 1923. godine pod nazivom Institut za društvena istraživanja. Njeni su članovi, pred Hitlerom, pobjegli iz Njemačke i skrasili se na privatnom Columbia Universityu u New Yorku 1934. godine.

Najpoznatiji članovi ove skupine su Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno (1903. – 1969.), Erich Fromm (1900. – 1980.), Herbert Marcuse (1898. – 1979.) – otac nove ljevice. On smatra da će radničku klasu zamijeniti koalicija manjina: crnaca, feministica, homoseksualaca…

Oni su svoj marksistički komunizam upakirali u liberalizam koji se proširio najprije u visokoobrazovnim ustanovama. Nasljednik im je danas u Frankfurtu, na Institutu za društvena istraživanja, Jürgen Habermas (1929.), kažu, jedan od najuglednijih filozofa i intelektualaca u svijetu. Bavi se  kritičkom teorijom i američkim pragmatizmom.

I u Zagrebu od 1964. godine djeluje Institut za društvena istraživanja čiji je ravnatelj sada psiholog Boris Jokić (1976.), poznat po opstrukciji vlade premijera Oreškovića 2016. godine i provođenju tzv. kurikularne reforme tijekom ‘vladanja’ Plenkovićeve ministrice obrazovanja Bleženke Divjak (1967.). Jokić je doktorirao na Faculty of Education, University of Cambridge na temu vjeronauka u jednoj školi u Zagrebu. On, ateist? Savršeni sljednik Frankfurtske škole…

Frankfurtska škola donijela je duboke promjene u američkom društvu koja je homogenu Ameriku iz 1950-tih pretvorila u duboko podijeljenu naciju čije se podjele reflektiraju u mnogim zemljama svijeta, a žuđena sloboda pretvara se u diktaturu globalista. Postigli su to lažima, čiji je stup bio Saul Alinsky (1909. – 1972.), u koga su se ugledali Clintoni i Obama. Do čega je to dovelo, vidljivo je danas, nažalost.

No nije sve počelo u Frankfurtu. On je samo nastavak mračnih ideja 18. st. poznatih pod nazivom prosvjetiteljstvo. Jedan od glavnih perjanica tog doba bio je Volter (1694. – 1778.) francuski povjesničar, književnik, filozof pravog imena François Marie Arouet. Da bi sakrili njegove zločeste ideje, pripisali su mu rečenicu ‘tolerancije’: „Neću se složiti s vašim mišljenjem, ali ću do smrti braniti vaše pravo da ga iznosite.“ Koja laž! Naime rečenicu je napisala Evelyn Beatrice Hall (1868. – 1956.) u anegdotskoj biografiji Volterovi prijatelji.

Volter je snažno zastupao protukatolički stav. Za njega je ‘kršćanstvo divlja zvijer koja siše krv svojih istomišljenika’, pa je njegov stvarni poklič: „Ecraséz l’infame!“ (Uništite bestidnicu!), prvi put napisan u pismu 20. lipnja 1760. Jeanu le Rond d’Alembertu (1717. – 1783.), kojim je smjerao uništenju bestidnice Katoličke Crkve. Od tada će sva njegova pisma završavati tim poklikom kojim se potpisivao, o čemu kaže: „Sva svoja pisma završavam s Ecr. L’inf. kao što je Katon uvijek govorio ‘Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti’.“ 

Druga velika laž koja se provlači kroz povijest je da je Galileo Galilei (1564. – 1642.) rekao: „Epursi mouve!“, kad ga je, navodno, osudila inkvizicija. Doista, Galilei je pred astronomima onog vremena objašnjavao svoje pristajanje uz Kopernikov sustav, za što nije imao dokaza. Isusovac Cristopher Clavius (1538. – 1612.), glavni matematičar i astronom na Isusovačkom rimskom kolegiju u pismu Galileu iz 1610. kaže da su astronomi, svojim istraživanjima, potvrdili ispravnost nekih njegovih astronomskih otkrića. 

Godine 1615. u  Rimu Galilei je s puno žara nastojao uvjeriti astronome i teologe u ispravnost Kopernikovog sustava. Pritom je ušao u niz konflikata pa je to navelo papu Pavla V. (1550. – 1621.) da naredi Kongregaciji sv. Oficija da razmotri problem. I tako je Galilei završio u kućnom pritvoru, kojeg je plaćala Crkva. U pritvoru ga je mogla posjećivati obitelj, prijatelji, a neometano je nastavio istraživanje i pisanje, što mu je omogućilo, ustvari, bezbrižan život. 

Izreku Epursi mouve!, Galileu je pripisao Giuseppe Marco Antonio Baretti (1719. – 1789.), talijanski književni kritičar, prevoditelj, pjesnik, novinar, dramaturg, leksikograf i lingvist kad je 1757. godine, boraveći u Londonu, branio hrabrost Galilea pred zločestom inkvizicijom.

Akademik Vladimir Paar kaže: „Galilei je imao iznimne zasluge i kao najveći popularizator znanosti u povijesti, no pritom je prisvajao i tuđe zasluge, svojatajući otkrića koja su prije njega napravili drugi; npr. nije otkrio teleskop, drugi znanstvenik je otkrio Jupiterove mjesece (ima ih 79), drugi je znanstvenik otkrio Venerine mijene. Ali s Galileijem ta su otkrića postala opće poznata!“ 

Aktualan je Galileijev stav da se Bog iskazuje čovjeku i preko Biblije i preko prirodnih zakona koje je stvorio pri postanku svijeta. S tog stajališta nema sukoba znanosti i vjere jer je svaka dokazana znanstvena istina automatski u skladu s vjerom, na što je ukazivao i papa Ivan Pavao II. Prirodni i Božji zakoni nisu u suprotnosti. Moral i razum nisu u suprotnosti. Vjera i znanost nisu u suprotnosti. U suprotnosti su Dobro i Zlo.

„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu:
kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.“ Iv 8,44

U nepreglednom nizu gluposti i laži, pojavila se, još uvijek aktualna kineska gripa o kojoj dugo, dugo nećemo znati kako se i otkud pojavila. Među hrabrim svećenicima, koji su ustali protiv ove laži, bio je don Josip Mužić i don Josip Delaš, župnik sa Sirobuje, koji je služio ‘zabranjenu’ sv. misu na Uskrs 2020 –te. Stoga je Josip Mužić baš s Josipom Delašem proslavljao svoj jubilej – 30 godina svećeništva 14. lipnja ’22.  (Zaredio ga je 14. 6. 1992. Ivan Pavao II.) u crkvici sv. Ilije u Ercegovcima, u Župi sv. Ivana Krstitelja Krušvar, u splitskom zaleđu.

U propovijedi je don Jozo, kako ga od milja zovu Splićani, naglasio: „Možemo vidjeti da osim evangelizacije postoji i protu-evangelizacijski zamah i da je sve veći. Što činiti u takvoj situaciji? Nasljedovati Prvu Crkvu, koja se nije zamarala odnosima snaga i koja zna da Bogu nije ništa nerješivo. S dobrom je pobjeđivala zlo, a to je i na nama.

Došli smo do toga da trebamo poučavati o osnovnim istinama vjere o Isusu, Jedinom Bogu preko koga se jedino može spasit… I danas je puno izdaja, pa okupiti u jednoj kapeli ovolike katolike – to je već uspjeh, jer je danas ugroženo i domoljublje i bogoljublje, te imamo i lažne domoljube i lažne bogoljube.

Moramo se truditi kao sveti Pavao koji je rekao na kraju: Dobar boj sam bio, vjeru sačuvao, kako bi mogli to reći Gospodinu kad jednom dođemo pred Njega. Prorok Ilija je također primjer čovjeka koji se borio na svom putu vjere. Noa je gradio korablju sto godina i nije se zamarao s tim koliko ih propada, davao je svjedočanstvo, govorio je, tko je poslušao poslušao je, tko nije nije, stradao je.

Dar je da smo došli do ovih godina i sačuvali vjeru. To je dar kojeg moramo čuvat kako bismo mogli doći pred Gospodina i reći: Evo, Gospodine, sačuvao sam vjeru.

Danas su napadnuti brakovi, obitelji… i veliko je svjedočanstvo danas sačuvati brak, to je moralno čudo i svjedočanstvo svijetu. Želim odati zahvalnost svima vama na vjernosti Bogu i ustrajnosti. Nekad se čini da se to ne isplati i lako se možemo predat malodušnosti, ali ne gledajmo u ljude, političare, televiziju, nego gledajmo u Boga! Neka naša vjernost Bogu bude sve veća i  neka nas u tome prati zagovor Majke Božje!“ 

Oslobođenjem Hrvatske iz okova komunizma, mogli smo doći do mnogih katoličkih knjiga. 

Puno sam naučila od američkih katolika, često i od obraćenika, koji su tragajući za istinom, i meni otkrivali ljepotu katoličke vjere. Među njima ističem Scott Hahna, Thomasa Mertona, nadbiskupa Fultona Johna Sheena i neizbježnu Majku Angelicu koja kliče: „Kako je prekrasna naša Crkva!“ 

Nedavno se oglasio i nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone (1956.) koji ne dozvoljava pričešćivanje Nency Pelosi, predsjednici Predstavničkog doma SAD-a, koja se deklarira kao katolkinja, a zalaže se za ubojstva nerođenih. Nadbiskup piše: „Zato sam vam prenio svoju zabrinutost pismom 7. travnja 2022. i tamo vas obavijestio da, ako javno ne odbacite svoje zalaganje za ‘pravo’ na abortus ili se suzdržite od pozivanja na svoju katoličku vjeru u javnosti i primajući svetu pričest, ne bih imao drugog izbora nego da dam ovakvu izjavu, u skladu s kanonom 915. …Kako niste javno odbacili svoj stav o pobačaju i nastavljate se pozivati ​​na svoju katoličku vjeru, to je vrijeme sada došlo.“

Zakonik kanonskog prava u kanonu 915. kaže:  „Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.“ 

„Katolički zakonodavac, koji podupire pobačaj na zahtjev, nakon što je upoznao nauk Crkve, čini očito težak grijeh koji je uzrok najozbiljnijeg skandala za druge. Stoga univerzalni crkveni zakon predviđa da takve osobe ne smiju primati u svetu pričest,“ napisao je Cordileone.

Godine 2018. Jeffrey McCall pokrenuo je Freedom march (Marš slobode) kada je objavio i memoare For Such a Time (Za kratko vrijeme) u kojima opisuje svoju povezanost s homoseksualnošću, drogama, alkoholom, tabletama na recept, zabavama i transrodnom životu kao Scarlet. U knjizi govori o osobnim iskustvima, uključujući obiteljske probleme, samoubojstva, osobne odnose, svoje obrazovanje, vrijeme koje je proveo u mentalnoj ustanovi, nadnaravna iskustva s Bogom i svoje putovanje ka pronalasku nade i ljubavi u svemu tome! 

Marš se promovira diljem SAD-a., a 11. lipnja o. g. održan je u Washingtonu, počevši s bogoslužjem. Pokret se koncentrira na oslobađanje od LGBT načina života, kao i na učenje kako započeti odnos s Gospodinom i Spasiteljem. „Nemam planove niti želje vratiti se starom životu. Ako ništa drugo, to me tjera da nikad više ne poželim pasti u taj grijeh. Zadivljen sam kako je Marš narastao,“ rekao je McCall za CBN News i dodao: „Stvarno želim poslati poruku LGBTQ zajednici da ima nade. Hej, mi smo vodili isti stil života u kojem ste bili i izašli smo iz toga i slijedili Krista i tu je cijeli drugi život, život za koji nismo znali da je moguć. Život s radošću, mirom i slobodom.“  Naravno da njega i suradnike druga strana obilato kleveće…

Konačno! Vrhovni je sud SAD-a ukinuo presudu iz procesa Roe protiv Wade-a iz 1973. godine, zasnovanu na lažima. Normu McCorvey (1947. – 2017.), poznatiju kao Jane Roe, iskoristile su lažno dvije odvjetnice Sarah Weddington (1945. – 2021.) i Linda Coffee (1942.) i podvalile njen slučaj Vrhovnom sudu SAD-a, a da ona nikada nije na tom sudu svjedočila. Kad je postala svjesna što se dogodilo, nakon mnogo godina, Norma McCorvey je 2003. godine, podnijela tužbu federalnom sudu za poništenje presude Roe protiv Wadea. Na 5437 stranica, pod prisegom, više od tisuću žena svjedoče kako je abortus ostavio na njih strašne tjelesne, emocionalne i psihičke posljedice. 

Na godišnjicu presude, oko 22. siječnja svake godine, počevši već od 1974. kad ga je organizirala Nellie Gray (1924. -2012.) s 20 000 ljudi, ispred zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu, održava se prosvjed March for life na kojem se okupi nekoliko stotina tisuća ljudi, koji se proširio diljem svijeta, a kod nas je poznat kao Hod za život.

MARCH FOR LIFE

Konačno, poništenje te presude dogodilo se 24. lipnja 2022. godine odlukom petero sudaca na blagdan Presvetog Srca Isusova.  

„Ovo je povijesni dan u životu naše zemlje,“ stoji u priopćenju Konferencije katoličkih biskupa SAD-a (USCCB). „Amerika je zasnovana na istini da su svi muškarci i žene stvoreni jednaki, s bogomdanim pravima na život, slobodu i traženje sreće. …Današnja odluka također je plod molitvi, žrtvi i zagovaranja bezbrojnih običnih Amerikanaca iz svih društvenih slojeva. Kroz ove duge godine, milijuni naših sugrađana radili su zajedno u miru kako bi educirali i uvjerili svoje bližnje u nepravednost pobačaja, kako bi ponudili pomoć i brigu ženama te kako bi pružili alternative pobačaju, uključujući posvojenje i javne politike koje doista podržavaju obitelji. …Gotovo pedeset godina Amerika je provodila nepravedan zakon koji je nekima dopuštao odluku mogu li drugi živjeti ili umrijeti; ova politika rezultirala je smrću desetaka milijuna nerođene djece, generacije kojima je uskraćeno pravo da se i rode.“ Izjavu su potpisali nadbiskup Los Angelesa Jose H. Gomez (1951.) i nadbiskup Baltimorea William E. Lori (1951.), navodi Catholic News Agency.

Biskup Robert Baron (1959.), nekada pomoćni biskup u Los Angelesu, a sada biskup u biskupiji Winona-Rochester, svjetski poznat evangelizator, napisao je na FB: „Danas je vrijeme da se veselimo jer slavimo odluku Vrhovnog suda o poništenju Roe v. Wade, duboko nepravedan zakon koji je rezultirao preko 60 milijuna izgubljenih života. Žalimo za tom nerođenom djecom i potvrđujemo posvećenost Crkve brizi za ljude u svim fazama života. Također udvostručujemo napore u brizi za sve žene i djecu u potrebi. Nadam se da će, u narednim danima, naša podijeljena zemlja izbjeći spirali nasilja i umjesto toga, pronaći mir. Neka Bog blagoslovi sve one koji su neumorno radili na promoviranju dostojanstva života, i neka Gospod nastavi mijenjati srca i umove tako da život bude prihvaćen, cijenjen i zbrinut u svim fazama postojanja.“

Međutim, prešućuje se da nisu važni ničiji osobni stavovi prema pitanju pobačaja, već Ustav SAD-a, koji priznaje svakoj članici Unije da o tome odlučuje samostalno. Dakle, pobačaj će regulirati svaka savezna država za sebe. U najavi, 26 država SAD-a priprema, ili je već pripremilo, zakon koji ograničavaju prava i uvjete za pobačaj, a to je bitno.

Papinska akademija za život u petak 24. lipnja ’22. je pohvalila odluku Vrhovnog suda SAD-a, kojom je omogućeno saveznim državama da zabrane pobačaj, poručivši da je ta presuda ‘izazov za cijeli svijet’ po životnim pitanjima. Također je poručila da obrana ljudskog života ne može biti ograničena na individualna prava jer je život pitanje ‘šireg društvenog značaja’.

Feministice poludjele. Vrijeđaju sudce i prijete im. Tako je jedna od njih za Clarenca Thomasa rekla: „Dosta se razbahatio za nekoga ‘ko je, do gotovo nedavno, sjedio u stražnjem dijelu autobusa.“ Gdje je nestao Black Lives Matter i sva ona nedavna klečanja?

Jedna je skupina feministica došla je pred kuću sutkinje Amy Coney Barett i izvela sotonski performans  sa sedam lutaka-beba kao rekvizitima. Što poručuju? Prijete li? Naime, sutkinja Barett je majke sedmero djece, od kojih je dvoje posvojeno, a jedno njeno dijete ima Downov sindrom. 

I kod nas su goropadnice ustale u obranu svojih prava; od neizbježne februarke, pa do lijeve strane sabornice s Mrak Taritaš (1959.) i Ahmetović (1981.) na čelu kolone ‘revolucionarnog vijeća’ koja prijeti: „Ako nekome još nije jasno kakva se agenda sprema…” 

A i ‘desni centar’ briselskog sluge se do kraja razgolitio.  Reče samozvanac MoguŠtoHoću 30. lipnja 2022. kako ‘presuda američkog Vrhovnog suda, kojom je pitanje zakonitosti pobačaja prepušteno saveznim državama, a što je dovelo do velikih podjela, neće imati utjecaja na Hrvatsku jer bi zabrana prekida trudnoće bila protivna odluci Ustavnog suda’. 

Doista godinama slušam o ženskim pravima i ,moje tijelo…’ bla,bla… i o tome kako smo u 21. stoljeću i nije mi jasno kako ta ,napredna’ hedonistička ekipa ne shvaća, u 21. stoljeću, da iza djela stoji odgovornost i kad koristiš reproduktivne organe na način koji vodi reprodukciji, ne postoji apsolutna zaštita koja će tu reprodukciju spriječiti. Ako želiš izbjeći reprodukciju, pazi kad i s kim se ti organi koriste. Pa znanost, na koju se tako pozivaju itekako to zna…

Novi život je radost, ali i sve ono što uz taj život ide. I bol. I tuga. I smrt. Ali i neopisiva sreća kad primiš dijete u ruke nakon poroda, kad je obitelj na okupu, kad krenu prvi zubići, prvi koraci, prvi školski dan, prvo zaposlenje, vjenčanje, unuci… Krug života.

U međuvremenu, mali Grga je’otišao’, a njegova majka i odvjetnica joj, koje su ‘učinile sve da ga ne boli’ dobiše Nagradu Nada Dimić udruge Domino i Fonda za druge…’za građansku hrabrost’. Nagrada je kamena kocka iz kaldrme i 7 500 kn. Ulična kocka simbolizira pučku pobunu i protest. No, Mirela nema osmjeha na licu… A koliko boli Grgu, to samo on i Bog znaju: „Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti…“ Jer 44,8

Američki Vrhovni sud donio još jednu važnu presudu 28. lipnja 2022., koju je ovaj put izglasalo šest sudaca: Moliti se, javno, na stadionu smije. 

John Kennedy je bio trener srednjoškolske momčadi američkog nogometa u okrugu Washington. Prije deset godina počeo se moliti na travnjaku prije i nakon utakmice. Ne klečati za BLM, nego moliti. Priključili su mu se prvo igrači, pa navijači. To se nije svidjelo leftardima koji su vodili njegovu školu, jer po njima ‘miješa vjeru i državu’, pa su ga otpustili.

Vrhovni sud SAD-a presudio u korist trenera Kennedyja, nakon sedam godina, i potvrdio njegovo ustavno pravo na prakticiranje vjerskih obreda.

Na koncu, sve ovisi o savjesti osobe. Zemaljski sudovi su politički, promjenjivi i prolazni a vječni i pravedni Sud je samo jedan. U sedam darova Duha Svetoga spominje se i strah Božji. O njemu je na Uskrs, 13. travnja 1941., u zagrebačkoj prvostolnici u propovijedi govorio nadbiskup Alojzije Stepinac: „Iz žive vjere niče onaj spasonosni strah Božji, koji je početak svake mudrosti, jer izgoni grijeh iz duše i čuva i unapređuje krjeposti. Kad se bude opet poštivalo sveto ime Božje, kad se bude opet poštivao dan Gospodnji, kad bude opet cvala sveta čistoća mladeži, kad bude opet vladala bračna vjernost i poštenje, kad se bude poštivala tuđa imovina, život i glas bližnjega, kad se bude opet poštivalo odredbe Svete Crkve, izdane za duhovno dobro vjernika, onda i samo onda se mogu očekivati dani mira prema onoj Svetoga Pisma: ‘Velik mir imaju… koji ljube zakon Tvoj!’ (Ps 119,165).“

Zorica Vuković, Hrvatsko nebo