Wollfy Krašić: Emigrantski časopis “Poruka slobodne Hrvatske” njegovao je hrvatsku kulturu i identitet
Vrijeme:3 min, 10 sec
U ovom znanstvenom radu, koji nam je autor stavio na raspolaganje, prikazuju se i analiziraju tekstovi kulturne tematike iz hrvatskoga emigrantskog časopisa Poruka slobodne Hrvatske, koji je izlazio od 1978. do 1984., najprije u Londonu, a zatim u Jönköpingu u Švedskoj. Časopis su pokrenula četiri hrvatska politička emigranta, Vladimir Pavlinić iz Velike Britanije, Branko Salaj iz Švedske, Tihomil Rađa iz Švicarske i Gojko Borić iz Savezne Republike Njemačke. (Sva četvorica poslije će se angažirati na kulturno-informativnom i drugom planu u samostalnoj hrvatskoj državi, najprije Salaj, a poslije i Pavlinić vrativši se (Salaj je postao i ravnatelj Hine, a Pavlinić ravnateljev savjetnik), Borić surađujući s raznim glasilima i nakladnicima u domovini kao dopisnik i suradnik i dalje iz Njemačke, a Rađa, iako se u domovinu vratio, toliko se politički razočarao u ostvareno i svojom marginalizacijom, zbog neslaganja s politikom predsjednika Tuđmana, da se opet vratio u Švicarsku, gdje je i umro g. 2002.)
Prateći kulturna zbivanja u Hrvatskoj, a posebice rad i životne putove progonjenih i marginaliziranih hrvatskih književnika, urednici su u časopisu nastojali suprotstavljati se represiji jugoslavenskog komunističkog režima nad neistomišljenicima. Pokretači časopisa smatrali su da je očuvanje i prezentiranje hrvatske nacionalne kulture važan element obrane hrvatskoga nacionalnog identiteta, njegova promicanja u hrvatskoj državi nesklonim stranim sredinama te općenito borbe za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Članak je objavljen u časopisu Historijski zbornik.
U Zaključku Krašić uz ostalo piše:
Hrvatska politička emigracija zalagala se za stvaranje samostalne hrvatske države, koja se isključivo zamišljala kao demokratski uređena država. Međutim, neke su organizacije i skupine mnogo više naglašavale nacionalnu komponentu iz toga cilja. Štoviše, držanje Zapada (odbijanje da dopusti Hrvatima konzumiranje međunarodno priznatog prava na samoodređenje i pružanje podrške komunističkoj Jugoslaviji), uz istovremeno pritjecanje vijesti iz domovine o uhićenjima i suđenjima brojnih režimskih neistomišljenika, masovnim iseljavanjima, gospodarskom iskorištavanju i nazadovanju Hrvatske strahovito je frustriralo hrvatske političke emigrante. Dio njih to je nagnalo na traženje saveznika bilo gdje u svijetu, bez obzira na ideologiju. Glavni uvjet bila je pomoć u stvaranju samostalne hrvatske države. U vrijeme kalkuliranja što će se s Jugoslavijom dogoditi nakon smrti njenog čelnika Josipa Broza Tita i kolanja ideja o stvaranju njene treće inačice, sa snažnijim osloncem na Zapad, čak se javila krilatica: „Bolje sovjetska Hrvatska, nego američka Jugoslavija.“ Skupina hrvatskih političkih emigranata oko PSH nije bila, bez obzira na sve, spremna na takva rješenja, pa ni teoretska kalkuliranja u tome smjeru. Isprepletenost hrvatskog zahtjeva za samoodređenje i samostalnu državu te potrebe da ta država bude isključivo demokratska vidljiva je i u pitanju odnosa prema kulturi. Umjetnička sloboda, ne samo u stvaralačkom smislu nego i po pitanju konzumiranja kulturnog sadržaja, dio je slobode pojedinca, koja je pak neodvojiva od slobode nacije.
Hrvatska politička emigracija koristila je razne metode u djelovanju protiv jugoslavenskog komunističkog režima, odnosno u borbi za stvaranje samostalne hrvatske države. Pišući o pitanjima vezanim uz kulturu u Hrvatskoj, ali i hrvatskom iseljeništvu, PSH je i na to polje prenijela spomenutu tendenciju. Dok su neki drugi listovi hrvatske političke emigracije pisali samo o hrvatskim disidentima koji su se nakon sloma hrvatskog reformnog pokreta krajem 1970-ih i početkom 1980-ih ponovno našli na udaru režima, poput Vlade Gotovca, Franje Tuđmana i Marka Veselice (1936.-2017.), PSH je svoj interes proširila i na brojne književnike, čija je kritika režima bila mnogo manje direktna, u odnosu na istupe spomenute trojice, primjerice stranim novinarima. Širenje vijesti o brojnosti i raznolikosti oblika iskazivanja otpora režimu te pozivanje na pomoć i solidarnost s takvim ljudima bila je jedna od metoda djelovanja PSH u pravcu slabljenja jugoslavenskog komunističkog režima. Također, PSH je poručivala da se borba za samostalnu hrvatsku državu vodi i borbom za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. U tome je kontekstu poticala korištenje hrvatskoga književnog jezika te kupnju i širenje knjiga koje su pisali i objavljivali hrvatski politički emigranti.
Wollfy Krašić/Hrvatsko nebo
