PREGLED TJEDNA HRVATSKOG NEBA (1)
Vrijeme:6 min, 8 sec
U prigodi 100. obljetnice rođenja Franje Tuđmana, prvog predsjednika samostalne Hrvatske, 14. svibnja, donijeli smo – uz suglasnost autora – nedavno održano izlaganje “Prilog poznavanju odnosa hrvatske političke emigracije prema Franji Tuđmanu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici: primjer Hrvatske republikanske stranke (1981. – 1991.)”. Izlaganje je Wollfyja Krašića održano je na skupu “Dr. Franjo Tuđman – život i nasljeđe”, u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu. Doc. dr. sc. Wollfy Krašić povjesničar je s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.
Dr. sc. Wolffy Krašić: Emigranti okupljeni u HRS-u dali potporu Tuđmanu 1990.
Sedmi nastavak feljtonizirane knjige „Hrvatski nacionalizam“ dr. Ive Korskog zaključuje se njegovom ocjenom stanja i izgleda hrvatskog naroda u domovini. Ocjena je nakon prouke dana davne godine 1965., a glasila je:
Dvadeset godina nakon sloma hrvatske države, unatoč fizičkog uništavanja naroda u domovini i prirodnog trošenja njegove političke emigracije, pojava novog hrvatskog nacionalizma u samoj domovini, što danas priznaju i komunistički “rukovodioci”, te duboko, pa i emotivno zanimanje koje je taj nacionalizam probudio u emigraciji, govore o vitalnosti hrvatskog naroda kao i o njegovoj sposobnosti da se održi i pobijedi pod takvim prilikama, domaćim i međunarodnim, pod kojima bi se rijetko koji drugi narod održao. Otpor je nastao kao izraz vitalnosti hrvatskog naroda. Potrebno je vidjeti da li će njegov slobodni dio, emigracija, moći svojim radom dopuniti i izgraditi taj iskonski otpor u smislu suvremenih, slobodarskih političkih pokreta, da hrvatska revolucija, kad bukne, ne bude samo rušilačka nego i stvaralačka.
Kolumnist našeg portala Šiljo zaključio je svoju kolumnu potaknutu odjecima nekih postupaka i izjava mađarskog premijera Orbana ovako:
S druge strane, mora se primijetiti da nije velikomađarski ili velikoruski nacionalizam jedina opasnost koja može opet ugroziti (neke) narode – od Ukrajinaca do Hrvata. Postoje teritorijalne ugroze, one su najvidljivije i najdrastičnije. Simbol takvih ugroza jest vuk (ako ne i Medvjed, lav, tigar, zmaj ili koje drugo zbiljsko ili mitsko biće). No postoje i ugroze koje dolaze od manje vidljivih okupacija i gotovo nevidljivih rastakanja, od vanjsko-unutarnje dubljenja i pražnjenja narodnih i vjerskih supstrata, od religijskih i tradicijskih identiteta.
Postoje i ugroze koje dolaze od velikih „mačaka“, bolje reći od velikih grabežljivaca koji posredstvom jakih multinacionalnih kompanija, lanaca, mreža i globalnih monopola isisavaju iz država i naroda njihova bogatstva, ekonomsko-politički i na druge načine tjeraju ljude iz jednih zemalja u druge. Sve u svemu, kombinacijom tih i drugih metoda grabeža, manje moćne zemlje demografski se „ubija“. A „ubija“ ih se i duhovno.
Što god se događalo, ne smije se smetnuti s uma ona narodna izreka po kojoj lisica viče: „Drž’te vuka!“ da bi ona zatim, čim seljaci u potjeri za vukom ostave bez čuvara svoja imanja, čerupala domaće kokoši i piliće, ovce i janjce.
Doc. dr. sc. Vladimir Lončarević, u ogledu koji smo uz autorovo dopuštenje prenijeli iz Vijenca, polumjesečnika Matice hrvatske, upozorio je ne kulturu i baštinu te na duhovnu i intelektualnu živost kao povijesnu, sadašnju i buduću srčiku samoga Hrvatstva:
Život i opstanak Hrvata uvijek su temelj ili interpretacijski ključ samosvijesti, afirmacije, otpora i opstanka, a taj opstanak su tražili u kulturi kao nutarnjem sadržaju, kakvoći i ujedno kao mostu i komunikacijskom kanalu prema drugima. Njome su vođeni svi naši preporodi od Marulićeva doba. Ona je tu i danas – u mjeri u kojoj živi, oživljava, biva aktualizirana i osuvremenjivana (a ne kao mrtva muzejska vrijednost) kada tražimo čvrst oslonac za polugu koja će biti pokretač potrebna nam cjelovita društvenoga preporoda. Da bi to mogla biti, ona mora dobiti više mjesto na ljestvici društvenih i državnih prioriteta!
Teško je danas razarati Hrvatsku ratom osim ako ne uđemo u međunarodni sukob. Zato Udba vodi hibridni rat. Unutar države to je totalno svojatanje i mijenjanje lica i naličja hrvatske kulture i povijesti, napisala je u svojoj ovotjednoj kolumni Nataša Božinović, te nastavila:
Povijest je učiteljica života, ali ako iz nje izvlačimo segmente i lažiramo, ona je ubojica. Upravo nam takvu povijest serviraju udbaške strukture koje se danas prikazuju baba rogama kojima se plaše mala djeca. A tko onda uporno radi na jugoslavenizaciji i srbizaciji hrvatske kulture?
Navest ću nekoliko splitskih primjera iz povijesti jer nas čekaju ponovni izbori u Splitu, a povijest se ponavlja.
Pravi saveznik nama je onaj koji se s nama slaže i u tim našim posebnim vanjskopolitičkim interesima odnosno koji ih prepoznaje, priznaje i poštuje. Ne i onaj koji s nama ide u korak u općim pitanjima, ali je s nama u raskoraku kada dođe na red naš nacionalni ili vitalni interes hrvatskog naroda ovdje ili u BiH, napisao je još jedan ekskluzivni kolumnist našeg portala M. O. u svojoj kolumni pod naslovom Tko je nama pravi vanjskopolitički saveznik?
„Posljednja bitka vodit će se preko braka i obitelji,“ kazala je Gospa sestri Luciji, vidjelici iz Fatime, a oružje protiv toga zla je svakodnevno moljenje svete krunice. Tako je svoj članak s nizom primjera i podataka na temu pobačaja odnosno prava na život i raznih pokreta za život i obitelj te o pravu liječnika na priziv savjesti započela stalna suradnica našeg portala Zorica Vuković.
ZORICA VUKOVIĆ: NE BRINI SE, MAMA ĆE UČINITI SVE DA TE NE BOLI…
Matičaru Anti Periši Vijenac nije objavio njegovo reagiranje na neke problematične priloge i njihove autore u tom polumjesečniku Matice hrvatske, a glavni urednik nije mu ni odgovorio na upit hoće li pismo objaviti ili ne. Kao izrazito protivan svakom obliku gušenja slobodne kritičke misli, naš portal prenio je na Perišinu zamolbu i njegovo uvodno objašnjenje i cjelovit tekst pisma čija je sudbina bila ostati u nečijoj tamnoj ladici i nikada ne ugledati medijsko svjetlo dana.
Anto Periša: UPITNA UREĐIVAČKA POLITIKA VIJENCA MATICE HRVATSKE
U stalnoj kolumni našeg portala „Dnevni bljesak“ njezin pisac razmotrio je što je zajedničko Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću, ono što ih razlikuje, te ono čega nema – a to je naša ozbiljna politička opcija s ljudima iz naših vlastitih redova. Otkrio je kako postoji potreba da se uvijek u nekomu koji zasja na političkom obzoru nekritički traži ili lakovjerno prepozna novi vođa, ili ’novi Tuđman’, unatoč dosadašnjim razočaranjima ili izigranošću takvim izborima stalno novih vođa između medijski proizvedenih predvodnika.
Zajedničke „izvorišne osnove“ Plenkovića i Milanovića, i žudnja za vođom
O problematici Hrvata u Bosni i Hercegovini Hrvatsko nebo svakodnevno donosi ili prenosi vijesti, izjave, osvrte i komentare, no ovdje nismo mogli izdvojiti nešto što bi stršilo, a što bi bilo naše vlastito. No ipak moramo skrenuti pozornost na analitičke članke i komentare Zorana Krešića, koje rado i često prenesemo iz Večernjeg lista, izdanje za BiH. Jedan od takvih – s posve novom idejom za razmišljanje o jednom od mogućih preustroja BiH – prenijeli smo i prije četiri dana:
Zoran Krešić: S četiri federalne regije moguće ukinuti nacionalni koncept i “dati” vlast građanima
Darko Daran Bašić/Hrvatsko nebo
