ZORICA VUKOVIĆ: NE BRINI SE, MAMA ĆE UČINITI SVE DA TE NE BOLI…

Vrijeme:12 min, 54 sec

 

„Posljednja bitka vodit će se preko braka i obitelji,“ kazala je Gospa sestri Luciji, vidjelici iz Fatime, a oružje protiv toga zla je svakodnevno moljenje svete krunice.

Prije 105 godina 13. svibnja 1917. Gospa se ukazala trojim pastirima: Luciji i njenim mlađim rođacima Jacinti i Franji. Prilikom ukazanja, koja su trajala, te godine, do 13. listopada, Majka Božja je tražila od pape i biskupa posvećenje Rusije njenom Presvetom Srcu jer će se u suprotnom iz Rusije zlo proširiti po cijelom svijetu. Posveta je izostala sve do 1981. kada je papa Ivan Pavao II. posvetio svijet Gospi ne navodeći posebno Rusiju. Iako ne onda kad je trebalo, nakon ove posvete počeo se, poput kule od karata, urušavati zloglasni komunizam. Nažalost, zlo se proširilo svijetom, a posebno se razbuktalo na tzv. zapadu od kuda nam se vraća poput bumeranga.

U Rusiji je te 1917. godine provedena revolucija. Počelo je urušavanje svetosti braka i obitelji. Ubijanje nerođenih, promiskuitet i progon vjernika, posebno svećenika i posvećenih osoba, postalo je svakodnevnica.

Da bi tako nešto proveli u SAD-u bila je potrebna laž. Velika laž. Naime, neželjenima se još u majčinoj utrobi osiguravao život preko udruga usvojitelja. Jedan takav zahtjev za posvojenje urodio je zakonskom odredbom poznatom kao Roe protiv Wade-a iz 1973. godine.

Što se tada dogodilo? Norma McCorvey (1947. – 2017.) je imala nesređenu obitelj koju je napustio otac, a majka je bila alkoholičarka. Norma je po treći puta trudna u svojoj dvadeset drugoj godini. Dvoje djece, koje je ranije rodila, dala je na posvajanje.
Kao tinejdžerka Norma je imala problema sa zakonom jer je krala. Zbog toga je poslana u katolički internat na školovanje, ali ga je napustila u dobi od petnaest godina i otišla živjeti sa svojim rođakom koji ju je silovao. Sa šesnaest godina se udaje, no ubrzo napušta nasilnog supruga i odlazi k majci. Deklarira se kao lezbijka, ali ipak rađa dijete u svojoj osamnaestoj godini. Tada je počela konzumirati drogu. Usred tog kaosa, na prijevaru, potpisuje papir u kojemu stoji da daje majci skrbništvo nad djetetom. Tada je majka tjera iz kuće. Ubrzo ima i drugo dijete koje dobrovoljno daje na posvajanje.

Iz tih problema izrasta još veći. Ostala je trudna treći put. Kontaktirajući Agenciju za posvajanje, bez krova nad glavom, ona pristaje sastati se s dvije mlade odvjetnice koje žele osporiti teksaški Zakon o pobačaju. Naime, odvjetnice nisu znale kako znanstveno pobiti zakon, pa su pribjegle manipulaciji da bi ozakonili abortus. Jedna odvjetnica je Sarah Weddington (1945. – 2021.) koja je kao djevojka učinila abortus u Mexicu, a druga je bila Linda Coffee (1942.). One su tvrdile da je Zakon o pobačaju u državi Texas prekršio Ustav tako ‘da se u Texasu Zakoni o pobačaju odnose na bračne parove i neudane žene jednako. Pravo je žene birati hoće li imati djecu’.

Kad je upoznala svoje odvjetnice, Norma nije znala pravo značenje riječi ‘pobačaj’, a one su joj rekle da se radi samo o komadu tkiva. Naime, tih godina, pobačaj je bio tabu tema u SAD. Norma je mislila je da to ‘prekid misije’ tj. da će nakon toga sve biti kao prije, da jednostavno neće ni biti trudna, kao da se ništa nije dogodilo. Sastaje se sa svojim odvjetnicama 1969. dva puta. Prvi put uz pivo i pizzu, a drugi puta uz potpisivanje izjave koju nije ni pročitala. Kako bi ubrzali stvari, Norma je pristala lagati da je bila silovana. Nikada se nije pojavila na sudu. Za sramotno rješenje, saznala je iz novina. Beba, koju je nosila, rođena je i dana na posvajanje. Nije abortirana.

Javni tužilac Wade (1914. – 2001.) izgubio je ovaj proces. Prvi put u svojoj karijeri. Suci Vrhovnog suda glasali su sa 7 : 2 za pravo na pobačaj 22. siječnja 1973.. Zato se svake godine 22. siječnja ispred Vrhovnog suda u Washingtonu održava Hod za život u kojem sudjeluje više stotina tisuća Amerikanaca. Zadaća The March for Life jest omogućiti svim Amerikancima da svjedoče o ljepoti života i dostojanstvu svakog ljudskog bića.

Norma je radila u Dallasu na klinici za abortuse, a svoj identitet objavila je u knjizi I am Roe, 1994.: „Većina vas neće prepoznati mene ili moje pravo ime. Zovem se Norma McCorvey, a također sam poznata kao Jane Roe. Da, ona mlada žena, Jane Roe, koja je navodno bila silovana i koja je navodno tražila nezakonit abortus radi čega je od Vrhovnog suda zahtijevala dozvolu. Koji je bio jedini problem? To što nisam bila silovana.“

Kasnije je objavila knjigu Won by love (Osvojena ljubavlju) u kojoj je opisala kako je postala kršćanka. Najprije joj je plakat s razvojem djeteta pokazao pastor Philip Benham (1948.):

„Napredak je tako očit. Oči su bile tako slatke. To boli moje srce. Samo sam ih gleda. Istrčala sam van i rekla: ‘U pravu su.’ Radila sam s trudnicama godinama. Imala sam tri trudnoće i porođaja. Trebala sam znati. Gledajući plakat, izgubila sam dah. Zadržala sam pogled na tom malenom, 10 tjedana starom embriju, i rekla sam sebi, to je beba! To je kao da ti spadne koprena s očiju i odjednom sam shvatila istinu – to je beba!

Slomila sam se pod istinom. To oko bilo je ubijeno u majčinoj utrobi. Sve ove godine sam bila u krivu. Potpisujem tu izjavu. Bila sam u krivu. Rad u klinici abortusa bio je pogrešan. Nema više prvog tromjesečja, drugog tromjesečja, trećeg tromjesečja… Pobačaj – u bilo kojem trenutku – bio je u krivu. Bilo je tako jasno. Bolno jasno.“

Nakon godinu dana, ona je ne samo potpuno promijenila mišljenje o pobačaju, odlučila je ostaviti lezbijstvo i postati evanđeoska kršćanka. Benham je krsti 8. kolovoza 1995. godine u bazenu, uz tv prijenos.

Kasnije se u pro-life poslu sprijateljila s Frankom Pavone (1959.), katoličkim svećenikom koji je posvetio život borbi protiv pobačaja. McCorvey je dobila prvu svetu pričest i svetu potvrdu 17. kolovoza 1998. Postala je katolkinja. Unatoč problematičnoj prošlosti i ulogom u legalizaciji pobačaja, McCorvey se milošću Božjom našla u krilu Crkve! Umrla je 18. veljače 2017.

Norma McCorvey nije pobacila. Rodila je živo dijete, ali je zakon ostao na snazi do današnjih dana. Protivnici pobačaja traže ukidanje ove sudske presude, zbog novih znanstvenih spoznaja i zbog Norminog svjedočenja, koje daje novo svjetlo na obrazloženje presude. Čak je 2003. godine, Norma podnijela tužbu federalnom sudu za poništenje presude Roe protiv Wadea. Na 5 437 stranica, pod prisegom, više od tisuću žena svjedoče kako je abortus ostavio na njih strašne emocionalne, tjelesne i psihičke posljedice. Do danas pravorijeka nema, ali su u medije ‘procurile’ informacije da Vrhovni sud SAD sprema poništenje ove presude. To je prvi puta, ikada, da je nešto ‘procurilo’ iz Vrhovnog suda, navodi u objavi na Twitteru, odvjetnik Neal Kumar Katyal (1970.).

Zašto je procurilo možemo pretpostaviti: da se izvrši pritisak na Vrhovni sud prije nego objavi konačnu odluku?

„Navodni glasovi sudaca, koje su imenovali republikanci, u prilog poništavanju presude Roe v. Wade bili bi grozota i jedna od najgorih i najštetnijih odluka u modernoj povijesti,“ rekla je 3.5. o. g. predsjednica Zastupničkog doma SAD Nancy Pelosi i čelnik većine u Senatu Chuck Schumer, oboje demokrati.

I opet se napadaju katoličke crkve.

U takvom ozračju Hrvatsku je zadesio slučaj bebe Grge koji je u utrobi svoje majke u šestom mjesecu trudnoće obolio i kojemu izraslina na glavici brzo napreduje. Njegova majka želi ga abortirati. Kaže majka Grgi, a objavljuje Jutarnji list: „Smirujem ga i govorim – ne brini se, mama će učiniti sve da te ne boli.“

Tu se nema što reći, osim Bože, smiluj se! Jer digla se cijela ‘crvena falanga’ na čelu s njihovim gradonačelnikom TT, koji uvodi ‘diktaturu’ u glavnom hrvatskom gradu. Pa kaže taj soroševski sluga 8.5.: „Meni je neprihvatljivo da apsolutno svi liječnici na ginekologiji i sve medicinske sestre imaju priziv savjesti i očekujem da se to riješi. Naravno, to se može riješiti na različite načine,“ komentirajući situaciju na Odjelu ginekologije i porodiljstva Bolnice sv. Duh, u vlasništvu grada Zagreba. Bolnica koja se zove po Duhu Svetom trebala bi po njemu ubijati nerođene. Veliki aktivist i borac za ljudska prava, koji će zbog svake ljevičarske ludosti i transrodne histerije klečati na koljenima i valjati se po podu, paleći neke izmišljene trnjanske kresove, cijelu prvu godinu svog mandata demonstrirao je nekompetenciju i neznanje, a sada, otvoreno, i diktatorske sklonosti crveno-zelene ideologije. Zabranio je taj tip isticanje zastava Hod za život u Zagrebu…

Don Anđelko Kaćunko na FB:
„Prenosim komentar jednoga prijatelja o tragičnom stanju savjesti žene koja sada želi likvidirati svoje bolesno dijete, a zalaže se za zaštitu životinja. ‘Našao sam ovaj dokaz prijetvornosti… Evo dokaza krajnjeg licemjerja tih novih eko-ljevičarki i njihova pomaknutog svjetonazora. Prije samo šest godina, kao aktivistica društva za zaštitu životinja se javno borila za zaštitu života pasa lutalica, a danas se bori za pravo da ubije svoje dijete sa određenim zdravstvenim problemom. A još se ne zna je li proces zloćudan ili dobroćudan!…’

Eto, znam da to nekome zvuči ‘odvratno’ pretjerano i grubo, ali to je nažalost, također, ‘odvratno’ istinito, koliko god bilo bolno… dotle da trebamo žaliti tu jadnu mladu ženu – idejno pogubljenu (što i nije čudno jer je totalno u yogi – instruktorica i vlasnica centra, gdje sve vrvi od raznih demona!) – i moliti za sve takve da im se Bog smiluje i potakne ih na obraćenje…!“, komentira Anđelko Kaćunko.

Da, Mirela Čavajda ima svoj yoga centar u kojem se posebno specijalizirala, koje li ironije, za prenatalnu yogu.
Kako može doći do tumora kod djeteta u utrobi majke?

Postoje genetske predispozicije, izloženost majke ili oca medicinskim pripravcima (npr. mRNA-cjepivu?) i toksinima, radijaciji ili elektromagnetskom zračenju. Moguće je još neotkriveno oboljenje majke, a nije isključen i neki loš duhovni utjecaj.

I koliko truda pojedinaca da se nerođeno, bolesno dijete ubije, budući da majka, koliko se zna, nije izložena opasnosti. Pitanje je moralno i etičko: život se prekida da dijete ne bi umrlo i da ne bi patilo, a komplikacija u trudnoći djeluje štetno i na posao. Eugenika i eutanazija na djelu… Jer dijete će patiti i umrijet će. O tempora, o mores! Teška situacija…

Vjernici to gledaju drugačije. Navodim samo jedan slučaj:

B.B.B. 7. svibnja 22. na FB:

„ISTINITA PRIČA IZ DAVNINA!

U 10.-om tjednu trudnoće žena oboljela od rubeole, virusne bolesti, koja s velikom vjerojatnošću oštećuje plod (sljepoća, gluhoća oštećenje mozga-mentalna retardacija ili nedostatak ekstremiteta pa i smrt). Ginekolozi predlagali abortus i obavili sa ženom duge razgovore (nagovore), a glavni argument bio je da je to treće dijete, to jest da već ima dvoje i nema potrebe da riskira. Blagoslovljena žena nije nipošto pristala na abortus, nego je rekla da će ona roditi to dijete po svaku cijenu. I rodio se živ, zdrav i živahan Branimir. Bio sam krsni kum ! Kumiću, (40 godina) lijepi pozdravi i Bog te blagoslovio!“

Rusija je svoje bezboštvo i napad na čovjeka proširila po cijelom svijetu. I danas je na vrhu 10 zemalja, prema UN izvještaju, s najvišom stopom pobačaja u svijetu, u promilima 53,7 ‰ (na 1 000 stanovnika). Slijede je Vijetnam s 35 ‰, Kazahstan s 35 ‰, Estonija s 33,3 ‰, Bjelorusija s 31,7 ‰, Rumunjska s 27,8 ‰, Ukrajina s 27,5 ‰, Latvija s 27,3 ‰, Kuba s 24,8 ‰ i Kina s 24,0 ‰. Komunističke zemlje i velikim dijelom članice bivšeg SSSR-a.

Ukrajina je poznata još i kao ‘inkubator’, surogat majki, koje za novac rađaju djecu bogatim Amerikancima. A i tu ima čitav niz manipulacija. Ako se ‘naručiteljima’ ne sviđa dijete, traže da ga se ubije prije poroda…

Najnižu stopu abortusa ima Mexico s 0,1 ‰, a slijedi Portugal s 0,2 ‰. Hrvatska se nalazi na 8.-om mjestu od 10 zemalja s najmanjom stopom pobačaja od 5,7 ‰. A i to je previše.

Majka Tereza: ‘Ako majka može ubiti svoje dijete, što nam je ostalo nego da jedni druge poubijamo?’

I mi onda pitamo otkud ratovi, otkud mržnja, otkud nesporazumi, jer abortus je zločin koji vapi do neba.

U subotu, 14.5.2022. u Zagrebu je održan Hod za život po ugledu na onaj vašingtonski koji se počeo održavati u svim dijelovima svijeta. Povorka je bila šarena i vesela. U njoj su sudjelovali nerođeni sa svojim majkama, dječica i roditelji, mladi, bake i djedovi, ginekolozi, političari, svećenici, časne sestre. Održava se u RH tijekom svibnja i lipnja u više hrvatskih gradova.

U povorci je bio i koordinator molitvene inicijative 40 dana za život, Ante Čaljkušić s obitelji. Baš kao i Hod za život i ova inicijativa potekla je iz SAD-a, iz Texasa. Od 2007. godine njen je predstavnik Shawn Carney koji od 2004. pomaže voditi kampanju 40 dana za život na College Stationu u Texasu. Na lokalnoj razini broj pobačaja je smanjen 28 %, pa ga je Shawn proširio na nacionalnu, a potom i na međunarodnu razinu. Danas djeluje u 64 zemlje u svijetu u gotovo 1000 gradova s oko milijun pro-life volontera.

Inicijativa 40 dana za život u izvješću spominje gotovo 18795 majki koje su odabrale život i 221 radnika centra za pobačaj koji su se obratili i napustili posao, uključujući bivšu direktoricu Planned Parenthood, Abby Johnson koja je ušla u Shawnov ured koji je bio tik do njezine ustanove za pobačaje, ostavljajući zlo za sobom. On joj je omogućio snimanje filma o tragediji abortusa. Abby se obratila, ali je priznala da ju je dugo progonio osjećaj krivice. Sve dok se iskreno nije pokajala i ispovjedila. „Oslobođenje je kad vam je grijeh oprošten. To je kao da vam kamen padne sa srca,“ kaže Abby. Danas je ona majka osmero djece.

Međunarodni koordinator 40 dana za život je Robert Colquhoun koji živi u Londonu. Jednom su molili, po olujnom vremenu s tučom, ispred kuće trudnice koja se spremala na abortus, u Liverpoolu. „Hvala! Hvala! Hvala!“ vikala je s prozora buduća majka. „Tražila sam znak i vidjela vas. Hvala! Hvala!“ Robert sada pomaže koordinatorima u Australiji, Brazilu, Južnoj Africi i Hrvatskoj.

Hrvatska inicijativa 40 dana za život iz Zagreba proširila je svoje djelovanje diljem Hrvatske, u mnoge gradove, a i izvan Hrvatske u BiH, Srbiju, Sloveniju i Njemačku. Centre za život i savjetovališta osnovali su u Zagrebu, Splitu, Zadru, Vukovaru i Vinkovcima.

Ovogodišnja inicijativa odvijala se pod sloganom: „Muževi, ljubite svoje žene.“
Posebnu ulogu u spašavanju nerođenih, kojima prijeti smrt, ima i udruga Betlehem koju je osnovao pavlin pater Marko Kornelije Glogović čiji sam molitveni član već niz godina.

U Hodu za život u Zagrebu bilo je i nekoliko Slovenaca iz Ljubljane koji se također zauzimaju za zakonsku zaštitu života od začeća do prirodne smrti.

Ljubljanska montessori-pedagoginja Urša Cankar Soares osvrnula se na slučaj Mirele Čavajde te na slučajeve drugih žena koje su došle u Sloveniju izvršiti abortus zbog priziva savjesti ginekologa u hrvatskim bolnicama. „Nemojmo se pretvarati da je slučaj majke Mirele, koja želi pobaciti u Sloveniji, čin suosjećanja između dviju država. Nije suosjećane oduzeti život hrvatskom djetetu u slovenskim bolnicama pod izgovorom etike,“ rekla je. Navela je kako ne želi da Slovenija postane ‘zemlja abortivnog turizma’, ističući da bi slovenski liječnici, iz etičkog povjerenstva, svoje znanje trebali koristi za liječenje bolesne djece, a ne za oduzimanje života. „U Sloveniji se s pravom možemo pitati o profesionalnosti i etičnosti takozvane etičke komisije, jer je nedavno u Sloveniji bio slučaj kada je dječak morao umrijeti nasilnom smrću u 36. tjednu trudnoće jer mu je dijagnosticiran Downov sindrom. I to nažalost nije jedini slučaj.“

Ovaj dio njena iskaza nije prenio niti jedan crveno-zeleni portal.

U Tužaljkama 4,3 oko 587. godine pr. Kr., prorok Jeremija piše:

„Čak i šakali pružaju dojke
i doje mladunčad,
ali kćeri naroda moga postadoše okrutne
kao nojevi u pustinji.“

 

Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.