Vladimir Trkmić: Domoljubna analiza

Pravi čovjek i sin Domovine su jedno te isto

Istinsko domoljublje nikoga ne omalovažava

Domoljublje ili patriotizam (iz starogrčkog patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svome narodu. Pojam domoljublja ili domoljubnog ponosa na vlastiti narod može biti temeljen na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što je jezik, kultura, politika, povijest ili šport. Domoljublje se općenito od nacionalizma i šovinizma razlikuje po tome što se domoljub identificira sa svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda. U Srednjoj Europi domoljublje se razvilo iz liberalizma i nacionalizma srednjeg sloja koji je u borbi protiv feudalizma pokušavao stvoriti nacionalnu državu. Nakon francuske revolucije u godini 1789. domoljublje se u većini europskih država nastavilo razvijati te je prestalo biti samo pitanje intelektualnih elita. Danas se domoljublje u većini zemalja podrazumijeva kao pozitivno osviješten pojam.

Domoljublje kod svetog Pavla

Sveti Pavao nam je primjer kako čovjek može biti domoljub, a da u isto vrijeme ima ljubavi i blagonaklonosti za druge ljude. Jednako kao što roditelji vole svoju djecu ali imaju ljubavi i za svako drugo dijete, pogotovo ono koje je potrebito posebne pažnje, brige i ljubavi. Prava ljubav, nikada nije isključiva. Ako volim svoje, to nipošto ne znači da mrzim druge. Štoviše, tko nije kadar voljeti sebe i svoje, druge, jednostavno ne može uspravno voljeti. Zato taj isti Pavao na drugome mjestu kaže: „Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.“ Prema tome, kada netko nekoga ili nešto voli, tako da druge prezire, njegova ljubav nije istinska. Naprotiv, onaj tko voli samoga sebe i svoje, kadar je imati veliko srce i za druge. Zato možemo i smijemo biti domoljubi. I u isto vrijeme prihvaćati i voljeti sve druge. Zato nas naše osobno domoljublje ispunja ponosom i radošću.

Citati o domoljublju

“Čuvaj se onih kojima je domoljublje zanat.” ~ Ante Dukić

“Domovinu je stvorio pepeo mrtvih.” ~ Alphonse de Lamartine

“Gdje je dobro, tu je i domovina.” ~ Aristofan

“Ne znam što bi sve dao kad bih točno znao za koga su zapravo učinjena djela o kojima se u javnosti govori da su bila učinjena za domovinu.” ~ Lichtenberg

“Nikad se nemoj zamoriti u davanju domovini.” ~ Euripid

“Patriotizam je kao alkohol. Znamo da će nas opiti, da će nam dati iluziju, pa ipak pijemo i najgore vino. Bas radi te iluzije.” ~ Janko Polić Kamov

“Patriotizam je sjeme ratova.” ~ Guy de Maupassant

“Zemlja se oslobađa ljubavlju, a velika postaje djelima.” ~ Goethe

“Želite li upoznati i zavoljeti svoju domovinu, pođite u tuđe zemlje.” ~ Ludwig Börne

 Vruća molitva za dragu domovinu

Na toj obali Kupe-potoka,
Dakle moj do groba stan,
Gdje gorke suze padaju s oka
Meni tužnom noć i dan?
Vječno vrelo bolje nade
Tješi srca moga jade, Vodi moje zviezde put
Gdje utjehu najde čovječnija ćut!…

Zalud u slatkoj ljubavi roda
Ode mog života cviet, Poštenim svrham ne ima već ploda
Zastrle su spletke sviet! Plamtio sam svedj za veću
Miloga roda moga sreću
Pa sad imam za taj žar
Pred licem svog roda samo otrov za dar.

Sad ko da u prahu stojim Kartage,
Scipija rimskog bijedni rob,
Srce mi plače, kad gledam drage
Domovine moje grob,
Jer joj nježnost srca dave
I sramotu s uma prave
Čim ak past je srcu mom
Sačuvaj, o Bože! Bar mili naš dom!

 Pavao Štoos, svećenik, književnik, pjesnik – Naše gore list g. 1862.

Ugledni domoljubni Židovi u borbi Hrvata za slobodu

Hrvatski su Židovi dali istaknute osobe koje su pridonijele hrvatskom preporodu, borbi Hrvata protiv raznih asimilatora i presizača na hrvatske zemlje i hrvatsku baštinu. Dio Židova od početka se uključio u hrvatski nacionalni preporod, a nekoliko ih je sudjelovalo u ilirskom pokretu. Među njima su romanopisac Eduard Breier koji je pisao romane na temu hrvatske povijesti i surađivao u listu Croatia iz Zagreba. Liječnik Siegfried Kapper je značajan Hrvatima kao proučavatelj književnosti Hrvata i prevodio na njemački. Zagrebačko kazalište i ilirski pokret bili su u znatnoj svezi sa židovskom zajednicom.

Dio židovskih intelektualaca sudjelovao je u prikupljanju priloga za izgradnju kazališta, dio je radio u njemu, a među njima ističe se Antun Schwarz koji je bio presudan za razvitak hrvatske glazbene umjetnosti. Za revolucionarnih kretanja 1848/49., mnogi su sudjelovali na strani bana Josipa Jelačića, a uključili su se i u prikupljanju dobrovoljnih priloga za obranu domovine, iako su u početku u većini ostali pasivni prema novim promjenama. Ban Jelačić nije zaboravio potporu hrvatske židovske zajednice: bio je članom njihova Društva čovječnosti (Humanitätsvereina) koje je osnovao Židov Jacques Epstein. Osobno je intervenirao u korist Židova kad su u nekim mjestima u Hrvatskoj izbili protužidovski ispadi zbog pristajanja dijela mjesne židovske zajednice uz mađarsku revoluciju.

Za sprječavanje progona hrvatskih Židova proglasio je Jelačić prijeki sud i izdao proglas u kojem je rekao “da nas sve bez razlike vjere mora ujediniti sloga i bratimstvo”.U doba hrvatskog preporoda, u Splitu je Vid Morpurgo financirao hrvatsku borbu, u njegovoj su se knjižari okupljali hrvatski domoljubi, pokrenuo je hrvatski preporodni list Narodni list. Nerijetko su ga autonomaši pretukli. Pomogao je osnivanje “Prve pučke dalmatinske banke” da se hrvatski težaci iz Dalmacije oslobode materijalne ovisnosti o, većinom autonomaškim, veleposjednicima, malim kapitalistima i lihvarima, koji su posuđujući novac seljacima, kupovali njihove izborne glasove.

Josip Frank je vlastitim novčanim sredstvima pripomogao financijskom oporavku pravaškog glasila Hrvatske, a potom i dioničkog društva Starčevićev dom. Zaslužan je za prvi pravi politički program Stranke prava, koji je bio prihvaćen 6. lipnja 1894., a u kojem su bila dobrim dijelom sadržana i njegova politička stajališta. Program je sadržavao ideju ujedinjenja i obnove hrvatske državnosti. Pripremio je postrojavanje Hrvatske narodne legije. Frankov sin dr. Ivo Frank je dva puta bio biran u Hrvatski sabor. Bio je veliki domoljub i znameniti borac protiv mađarske i velikosrpske hegemonije, vjerujući da je srbijanska politika “uzela cilj da anektira hrvatske zemlje”.

Industrijalac Samuel David Aleksander je promovirao i štitio hrvatsku industriju od mađarske hegemonije i njene ekonomske politike u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pod Aleksanderovim vodstvom sva industrija Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je bila ujedinjena pod “Zemaljskim saveza industrijalaca”. Aleksanderov bratić Dr. Viktor Aleksander je bio državni odvjetnik u Osijeku i Zagrebu. On je na audijencij kod cara Karla I. Austrijskog podnio argumentirani referat s priloženom opsežnom dokumentacijom koja je oslobodila cijelo stanovništvo, mnoge ugledne ljude i političke vođe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (među inima Dr. Ivu Franka, Dr. Aleksandera Horvata, Dr. Vladimira Sachsa i drugi) optužbi o navodnoj špijunaži optuženih u korist Kraljevine Srbije.

Planer tog neuspjelog plana je bila vlada Kraljevine Srbije tj. sam predsjednik vlade Nikola Pašić koji je na taj način htio poljuljati vjeru Beča u hrvatske dužnosnike. Dr Ivo Korsky bio je jedan od najvažnijih hrvatskih emigrantskih pisaca. Širio je istinu o Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, a za vrijeme socijalističke Jugoslavije, u emigraciji je svojim radom pridonio borbi protiv ocrnjivanja Hrvatske i Hrvata. Hrvatski blaženik Ivan Merz, providencijalni čovjek Hrvatske, prvi Križar, najistaknutija osoba četvrte faze katoličkog pokreta u Hrvatskoj, po majci je bio židovskog podrijetla, bio je dušom orlovske organizacije, hrvatskom orlovstvu dao je Zlatnu knjigu i utisnuo mu značaj kakvi nisu imali ni slovački ni slovenski ni češki Orlovi.

Andrija Hebrang – stariji se još u vrijeme Drugog svjetskog rata grčevito borio za cjelovitost hrvatskih teritorija unutar Jugoslavije, zbog čega je došao u sukob s Edvardom Kardeljem. Zbog zastupanja hrvatskih interesa, Kardelj, Aleksandar Ranković i Ivan Milutinović su u pismu upućenom Josipu Brozu Titu optužili Hebranga za nacionalizam. Hebrangov sin Andrija se od početka 90′-tih aktivno borio za samostalnost Hrvatske. Srećko Freundlich, za vrijeme hrvatskog proljeća, bio je urednik unutarnjopolitičke rubrike u VUS-u, kad je pod optužbom “da je kriv za prodor ‘maspoka’ morao podnijeti ostavku, a svaki novinarski rad u političkim glasilima bio mu je zabranjen.

Slobodan Lang nikad nije dopuštao ocrnjivanje hrvatske države ni hrvatskog državnog vodstva iz Domovinskog rata, nego je i poslije smrti protagonista nastavio braniti ih, za razliku od nekih kasnijih visokih hrvatskih dužnosnika koji su ocrnjivali mrtvo hrvatsko državno vodstvo čim je to postalo oportuno. Lang je organizirao poznati konvoj za bolnicu Novu Bilu u Bosni kada je bjesnio rat između Hrvata i Muslimana. Na Langov je poticaj ondašnji predsjednik SKH Ivica Račan dao znak hrvatskom izaslanstvu napustiti 14. kongres SKJ, čime je spriječeno davanje zakonitosti velikosrpskim manipulacijama u SKJ kojima bi velikosrbi preuzeli vlast u Jugoslaviji.

Otac Slobodana Langa, Rikard Lang, istakao se u hrvatskom proljeću 1971. što se nije pridružio onovremenoj vrlo probitačnoj hajci na ljude, pa je tako spriječio progone kolega na zagrebačkom Ekonomskom institutu. Nenad Porges, bivši ministar gospodarstva, je kao predsjednik Židovske općine Zagreb uputio pismo “Svjetskom židovskom kongresu” u kojem je apelirao za pomoć i zaštitu Hrvatske od “brutalne vojne sile predvođenom Jugoslavenskom narodnom armijom, koja ubija civile s kopna, zraka i mora.” Porges je bio snažni podupiratelj Hrvatske neovisnosti.

Eduardo Rózsa-Flores, bolivijsko-mađarski novinar, izvještavao je iz Hrvatske početkom velikosrpske agresije, a potom se i sam uključio u obranu Hrvatske kao dragovoljac, osnovavši postrojbu inozemnih dragovoljaca boraca za Hrvatsku. Na glasu kao hrvatski domoljub bio je hrvatski slikar i grafički dizajner Alfred Pal. Policijski general i jedan od suosnivača izraelske Nacionalne garde Dan Baram, rođeni Zagrepčanin, angažirao se u Izraelu za Hrvatsku i Hrvate u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, suprotstavljajući se velikosrpskoj propagandi i šireći istinu o Hrvatskoj. Pridonio je svojim svjedočenjem razbijanju kleveta koje su desetljećima stajale na imenu hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca.

Kardinal Alojzije Stepinac i domoljublje

„ Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“

„ Moramo svuda upozoravati i učiti, da sveti zanos i plemenito oduševljenje u izgrađivanju temelja mlade Države Hrvatske bude nadahnut strahom Božjim i ljubavlju za Božji zakon i njegove zapovijedi, jer će samo na Božjem zakon, a ne na lažnim načelima ovoga svijeta Država Hrvatska moći biti izgrađena na čvrstom temelju.“

„ Pusta je, dakle, bajka, da katolici ne mogu istinski ljubiti svog naroda. Tako što mogu tvrditi samo oni, koji ili ne ljube istinu ili špekuliraju serviranjem neistine. Ne samo da su takve tvrdnje bajke, nego, što više, mi se usuđujemo reći, da se ne može govoriti o pravoj ljubavi prema svom narodu kod ljudi, čiji život nije u skladu sa zakonom Božjim i Kristovim Evanđeljem.“

„ A što je, pitam vas, najveće dobro za pojedinca i za narod? Ono, bez čega mu nema trajne egzistencije. To pak nije ni novac, ni zemlja, ni znanost, ni sila, nego vjera i moral, obraz i poštenje. Jest, vjera katolička je prvo i najveće dobro Hrvatskoga Naroda, kao što bjelodano svjedoči cijela naša povijest. „

Kardinal Franjo Kuharić i domoljublje

„ Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete! Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!“

Kardinal F. Kuharić- propovijed na Mariji Bistrici, na Veliku Gospu 1991. god.

 „Svojim životom i radom već za života postao je iskren simbol pravoga bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Zahvalni smo Bogu za dar njegova života koji je bio velik blagoslov za našu Crkvu i hrvatski narod.“

mons. Ivan Devčić

Predsjednik Franjo Tuđman

“Domoljublje nije izašlo iz mode, domoljublje je nešto oko čega se i danas čvrsto trebamo uhvatiti”. Tuđmanovo domoljublje treba slijediti, što je “obveza svih nas”.

 Molitva Gospi za domovinu

 Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo,

moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da ti služimo, ipak  uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju

izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim

za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda

te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina

isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov,

pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih.

Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje

kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare,

cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja.

Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve

provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju

i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života

da slavimo ondje Trojedinog Boga u vijeke. Amen

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac

Hrvatsko nebo