Ukrajina i Bosna i Hercegovina: Tko jači, taj kvači!(?)

Događaji u Ukrajini pokazuju da se stvari nisu promijenile kad su u pitanju slabe države. Ruska „posebna vojna operacija“ to potvrđuje.

Kad je Mussolini godine 1935. započeo invaziju Abesinije kako bi obnovio Rimsko carstvo, Liga nacija i svijet šutjeli su i gledali na drugu stranu. Isto kao i kada je Hitler 1939. okupirao Čehoslovačku, a poslije i Poljsku. Sovjetski su tenkovi godine 1956. u krvi ugasili snove o slobodi mađarskih studenata, a 1968. „Praško proljeće“. U obama slučajima UN, koja rijetko kada stane na stranu slabih,  nije našao način poduprijeti borce za slobodu.

A godine 1991. tzv. međunarodna zajednica nije poduprla osamostaljenje Hrvatske od Jugoslavije. Kad se ono ipak ostvarilo, samo ga je nevoljko prihvatila, no otežavala je sve skupa i kažnjavala Hrvatsku te na razne načine pokušavala obnoviti Jugoslaviju. Zato nas ništa što se događa danas u Ukrajini ne iznenađuje. A bilo bi iznenađenje da tzv. slobodni svijet izvede pred neki novi međunarodni sud dužnosnike koji šute pred zločinima jačih zajedno s počiniteljima, kako kršenja ljudskih i političkih prava naroda ne bi postala „normalna“ stvar.

Samo će se čudom Ukrajinci oduprijeti ruskom agresoru bez velike pomoći. Rusi znaju da Ukrajinci mogu samo odgoditi rusko osvajanje (dijelova) Ukrajine. Analize raznih stručnjaka po kojima Rusija ne može pobijediti samo su proizvodi mentaliteta Zapada. Činjenica da Rusija ne isključuje upotrebu taktičkog nuklearnog oružja ako NATO poveća svoju potporu Ukrajini otežava već zamršenu situaciju. Zapadu nije poznato što Rusija želi. Nije poznato ni što žele SAD, NATO i EU. Samo je sve poznato Ukrajincima, koji, kao što se uvijek u takvim situacijama događa, ginu.

Poznato je da je ruska invazija donijela velik potres za članice NATO-a i EU-a. Naime, rat, koji Zapad smatra najvećom globalnom nesrećom, a Europljani su ga smatrali stvarju prošlosti, danas je opet tu, i, čini se da je izvan kontrole s obzirom na ponašanje Rusije. Razlika je u tome de Rusija zna što želi i to pokazuje svijetu uništavajući slabu Ukrajinu dok se Zapad suprotstavlja s uobičajenom  diplomatskom strpljivošću, sporošću, postupnošću, ekonomskim sankcijama, viškom emocija i informativnih invektiva, a vrlo skromnom oružanom pomoću Ukrajini.

SAD i EU predugo su mislili da Rusija ne će napasti Ukrajinu, nisu mogli „zamisliti“ odnosno isključivali su tu mogućnost iz svog političkog predviđanja i planiranja. Zatim su nakon početka napada povjerovali da će Ukrajina uskoro kapitulirati. No Ukrajinci su nekako izdržali prve udare, pa je Zapad  morao početi ispunjavati obećanja o pomoći Ukrajini i solidarnosti s njom. Stvarnost je prisilila Zapad ili tzv. međunarodnu zajednicu na promjenu stajališta i demantirala mit o postmodernom svijetu brutalno. Stvarnost je pokazala da nasilje i barbarstvo i dalje stanuju u njemu. I ta stvarnost još je jednom potvrdila staru istinu kako biti slab ništa ne koristi državama koje računaju da će ih spasiti sami zahtjevi da se poštuje njihova demokracija, sloboda i suverenost. 

Mi Hrvati ne bismo smjeli zaboraviti iskustva iz 90-ih godina XX. stoljeća. Osobito sada kada tzv. međunarodna zajednica „rješava“ BiH. Čiju je podjelu potaknula odnosno „sezonu dijeljenja“ otvorio EU (EEZ) s Cutileirovim planom, a na čemu su nastojali raditi Vance, Owen, Stolntenberg i Bildt. Pritom su, manje-više, priznavali Srbima pravo na velik dio teritorija koji su osvojili oružjem.

Sjedinjene Države zaustavile su rat između Hrvata i Bošnjaka da bi Srbi bili potisnuti na poručja koja su im negdje bila „odobrena“. Tako su i njih i ostale prisilili na podjelu 51:49 posto između bošnjačko-hrvatske Federacije i Republike Srpske. Tu realnu i državnopravnu podjelu nametnuli međunarodni posrednici. Nagradili su u velikoj mjeri srpsku agresiju i etničko čišćenje. Razbili su povijesno oblikovan zemljopisni, demografski i kulturalni prostor. Dodijelili su srpskoj trećini pučanstva polovinu BiH. Stvorili su fikciju o nepovrjedivosti granica BiH, iako su dali RS-u pravo da se konfederalno poveže sa Srbijom. Sada to i takvo stanje tzv. međunarodna zajednica pokušava zacementirati na račun Hrvata. Kako Hrvata? Pa tako da Bošnjaci dobiju pod svoju vlast odnosno prevlast čitavu Federaciju kao kompenzaciju za izgubljena područja u Republici Srpskoj. No to se ne će ostvariti, osim ako se mi Hrvati pokažemo slabiji nego što zapravo jesmo. Po onoj narodnoj: Tko jači, taj kvači! (M. O.)

M.O./Hrvatsko nebo