Još jedna inačica Kule babilonske?

Bliži se Uskrs pa je red da malo razmislimo o transcendentnoj perspektivi – onoj koja nadilazi fizičke, geopolitičke, ideološke i druge ovozemaljske perspektive. 

Događaji na nacionalnoj, regionalnoj, europskoj i svjetskoj razini zahtijevaju našu pozornost i dovoljno duha razlučivanja kako bismo bili u stanju analizirati i procjenjivati nove događaje i odnose u svjetlu vjere i božanske Objave. Ukupna ljudska spoznaja ne iscrpljuje se naime samo na konstatiranju postojećih zala ili problema, nego i u traženju načina kako im nekako doskočiti.

Ima mnogo razloga za tjeskobu, za pesimizam. No ljudima je potrebna i doza nade, duh optimizma. Onog optimizma koji dolazi ’odozgor’ odnosno ’iznutra’, nasuprot jalovoj kritici postojećeg stanja, ili svjetskog poretka, ili ponašanja Zapada. 

Tjeskobna zabrinutost, malodušje koje nam nastoje nametati izvire iz nedostatka religiozne dimenzije odnosno iz nedostatka vjere i promatranje ljudskog roda u perspektivi prolaznosti i vječnosti. 

U ovom kratkom osvrtu usredotočit ćemo se samo na rat u Ukrajini, koji je u tijeku, i na latentni rat u Bosni i Hercegovini.   

Toliko toga rečeno je već i napisano o ratu u Ukrajini. S kojim ukorak dozrijeva spoznaja da je postojeći globalni sustav odnosa snaga bitno i opasno narušen, a da međunarodna zajednica ne može ništa složno učiniti zbog blokade odlučivanja u Vijeću sigurnosti kao najvišem tijelu ovlaštenom za čuvanje mira u svijetu. Pokazuje se da se pravila svjetskog poretka ne uspijevaju provoditi u praksi, pa stoga počinje i mijenjanje samog međunarodnog poretka. Nezgoda je u tom što se tim mijenjanjem bave oni isti koji su najodgovorniji što taj poredak već dosta dugo ne funkcionira kao učinkovit sustav očuvanja regionalne i globalne sigurnosti.

Iz vlastita iskustva znamo da se u Hrvatskoj istinska sloboda nije učvrstila zato što njezini nositelji nemaju slobodarsko iskustvo ni religioznu perspektivu. Zapadne sile imaju  slobodarsko iskustvo, ali zanemaruju i potiskuju upravo perspektivu odnosa prema nadnaravnomu, dok istočne sile nemaju pravo iskustvo slobode, a ne poznaju ili ne priznaju ni dimenziju odnosa prema nadnaravnomu. 

Iako se mnogima čini da se nalazimo pred sasvim novom, apokaliptičnom situacijom, koja je bezizlazna, sadašnji razvoj događaja ne mora još uvijek završiti ovozemaljskom apokalipsom. I do sada su mnogo puta tijekom povijesti mnogi pokušavali izgraditi svijet tako „kao da Boga nema“. Ali taj bi se svijet na kraju uvijek okrenuo protiv njih. Dovoljno je sjetiti se XX. stoljeća. 

Toliko toga rečeno je i napisano o BiH, državi koja je ponovno ušla u možda kritičnu fazu svoga postojanja. Predsjednik hrvatske vlade A. Plenković rekao je u utorak 5. travnja u Mostaru kako Hrvatska želi potaknuti dogovor između Hrvata i Bošnjaka i obnoviti savezništvo i partnerstvo među njima u Federaciji BiH. Isti dan reagirao je poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović, koji je u intervjuu listu „Ramazanske novine“ optužio susjede BiH za promicanje svetosavske ideologije i za donekle „ustašizaciju“ kulturnog, obrazovnog i medijskog prostora. 

Znamo da su BiH skrojili u Daytonu tadašnji nositelji svjetskog poretka koji nisu poznavali transcendentnu, religioznu perspektivu, što je vidljivo „iz aviona“ i nakon 27 godina. A sada bi ti isti trebali riješiti što su sami „skrojili“ i „skuhali“, i to tako da ne promijene niti isprave postojeći, u sebi nelogični, bosansko-hercegovački poredak (tri temeljna naroda, dva entiteta).

Zaključimo! Potrebno je preurediti postojeći svjetski, a isto tako i bosanskohercegovački, poredak, ili stvoriti neki novi, koji bi biti svima prihvatljiv. Pomoću kojeg bi se moglo opet uspješnije održavati svjetski mir i otvarati putove suradnji, a zatvarati ih sukobljavanju.

Želimo li da bude tako, u njega osim svih ljudskih napora valja ugraditi i nadnaravnu, religioznu perspektivu, postupati „po Božju“. Inače ćemo zasigurno ’dobiti’ još jednu inačicu Kule babilonske. 

 M.O., Hrvatsko nebo