Vladimir Trkmić: Najpopularnije hrvatske korizmene pjesme

Predivna korizmena pjesma – a moguća čak tri autora

Ja se kajem Bože mili

Ja se kajem Bože mili, od svakoga grijeha moga.

Moje srce gorko cvili jer uvrijedih tebe Boga. 2x

Milosrđe tvoje veće nego moje sve krivine,

Tvoja milost pustit neće, skrušen grješnik da pogine. 2x

Ja te ljubim dobri Bože, iz dna srca ljubim tebe.

Što mi više duša može, više nego samog sebe. 2x

Ja sam spravan svekoliko izgubiti i umrijeti,

Nego tebe rajska diko, unapredak uvrijediti. 2x

Grijehe svoje i prikore namjesniku tvom otkrit ću.

I što god mi da pokore bogoljubno izvršit ću. 2x

Iako se autorstvo ove skladbe često pripisuje narodu pa se navodi da je pjesma tradicionalna iz Dalmacije. Češće se kao autor spominje Vilko Novak. Njegovo ime, kao autora nalazi se i u kantualu Pjevajte Gospodu pjesmu novu (PGPN), Hrvatska liturgijska pjesmarica, Zagreb, 1985. Ipak neki izvori poput podataka na CD-u korizmenih pjesama Oratorijskog zbora Mostar te internetski portali navode da je pjesmu napisao Juraj Mulih koji je bio prvi Hrvat nakon Ruđera Boškovića koji je postao redovitim profesorom na Papinskom sveučilištu u Rimu. Pjesma odiše pokorničkim duhom čovjeka koji se kaje zbog vlastitih grijeha i pouzdaje u  neizmjerno Božje milosrđe koje neće dopustiti da skrušen grešnik propadne. Pjesma Ja se kajem u pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu (PGPN), Hrvatska liturgijska pjesmarica, Zagreb, 1985. se nalazi pod rednim brojem 460.

Pjevajte Gospodu pjesmu novu – hrvatska crkvena pjesmarica za liturgijsku glazbu

Pjevajte Gospodu pjesmu novu je hrvatska crkvena pjesmarica za liturgijsku glazbu. Liturgijska pjesmarica izdana je odobrenjem biskupske konferencije BKJ. Izdaju ju Institut za crkvenu glazbu KBF u Zagrebu i HKD sv. Ćirila i Metoda. Doživjela je nekoliko izdanja, počevši od 1985. godine.

Namjena

Namijenjena je puku (župnim, sjemenišnim i samostanskim zajednicama) kao glavni glazbeni priručnik za liturgijsko slavlje Euharistije, sakramenata i blagoslovina kroz blagdane i vremena crkvene godine; za pučke i privatne pobožnosti, hodočašća, kateheze i obiteljska slavlja. Ona je usvojila zdrava načela hrvatskih cecilijanaca te dala svoj prilog ostvarivanju obnove bogoslužja na polju glazbe.

Povijest

Prvo izdanje priredila je Komisija imenovana od BKJ na Institutu za crkvenu glazbu KBF u Zagrebu. Izdana je odobrenjem BKJ br. 2/BK – 83 od 10. siječnja 1983. Odgovorni urednik je mo. Anđelko Milanović, glavni urednik je mo. Izak Špralja, liturgijski urednik je dr. Vladimir Zagorac te tehnički urednici Josip Korpar i mo. Ante Krešo Samardžić. Izdanje je »SV. CECILIJE«, časopisa za duhovnu glazbu, a suizdavači su Institut za crkvenu glazbu KBF u Zagrebu i Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Izdana je na Bogojavljenje u Zagrebu 1985. godine. Uz Pavlinsku pjesmaricu, Cithara octochorda, Pjesmarica Đure Vejkovića te Hrvatski crkveni kantual, su i danas biseri hrvatskog duhovnog nasljeđa. Pjevajte Gospodu pjesmu novu pridružila se tom nizu. Sve su odraz bogate tradicije hrvatskoga crkvenog pučkog pjevanja koje pokazuje koliko je važan čimbenik kulturnoga i duhovnog bića Hrvata.

Sadržaj

Priređene ponuđene jedinice prireditelj je napravio uglavnom za jednoglasno i dvoglasno pučko pjevanje. Manja količina građe namijenjena je troglasnom, odnosno četveroglasnom mješovitom zboru, odnosno puku i zboru. Priređivač je nakanio ponuditi što više jedinica iz hrvatske liturgijsko-glazbene baštine te novonastale skladbe skladane za obnovljeno bogoslužje na materinskom hrvatskom jeziku. Izbor skladba obuhvaća prikladne tekstovno-glazbene oblike za bogoslužje: psalme, himne, popijevke, antifone itd. Sukladno odrednicama Drugoga vatikanskog sabora, izabrane glazbene jedinice obogaćene su jednostavnim gregorijanskim napjevima, koji su tradicionalno pjevanje opće Crkve rimskog obreda, te napjevima hrvatskoga liturgijskoga glazbenog folklora, tradicionalnog pjevanja Crkve u Hrvata. Jedinice su u načelu poredane ovim redom, osim ponekad, kad je radi praktičnosti malo promijenjen poredak da bi jedinice koje se odnose na isti blagdan ili isto otajstvo bile zajedno:

Mogući autori  pjesme „ Ja se kajem Bože mili“ – narod, Vilko Novak ili Juraj Mulih

Vilko Novak (1865 – 1918) glazbeni je pedagog, zborovođa i skladatelj koji je svojim djelovanjem na hrvatskoj glazbenoj i pedagoškoj sceni obilježio kraj 19. i početak 20. stoljeća. Bio je učitelj pjevanja na Zagrebačkom ženskom liceju (1895 – 1909), predavao je Teoriju glazbe, Zborsko pjevanje i Povijest glazbe na zagrebačkom Glazbenom zavodu (1894 – 1910), a profesor glazbe bio je i na Muškoj učiteljskoj školi u Zagrebu (1905 – 1918). Dirigent pjevačkog društva Kolo bio je od 1903. do 1910. godine. Za potrebe pedagoškog i zborskog rada Novak je objavio niz priručnika i zbirki (Pjevanka za djecu pučkih škola, Crkvena pjesmarica za srednje škole, Uputa u orguljanje i dr.). Najuspješnije i najvažnije mjesto u Novakovu glazbenom stvaralaštvu zauzimaju zborske pjesme. Tijekom godina vođenja zborova koji su na svom repertoaru njegovali i duhovnu i svjetovnu glazbu, skladbe koje je pisao također su tematski obuhvaćale oba ta područja (Salve Regina, Misa sv. Ćirila i Metoda, Misa sv. Apostola, Planula zora, Tvoj biser krasni, Pozdrav domovini i dr.). Napisao je nekoliko solo pjesama i instrumentalnih skladbi, a okušao se, ali ne toliko uspješno i u vokalno-scenskoj glazbi (glazbena drama u dvije slike Sveta noć, opera Proljetna bura). Novakove su zborske skladbe doprinosile osvješćivanju hrvatskog nacionalnog identiteta u razdoblju prije, tijekom i nakon 1. svjetskog rata. Pohvale suvremenika i kroničara te sačuvani notni i dostupni zvučni zapisi ukazuju na to da se u njegovu pomalo zaboravljenom opusu nalaze brojna kvalitetna umjetnička djela.

Juraj Mulih (Hrašće Turopoljsko, 30. travnja 1694. ‒ Zagreb, 31. prosinca 1754.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac i misionar. Poslije pučke škole u Turopolju završio je gimnaziju u Zagrebu. Filozofski fakultet završio je u Beču, a četverogodišnji teološki studij u Trnavi. Stigavši iz Slovačke u Požegu, Mulih je već kao mladi svećenik propovijedao, ispovijedao, katehezirao, davao duhovne vježbe i organizirao bratovštinu. U to vrijeme počeo je pisati katekizme. Svojim misijskim radom povezivao je sve Hrvate katolike. Propješačio je cijelom u ono doba slobodnom Hrvatskom, od Senja do Osijeka i Varaždina, također hrvatskim selima u Mađarskoj sve do Budima. Posvuda je okupljao mnoštva, razumljivim jezikom propovijedao vjeru i čovječnost. Pješačio je bos od sela do sela, s kriškom kruha i komadićem sira u torbi, pazeći da ne bi svojim pothvatima ekonomski ugrozio siromašne mjesne župnike. Ulijevao je u dušu ljudi, crkvenu i narodnu samosvijest narodu koji se tek oporavljao od teških rana turske okupacije. Suvremenici bilježe brojne slučajeve naglih i čudesnih neprotumačivih ozdravljenja bolesnika nad kojima je molio. Od svojih 27 apostolskih godina kao pučki misionar (od 1727. do 1754.) 20 godina posvetio je Zagrebačkoj biskupiji. Spominje se kao propovjednik u crkvi sv. Marka i u crkvi sv. Katarine, a bio je i upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskoga, pa upravitelj Bratovštine Muke Gospodnje i sv. Izidora. Na dan njegove smrti 31. prosinca 1754., zagrebački sabornici zatražili su od Družbe Isusove da učini iznimku od svojega uobičajenoga postupka s pokojnicima te da njegovo mrtvo tijelo izloži cijela četiri dana, da mu mnoštvo ožalošćenoga naroda iskaže počast. Mnoštvo svijeta došlo je u crkvu sv. Katarine na Gornjem gradu da ga vidi i iskaže mu svoje poštovanje i zahvalnost. Mulihovi posmrtni ostatci i danas počivaju u crkvi sv. Katarine.

Najpopularnije korizmene pjesme

1. Napjev O, Isuse, ja spoznajem s jedne strane odražava osobnu spoznaju da čovjek griješi i time gubi Božju ljubav, a s druge se kaje i moli za milost. Ova je u nizu mnogih harmoniziranih i ritmiziranih popijevki F. Dugana, s tekstom V. Novaka preuređenim u naziv O, Isuse kol spoznavam. PGPN br. 456
2. Popijevka Prosti, moj Bože nalazi se u pjesmarici Pjevajte Gospodinu iz 1968., Washington, oca franjevca trećoredca Teodora Badurine. Melodijska linija napjeva izgrađuje se uglavnom na bliskim intervalima ostvarenim u svega sedam taktova, primijenjen je i izražen utjecaj karakterističnog oblika glagoljaškog pjevanja i melodijski motiv klapske popijevke.
3. Dalmatinska popijevka Ja se kajem, Bože mili V. Novaka, na tipičan način ističe snagu i poziv na obraćenje te izmirenje s Bogom i čovjekom. Jedna je od ljepših korizmenih popijevki koja izražava iskreno kajanje zbog vlastitih grijeha, ali ističe i neizmjerno Božje milosrđe, koje je veće od čovjekove krivnje. PGPN br. 460
4. O, Isuse izranjeni dvodijelnog je glazbenog oblika, autora F. pl. Lučića. Skladba je to snažnog dojma, dirljiva u opjevavanju Isusove muke na križu koju podnosi iz velike ljubavi prema svima nama. Pjevanjem se pobuđuje emotivna ozbiljnost i suživljavanje s Isusovom mukom i smrću. Ovaj ganutljivi napjev preživio je vremenski filter svog nastanka koji uprisutnjuje iskustvo pojedinca i zajednice zajedništva s Bogom. PGPN br. 461
5. Iznimno lijepa i zanosna skladba Sretnih li vas, u prijevodu Ferde Rožića a obradom V. Žganca, nalazi se samo u trećem izdanju Cithare octochorde. U napjevu je istovremeno pretočena korizmena i vazmena ideja, ona koja uvodi u ozračje uskrsne radosti. U bogatoj crkvenoj baštini ova popijevka odiše jednostavnošću melodijskog izraza, svježom harmonijskom linijom, zapravo jednom čistom radošću koja pomalo odudara od ostalih, namijenjenih tome vremenu. No, gledajući u cjelini, karakter popijevke je krajnje vedar i poletan, zaodjenut u čarobnu ljepotu njezinih tonova i vješto oblikovanih rečenica skladateljskim pomno usklađenim tekstom i melodijom. U liturgiji se može pjevati za prinos darova. PGPN br. 463
6. Crkva je oduvijek poticala svoje vjernike na tjelesna i duhovna djela ljubavi i milosrđa, koja trebaju činiti bližnjima svakodnevno, a napose u vrijeme korizme. Napjev Milosti je čas, autora mo. fra Ante Kreše Samardžića, može se zvati i napjev karitativnog poslanja. Novijeg je glazbenog izričaja, pun evanđeoskog zahtjeva parafrazirajući tekst proroka Izaije 58,6.7: …koji potiče dijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. PGPN br. 464
7. Stala plačuć tužna Mati (lat. Stabat Mater – Sequentia) dostojanstveni je napjev usmjeren na bol Isusove majke Marije poradi Isusove muke, zlostavljanja i raspeća na križ. Njegovim strofama pratimo pobožnost Križnoga puta. U pjesmarici PGPN iz 1985. nalaze se dva broja različite melodije: br. 484 i br. 485, to jest ona koju V. Novak objelodanjuje prema napjevu Cithare octochorde III.
8. Jedna od ljepših korizmenih popijevaka svakako je i Svaka duša, koja se nalazi samo u trećem izdanju Cithare octochorde u ritmizaciji V. Novaka. Ovaj napjev odiše pučkom jednostavnošću, zato ne čudi što u opjevavanju muke Kristove, te skladnom durskom harmonijom i melodioznošću pogađa vjerničku dušu. Pjevanjem nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Moguće ga je primjenjivati u euharistijskom slavlju kao ulaznu ili prinosnu popijevku u vremenu bližem muci Kristovoj, što se naročito odnosi na posljednja dva korizmena tjedna. PGPN br. 492
9. Napjev pjesme O, Isuse, daj da pjevam potječe iz katedrale sv. Stjepana u Beču iz 1774. godine. Iako je stranog porijekla, ipak je jedan od najpopularnijih i najprihvaćenijih u našemu narodu. Ističe ga melodijska jednostavnost u razmjerno jednoličnom slijedu tonova kao i harmonizacija u tijesnom slogu. Stoga je prikladan za pjevanje prigodom pučkih pobožnosti i paraliturgijskih čina. PGPN br. 856

Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo