„Potres na Bliskom istoku” – Novi predsjednik Libanona Joseph Aoun oslabljuje i razoružava Hezbolah, Hamas i palestinske milicije

Desetljećima je milicija financirana od Irana čvrsto držala Libanon. Novi predsjednik Joseph Aoun želi vratiti monopol na nasilje. Povijesne promjene u moći mu pomažu – ali to je utrka s vremenom. Za sada, uspješno razoružava i stavlja pod kontrolu i palestinske oružane milicije i Hamas, a u sve većoj mjeri i Hezbolah. Izrael je uništio 85 posto raketnog potencijala Hezbolaha i pobio gotovo čitavo njegovo vodstvo u zračnim i drugim napadima prošle godine. I vodstvo Palestinske samouprave i arapske zemlje predvođene Saudijskom Arabijom žele dokrajčiti „iransku osovinu“ u Libanonu i Siriji. – O tomu piše Amin Al Magrebi[i] za njemački Die Welt.

Upravo su tri rakete koje su krajem ožujka poletjele iz južnog Libanona prema Izraelu postale simbol Hezbollahova gubitka moći. Islamistička milicija iznenađujuće se žurno distancirala od kršenja primirja sa židovskom državom, a isto su tako postupili i predstavnici Hamasa.

Libanonska državna vojska tragala je za odgovornima, za koje se ispostavilo da su službenici Hamasa koji su navodno djelovali samostalno. Četiri osumnjičenika skrila su se po palestinskim izbjegličkim kampovima. Nakratko se činilo kao da bi moglo doći do obračuna između Libanonskih oružanih snaga i Hamasa. No Hamas je popustio i predao osumnjičenike.

Kršćanin Aoun obećao da će libanonska država opet kontrolirati pripadnike oružanih milicija, pa tako i pripadnike Hezbolaha i Hamasa

Mnogo godina prije toga, Hamas je, uz blagoslov Hezbollaha i Iranske revolucionarne garde, proširio svoj utjecaj u palestinskim kampovima u Libanonu, pa čak i tamo obučavao svoje borce. Ali sada se ravnoteža snaga u Libanonu mijenja. Fokus je na novom predsjedniku Josephu Aounu.

U Libanonu se politički sustav temelji na određenoj podjeli moći između vjerskih skupina. Oko trećine Libanonaca jesu kršćani. Aoun je jedan od njih: maronitski kršćanin. Kad ga je parlament izabrao u siječnju, bivši vojni zapovjednik najavio je “početak novog doba”. Obećao je da će pod njegovim vodstvom država povratiti svoj monopol nad upotrebom sile diljem zemlje. Desetljećima su milicije poput Hezbollaha i palestinskih frakcija iskorištavale slabost države i uspostavljale vlastita područja moći u Libanonu, pa i u glavnom gradu Bejrutu. Tome bi sada trebao doći kraj, objasnio je Predsjednik.

Aoun je na vlast doveden s gubitkom moći Irana, s razornim vojnim napadima Izraela na Hezbollah i sa svrgavanjem diktatora Bashara al-Assada u Siriji. U svom govoru na ustoličenju Aoun je govorio o “bliskoistočnom potresu” u kojem su se “savezi raspali, a režimi pali”.

Uništeno 80 posto Hezbollahova raketnog arsenala, a u zračnim napadima ubijeni gotovo svi njegovi vođe

Nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., Hezbollah se pridružio borbi protiv židovske države, ispaljujući rakete na Izrael i prisiljavajući na evakuaciju stotina tisuća ljudi na sjeveru Izraela – te ga je potom izraelska vojska uništila. Po navodima izraelske vojske, uništeno je 80 posto Hezbollahova raketnog arsenala, a u zračnim napadima ubijeni su gotovo svi njegovi vođe.

U susjednoj Siriji, pobunjenici su krajem 2024. godine marširali na Damask sa sjeverozapada zemlje, prisiljavajući Assada da pobjegne u Moskvu. To je značilo da je Hezbollah izgubio svoj koridor za opskrbu kopnom iz Irana. U tom trenutku Hezbolahove slaboće, sadašnji predsjednik Aoun, tada još uvijek vojni zapovjednik, uvidio je svoju šansu i ciljao na prve milicije u zemlji. Nije to bio Hezbolah, već militantne palestinske frakcije u Libanonu. Desetljećima je Assadova diktatura krijumčarila oružje u Libanon. Sada je Aoun stavio tu granicu pod kontrolu libanonskih oružanih snaga. Assad je imao palestinske posredničke [=umjesto vlastitih] milicije u Libanonu. Nakon njegova pada one su postale bespomoćne; Aoun ih je hitro razoružao.

Kao rezultat toga, Aoun je doživio politički procvat u Libanonu. Prije toga, najviša dužnost u državi ostala je upražnjena, a parlament se nije mogao dogovoriti o predsjedniku. Uz arapsku i zapadnu potporu, Aoun se natjecao protiv suparnika iz tabora Hezbolaha i pobijedio.

Najveće libanonske dnevne novine An-Nahar imale su naslov: „Aoun je čovjek ovoga časa.” U ratom iscrpljenom Libanonu, general se preselio u predsjedničku palaču u blizini Bejruta s velikim očekivanjima za sigurnost i mir.

Raketni napadi na Izrael u ožujku bili su njegov prvi test snage – i reagirao je odlučno. Aoun je sazvao Vrhovno vijeće obrane. Na konferenciji za novinare, državne su vlasti palestinskim milicijama zaprijetile “najvišim mjerama”. Bilo je to neviđeno poniženje saveznika Hezbolaha u Libanonu.

Potpora Aounu iz Ramalaha; i Saudijci žele dokrajčiti iransku osovinu u Siriji i Libanonu

Od te prekretnice, ni o jednoj drugoj temi nije se toliko žestoko raspravljalo u libanonskim emisijama „talk show“ kao desetljećima staro pitanja obuzdavanja nasilja milicija u zemlji – i pitanje može li razoružanje palestinskih frakcija biti najava onoga što dolazi Hezbolahu.

Aoun prima potporu protiv palestinskih milicija iz Ramalaha [iz sjedišta Palestinske samouprave na Zapadnoj obali u Izraelu]. Čak i prije terorističkog napada 7. listopada, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, iz sekularnog Fataha, pokušao je razoružati palestinske kampove u Libanonu – ali bezuspješno.

Očekuje se da će Abbas ove srijede doći u Bejrut i da želi razgovarati o razoružavanju. Iako je Abbasov utjecaj ograničen, on u svojim nastojanjima ima potporu moćne Saudijske Arabije. Saudijci žele dokrajčiti iransku osovinu u Siriji i Libanonu. Saudijski prjestolonasljednik Mohammed bin Salman nedavno je s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom pregovarao o ukidanju sankcija Siriji. EU se također pridružuje potpori obnove Sirije. Istočasno, Trump je pooštrio sankcije protiv Irana i povećao pritisak na Hezbolah u Libanonu, koji je sada okružen.

Otkad su novi vladari u Damasku došli na vlast, spriječili su brojne pokušaje krijumčarenja između Libanona i Sirije – a također su se uključili u oružane sukobe s Hezbolahom.

Hezbolah pak nije pod pritiskom samo s kopna. Po izvješću Wall Street Journal-a, Hezbolah također gubi kontrolu nad bejrutskom zračnom lukom. Dugo se smatralo da je ondje infiltrirana teroristička milicija. No od sredine veljače libanonska vlada blokira izravne letove prema Iranu i iz njega te otpušta zaposlenike povezane s Hezbolahom. To prisiljava terorističku organizaciju da pronađe nove krijumčarske rute. Po saudijskoj televizijskoj postaji “Al-Arabiya”, radikalni šijiti sve više ciljaju na luku Bejrut.

Pad potpore Hezbolahu

Prije nego što Hezbolah ponovno ojača, Aoun ga želi razoružati i transformirati u isključivo političku snagu. Zna da ga ne će posvema nestati – uostalom, šijiti tvore trećinu ukupnog stanovništva Libanona. Pa ipak, po navodima iz libanonskih izvora, do 85 posto položaja Hezbolaha u južnom Libanonu već je ispražnjeno. Kako bi raščistio stanje na preostalom područjeu, libanonski predsjednik poziva Izrael da se suzdrži od daljnjih vojnih udara. Krajem travnja, Aoun se žalio na “više od 3000 slučajeva” u kojima je Izrael prekršio primirje i pokrenuo napade na položaje Hezbolaha u Libanonu.

U intervjuu za Sky News Arabia, Aoun je rekao da je izraelska vojska do sada zadržala pet svojih položaja u južnom Libanonu, kojima libanonske oružane snage nisu imale pristup, što je njihovu evakuaciju učinilo nemogućom. Izraelski ministar obrane Israel Katz prethodno je najavio da će izraelske trupe tamo ostati “na neodređeno vrijeme” kako bi spriječile povratak Hezbolaha.

Iran, koji Hezbolah postavlja kao predvodnika u borbi protiv Izraela, odbacuje Aounov projekt razoružavanja. Iranski veleposlanik u Libanonu, Mojtaba Amani, krajem travnja je opisao plan kao “jasnu urotu”, koja bi arapske zemlje učinila “ranjivima na napad i okupaciju”.

Tko će koga – prije?

Desetljećima je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah imao neospornu moć u Libanonu. U ljutitim govorima iznosio je najave da će njegove snage svaku ruku koja posegne za oružjem Hezbolaha “presjeći”. No prošlog rujna Izrael ga je ubio u masovnom napadu na njegovo podzemno sjedište u Bejrutu.

Izraelska obavještajna služba očito je imala izvrsne informacije o vodstvu Hezbolaha – još jedan znak smanjenja potpore u Libanonu. Nasralah je pokopan pet mjeseci poslije smrti. Unatoč službenom pozivu, predsjednik Aoun nije se pojavio na propagandnoj predstavi, zbog koje je u Bejrut doletjela visoka delegacija iz Irana. No on se unatoč tomu sastao s iranskim predstavnicima. Njegova izjava nakon toga glasila je: „Libanon je umoran od vođenja tuđih ratova na svom tlu.” Hoće li im uspjeti stati na kraj, ovisit će o tomu tko će prvi proširiti svoju moć: on ili Hezbolah.

[i] Amin Al Magrebi je volonter u Akademiji Axel Springer. Za WELT piše, između ostalog, o Siriji i sukobu na Bliskom istoku

Die Welt/Hrvatsko nebo