Što bi bilo da Hrvati na referendumu o neovisnosti BiH nisu glasovali ZA?
Vrijeme:3 min, 40 sec
Dvadeset deveti je veljače i prvi ožujka 1992. godine. Svjesni da ih čeka vukovarski genocidni scenarij Hrvati i Bošnjaci su odlučili zajedno sa Srbima bojkotirati referendum za neovisnost i ostati u krnjoj Jugoslaviji. Slobodan Milošević je pozdravio takav potez. Alija Izetbegović, Stjepan Kljujić, Radovan Karadžić, Fikret Abdić, Franjo Boras, Biljana Plavšić i Ejup Ganić kao članovi Predsjedništva BiH odlaze u Beograd te sa srbijanskim političkim vodstvom i JNA potpisuju povijesni beogradski sporazum kojim se za sva tri naroda u BiH jamči konstitutivnost u krnjoj Jugoslaviji. Svjedoci sporazuma su Washington, London, Pariz, Berlin i Moskva.
Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba
Prvih godina sporazum funkcionira, no Milošević svoj plan o velikoj Srbiji mora ispuniti. Ratni plan za BiH mu je propao pa osmišljava mirnodopsku strategiju. Beogradski režim, uz prešutno odobravanje međunarodnih centara, samo koju godinu nakon potpisivanja započinje sa sustavnim kršenjem sporazuma. Prvo se dokida paritet u Vladi. Zatim način izbora izaslanika u Domu naroda. Već tri puta Srbi kao većina u krnjoj Jugoslaviji Hrvatima i Bošnjacima uzurpiraju mjesta u Predsjedništvu.
Novac koji se zaradi u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Zenici odlazi u Beograd. TV Sarajevo se ne dopušta emitiranje programa u sklopu državne radio-televizije (JRT). U gradovima i općinama u kojima su Srbi demografska manjina, a posebno u Sarajevu i Mostaru, traže se posebni statuti tih lokalnih jedinica koji bi im jamčili ravnopravnost – minimalne i maksimalne kvote, vitalni nacionalni interes, posebne izborne jedinice… Kao izgovor navodi se stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu.
Politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka upozoravaju domaću i svjetsku javnost da je riječ o jednostranom kršenju sporazuma i traže da se stanje u krnjoj Jugoslaviji vrati na početne postavke kada je bio potpisan sporazum. Pozivaju se na to da su se odrekli nezavisne BiH. Kako su pozvali svoje narode da ne izađu na referendum. Kako je konstitutivnost zajamčena Ustavom. Posebno zahtijevaju da se donese novi izborni zakon kako bi im u Domu naroda i u Predsjedništvu bio omogućen izbor legitimnih predstavnika. Predstavnici bošnjačke oporbe Nijaz Duraković, Muhamed Filipović i Rasim Kadić su posebno glasni navodeći kako je to crvena linija ispod koje se ne smije ići.
U Sarajevu se sastaje Bošnjački sabor, a u Mostaru Hrvatski narodni sabor. Donose identičnih sedam zaključaka u kojima traže da Središnje izborno povjerenstvo (SIP) ne može po sadašnjim diskriminacijskim pravilima raspisati izbore u listopadu te da ne priznaju predsjednika SIP-a, inače nekadašnjeg Miloševićevog savjetnika, koji je instaliran na to mjesto. Zatražili su i teritorijalnu reorganizaciju krnje Jugoslavije ako se nastavi s dekonstituiranjem Bošnjaka i Hrvata.
Iz Beograda i Banjaluke stižu osude. Konstitutivnost je zastarjeli sovjetski model – kaže bošnjački član Predsjedništva kojeg su nametnuli Srbi. Treba okrenuti mitraljez prema Sarajevu i Mostaru navodi Vojislav Šešelj. Mirjana Marković poručuje kako su izjave koje stižu iz Sarajeva i Mostara pokušaj podjele krnje Jugoslavije i udar na njezinu stoljetnu tradiciju. Vuk Drašković ističe kako su to maksimalistički zahtjevi nacionalista koji žele etno-nacionalne torove. Dobrica Ćosić se na posebnoj nedjeljnoj sesiji SANU-a pita što je s ostalima i s građanima te zašto oni nemaju svoga člana Predsjedništva.
Veljko Kadijević poručuje kako postoje milijuni patriota koji će braniti krnju Jugoslaviju te da se svi trebamo sjetiti Jasenovca. Borisav Jović ističe kako ne postoje više Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci nego kako su svi Srbi različite vjeroispovijesti pravoslavne, katoličke, islamske… Vojislav Koštunica navodi kako se neće svijet srušiti ako Bošnjaci i Hrvati ne budu birali svoje predstavnike te da ne moraju ni izaći na izbore. Slobodan Milošević izjavljuje kako su Hrvati i Bošnjaci prezastupljeni u tijelima vlasti i kako se moraju odreći Doma naroda kako bi im bile vraćena mjesta u Predsjedništvu. „Nisu ugroženi Bošnjaci i Hrvati nego građani i krnja Jugoslavija“, ističe Milošević.
Predstavnici SAD-a i EEZ su duboko zabrinuti te kažu kako je potrebno postići kompromis tijekom neumske runde pregovora. No RTV Beograd, Borba, Politika… sve one koji sudjeluju na neumskim pregovorima nazivaju izdajnicima i djeliteljima države. Milošević, Karadžić i Plavšićka odugovlače proces. Bošnjaci i Hrvati iznose čak devet prijedloga koje je podržala i Venecijanska komisija. Srbi ih odbacuju sve. Istodobno ne nude niti jedan. Drašković, Šešelj i Markovićka ne žele uopće pregovarati jer je to kažu atak na državu.
Organiziraju i prosvjede za građansku krnju Jugoslaviju. Dogovora u Neumu nema. Pregovori se nastavljaju u Sarajevu. Dogovora nema. Trebali su se nastaviti u Mostaru, ali se predstavnici srpskih stranaka nisu pojavili…
Zvuči poznato, zar ne?
Miroslav Vasilj/Pogled ba/https://pogled.ba/Hrvatsko nebo
