Luka Mišetić: Pretvaranje Hrvata u manjinu protiv Daytonskog sporazuma

Kao rijetko tko, na vrlo razumljiv i prihvatljiv način bosanskohercegovačka zbivanja i prijepore komentira američki odvjetnik hrvatskih korijena Luka Mišetić. Posebno je bio lucidan i značajan komentar oko izborne reforme, odnosno posljedica koje bi mogle uslijediti ako se ne provede presuda Ustavnoga suda BiH u slučaju “Ljubić” te nastavi s kršenjem Daytonskog i Washingtonskog mirovnog sporazuma: – Odluka Ustavnog suda ne govori o “ravnopravnim građanima”, već o “ravnopravnim narodima”, čija je “dominacija u strukturama vlasti” izričito zabranjena daytonskim Ustavom. To što Bošnjaci preuzimaju u Domu naroda kršenje je Daytona. Hrvati su potpisali da ostanu konstitutivna nacija. Što to znači, objasnio je Ustavni sud BiH. U trenutku kada Bošnjaci uskrate ravnopravnu zastupljenost Hrvata u Domu naroda, oni Hrvatima oduzimaju status konstitutivnoga naroda, kršeći Dayton i Washingtonski sporazum.

Večernji list: Kako komentirate ishod razgovora o izbornoj reformi u Neumu, koji su ipak propali, što sada?

– Šteta je što dogovor nije postignut. Mislim da je važno da je Venecijanska komisija potvrdila da su hrvatski prijedlozi prihvatljivi. Hrvatima se moraju poštivati njihova prava kao konstitutivnoga naroda u BiH, a istodobno se mora provesti presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić – Finci”. Hrvati nude prijedloge koji zadovoljavaju oba cilja, a čini se da SDA nastavlja s politikom svođenja Hrvata na nacionalnu manjinu.

Večernji list: Zašto se u BiH toliko godina nakon okončanja rata, punih četvrt stoljeća, tri naroda i njihove politike još uvijek vrte oko istih matrica separatizma, unitarizma i zahtjeva za autonomijom i kada će se takvo stanje okončati?

– Ako zaista želimo predvidjeti kako će se to završiti, potrebno je svim političkim liderima u BiH postaviti pitanje: gdje vidite Bosnu i Hercegovinu 2040. godine? Volio bih vjerovati da sva tri politička lidera (Dodik, Izetbegović i Čović) vide Bosnu i Hercegovinu u Europskoj uniji 2040. Ali možda Dodik, na primjer, vidi priključenje RS-a Srbiji do 2040. Ako je tako, onda vjerojatno zna da ta “velika Srbija” neće biti u Europskoj uniji jer EU neće priznati “veliku Srbiju” koja je razbila BiH. A Dodik mora shvatiti da građani Srbije neće htjeti ostati u izolaciji od EU-a zbog nacionalističkih težnji Srba u RS-u. Izetbegović neće vidjeti BiH u EU ako nastavi voditi unitarističku politiku koja destabilizirala BiH i stvara trajni sukob s RS-om i Hrvatima. A Čović neće vidjeti BiH (ni Hrvate BiH) u EU ako jednostrano proglasi treći, hrvatski entitet.

Ali, ako sve tri strane žele vidjeti svoje narode u EU, onda bi trebale graditi BiH onako kako je izgrađena sama Unija. Prvo, osigurati kolektivne sigurnosti triju konstitutivnih naroda u BiH. Zatim nastaviti integraciju tih narodu u BiH onako kako funkcionira EU: slobodno kretanje ljudi i roba; stvaranje kolektivne institucije sigurnosti te vanjske i monetarne politike te osiguravanje ljudskih prava za sve građane. I takva BiH brzo bi bila spremna za članstvo u EU. A njezini građani, posebice mladi, brzo bi uvidjeli da BiH ima budućnost.

Večernji list: Sudionici pregovora u Daytonu, Washingtonu, kojima je stvorena današnja BiH, odnosno Federacija BiH, ističu kako je preglasavanje Hrvata protivno duhu tih sporazuma. Nedavno je to istaknuo i bivši američki diplomat Ed Joseph. Kamo vodi nastavak takve prakse?

– Nažalost, ova politika dovodi do svođenja Hrvata na etničku manjinu, što je očito suprotno i Washingtonskom i Daytonskom sporazumu. Sama bit konstitutivnog naroda je da možete birati svoje predstavnike bez uplitanja drugih naroda. Ako se to pravo ukloni, onda ste svedeni na etničku manjinu. Bošnjaci vjeruju kako mogu pokazati mišiće nad Hrvatima, ali time dokazuju Dodikove argumente: da sa Sarajevom ne može biti kompromisa jer je dugoročni cilj Bošnjaka svesti Srbe na etničku manjinu i birati njihove predstavnike. Bošnjački tretman Hrvata narušio je ravnotežu u Bosni i Hercegovini te će dodatno destabilizirati državu.

Večernji list: Što onda Hrvati mogu učiniti kako bi zaštitili svoju poziciju, nedavno ste na Twitteru objavili kako im to daje prigodu doći u status quo prije Washingtonskog sporazuma?

– Dopustit ću predstavnicima Hrvata u BiH da odluče koji će biti njihovi sljedeći politički koraci. Htio sam samo istaknuti da, ako se Hrvate svede na nacionalnu manjinu, a status konstitutivnog naroda im se oduzme, onda Hrvati, prema međunarodnom pravu, imaju pravo proglasiti da su prekršeni i Dayton i Washington te ponoviti da su Hrvati suvereni u BiH, što je potvrđeno i Washingtonskim sporazumom.

Večernji list: Ima se dojam da Zapad uglavnom protežira stajališta bošnjačke strane. U čemu griješe bh. Hrvati i njihovo vodstvo, zašto je naša dijaspora inertna, kako izići iz ove prilično autistične pozicije?

– Većina diplomata u BiH danas nije bila prisutna u vrijeme ratnih zbivanja 1990-ih, pa podcjenjuje jedno od najvažnijih pitanja u svim ratovima u bivšoj Jugoslaviji, a to je, prema riječima sina Kire Gligorova, bilo ovo: “Zašto bih ja bio manjina u tvojoj državi kad ti možeš biti manjina u mojoj?”. Rat u BiH je završio kada je u Daytonu postignut dogovor koji je to pitanje riješio tako što je osigurao da ni jedan od triju naroda neće biti pretvoren u etničku manjinu. Današnji diplomati koji ignoriraju to pitanje i njegovo rješenje u Daytonu, u nadi da će izgraditi “modernu demokratsku državu”, riskiraju narušavanje delikatne ravnoteže koja je postignuta u Daytonu i ponovnog rasplamsavanja nestabilnosti i potencijalno sukoba. Hrvati trebaju objasniti međunarodnim diplomatima da, ako su sada svedeni na etničku manjinu, riskiraju otvaranje Pandorine kutije koja je posljednji put otvorena 1992. godine. Što se tiče pitanja hrvatske dijaspore, ona nastavlja raditi na osiguranju hrvatskih prava u BiH i na osiguranju mira i stabilnosti u BiH u cjelini. Ali pitanja u BiH su komplicirana i često teško razumljiva za prosječnog Hrvata u dijaspori te zbog toga mnogi nisu angažirani. Napominjem da ovaj problem nije ograničen samo na hrvatsku već i na bošnjačku i srpsku dijasporu.

Večernji list: Zauzima li se dovoljno Zagreb za popravljanje pozicije sunarodnjaka i kako gledate na svojevrsno nadmetanje predsjednika i premijera u tome pogledu?

– Mislim da je Zagreb na diplomatskoj razini aktivno angažiran na rješavanju situacije i zaštiti hrvatskih prava zajamčenih Daytonskim i Washingtonskim sporazumom. Hrvatski čelnici ne samo da žele pomoći već su na to i zakonski obvezni člankom 10. hrvatskog Ustava. U tom smislu se ne uplićem u odnose Pantovčaka i Markova trga, već samo ističem da su i jedni i drugi po Ustavu dužni pružiti posebnu skrb i zaštitu Hrvatima BiH. Uvjeren sam da će i jedni i drugi tako nastaviti.

Zoran Krešić/VL/Hrvatsko nebo