SKANDALOZNA ODLUKA DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA: DORH ne želi kazneno goniti ubojice male Martine Štefančić: Abolicija za monstrume koji su likvidirali četverogodišnju curicu?

Na adresu Udruge zagrebačkih dragovoljaca i branitelja Vukovara, 03. veljače ove godine, stigla je obavijest Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku o odbacivanju kaznene prijave protiv sedmorice srpskih “teritorijalaca” za teški ratni zločin, koji su u Borovu Selu, u noći s 20. na 21. ožujka 1992. godine, počinili nad hrvatskom obitelji Štefančić!

U svirepom masakru, pod okriljem mraka, srpske kukavice su na kućnom pragu prvo teško ranili Željka Štefančića, a nakon toga ubili 54-godišnju Bernardicu Štefančić, koja je u naručju držala svoju 4-godišnju unučicu Martinu… Martina Šterfančić ubijena je s četiri hica ispaljenih iz pištolja po cijelom tijelu, iz neposredne blizine… Martininog strica Željka, četnički ubojice ostavili su namjerno na životu da se muči, vjerujući kako će ubrzo iskrvariti, međutim, nekim je čudom ipak uspio preživjeti… Zbog nevjerojatne sreće i vjere u Boga, godinama kasnije mogao je svjedočiti o jednom od najmonstruoznijih ratnih zločina, počinjenim nad hrvatskim civilima, na tada okupiranom području Republike Hrvatske.

Otac Martine Štefančić za likvidaciju svoje obitelji doznao je u srbijanskom koncentracijskom logoru, u Sremskoj Mitrovici, gdje je završio nakon okupacije Vukovara. Za pravdu se bori već gotovo tri desetljeća, međutim, ni ovoga je puta – nije uspio dočekati.

Županisjko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je prijavu protiv sedmorice srpskih monstruma, a kao obrazloženje su ponudili nevjerojatne “argumente”; za neke počinitelje “jednim je dijelom nastupila amnestija i pomilovanje”, dok za druge “nisu imali dovoljno dokaza”… Izjave dvoje svjedoka iz Borova Sela osječki ŽDO okarakterizirao je “nevjerodostojnima”, s obzim da su u trenutku svjedočenja ratnom zločinu, imali dvanaest i četrnaest godina… Čak niti fotografije s očevida tzv. SAO milicije, na kojima se jasno vide izmasakrirani članovi obitelji Štefančić, nisu predstavljale dovoljan osnov za prihvaćanje prijave…

Jedan od sedmorice zločinaca u međuvremenu se, navodno – ubio, drugi je umro, navodno od bolesti, a preostala petorica “nedostupni su hrvatskim vlastima”… Dvojica ubojica četverogodišnje djevojčice i njezine bake slobodno žive pod zaštitom Milorada Dodika – u tzv. Republici Srpskoj, dvojica su u Vučićevoj Srbiji, a jedan se najvjerojatnije skriva u Skandinaviji, pod lažnim imenom…

OVO SU IMENA SRPSKIH “TERITORIJALACA” KOJI SU UBILI 4-GODIŠNJU MARTINU ŠTEFANČIĆ I NJEZINU BAKU BERNARDICU: Veselko Maksimović, Mladen Maksimović, Radovan Lukić, Dragan Savić, Goran Simić, Zdravko Milošević i Zoran Ostojić.

Nevjerojatno je kako svi već desetljećima govore o jednom drugom zločinu, koji nije počinjen na području ratnih djelovanja, po kojem se rade kazališne predstave i snimaju filmovi, vrište stotine naslovnica tzv. mainstreama… A sudbina četverogodišnje vukovarske djevojčice Martine Štefaničić – kao da baš nikoga ne zanima!

Pretužno. Više nego jadno. Odvratno! Gadi mi se ovakva vlast! I sve one prije nje, koje su ovakve stvari gurale pod tepih… Samo nek’ mi se netko usudi reći da ovakve priče treba “gurnuti po strani” i “okrenuti se budućnosti”!