I. Tijardović: Moliški Hrvati

Osvrt na knjigu ‘Moliški Hrvati’, autor fra Petar Milanović Trapo, Nakladnik Katolički bogoslovni fakultet Split i Katolička izdavačka kuća i časopis Crkva u svijetu, 2021.

Da me netko upitao na kojem su jeziku sljedeći stihovi: ‘Di si polla, zvizda moj? Di si polla, lipa divojk? Ovi srcce biša tvoj, ko je ta ojja prido men?’, pomislio bih, možda ‘komiški dijalekt’ ili ‘gradišćanski Hrvati’. Ne, ne bih pogodio. Riječ je o jeziku moliških Hrvata, a prijevod glasi: ‘Di si pošla, zvijezdo moja? Kamo si pošla, lijepa djevojko? Ovo srce bješe tvoje, ko te je oteo ispred mene?’.

A gdje se nalaze moliški Hrvati? Da nisam na fakultetu imao kolegij talijanski jezik gdje sam se morao upoznati s regijama Italije, ne bih znao gdje se nalazi regija Molise. Talijanska ‘regija’ u Hrvatskoj odgovara ‘županiji’. Nisam siguran da u Italiji svi znaju imena (20) regija, kao što ni u Hrvatskoj ne znaju svi imena (20) županija. Površina regije Molise odgovara površini Sisačko-moslavačke županije (4.46 tisuće kvadratnih kilometara), a populacija Osječko-baranjskoj (nešto više od 300 tisuća). Inače regija Molise je jedna od najsiromašnijih regija u Italiji, poput na primjer Brodsko-posavske županije u Hrvatskoj.

A gdje točno u regiji Molise žive moliški Hrvati? Ponovo ne bih znao odgovor da mi nije u ruke došla knjiga ‘Moliški Hrvati’, autora doktora Petra Milanovića Trape. Moliški Hrvati žive u mjestima San Felice del Molise (hrvatski Filić), Acquaviva Collecroce (hrvatski Kruč) i Montemitro (hrvatski Mundimitar). Ta se mjesta nalaze u blizini granice s regijom Abruzzo, otprilike sjeverno od glavnog grada (Campobasso) regije Molise i otprilike jugozapadno od grada Termoli (na Jadranskom moru, također u regiji Molise).

Što rade Hrvati u Moliseu? Došli su prije pet stoljeća iz područja uglavnom Dalmacije, bježeći pred Turcima.

Koliko ih danas ima? Prema popisu iz 2019. točno 1564. Nakon Drugog svjetskog rata oko 5000 tisuća. Besperspektivnost zbog loše gospodarske situacije i nezaposlenosti utječe na smanjenje broja stanovnika. Primjera radi, danas potomaka moliških Hrvata ima više u Australiji nego u regiji Molise. Kažu Chi ‘n ‘nte filj, ‘n gred a Dij (Tko nema djece, ne ide k Bogu).

Kako to da su zadržali jezik koji su govorili njihovi preci? Zahvaljujući prostornoj izoliranosti i snažnoj usmenoj predaji moliški Hrvati su uspjeli sačuvati jezik i običaje kako bi oni rekli ‘na našu’ ili ‘na našo’ (naš običaj, naš jezik).

Koliko je riječi moliškohrvatskog jezika sačuvano u svakodnevnom životu? Autor navodi oko 2500. Među ostalima, autor spominje i rječnik moliškohrvatskog govora Mundimitra iz 2000. Prije pisanja ovih redaka, a nakon pročitane knjige, pogledao sam nekoliko emisija na ‘Youtubu’ o moliškim Hrvatima kako bih dobio što potpuniji uvid u ovu interesantnu zajednicu. Toponimi u spomenutim mjestima su uglavnom hrvatski.

O katolicima (Hrvatima) iz Dalmacije u regiji Molise postoje jasna svjedočanstva, poput onog na latinskom na portalu crkve Santa maria La Nova (Palata): Ljudi iz Dalmacije prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradiše ovaj hram 1531. godine.

Zanimljivo je da su talijanski fašisti moliške Hrvate pogrdno zvali ‘ciganima’, što samo potvrđuje činjenicu da Hrvati oduvijek preziru fašizam. Čak su i ustaše u NDH prezreli fašiste, a iskrenog prijateljstva između ustaša i fašista nikad bilo nije. Postojao je politički interes. ali u svakodnevnom životu animozitet između fašista i ustaša je bio dominantan, tj. ustaše su s teškom mukom podnosile fašiste.

U knjizi fra Petar piše o jeziku i običajima moliških Hrvata, o župama Filić, Kruč i Mundimitar. U knjizi se mogu naći i hrvatsko-moliške pjesme, i to je glavni razlog zašto sam pročitao ovu meni vrlo zanimljivu knjigu zbog koje mogu reći da sad nešto znam i o moliškim Hrvatima. Naime, o moliškim Hrvatima sam prvi put čuo davno dok sam još bio dječak i odmah zaboravio. Tek kad mi je šjor Ljubo izvukao partituru ‘Živoj vodi’ (koja se nalazi u knjizi fra Petra) iz hrpe knjiga i nota koje su se nalazile u njegovoj radnoj sobi i kad mi je u jednom od njegovih nezaboravnih vožnji do Solina ispričao neke činjenice o moliškim Hrvatima, tada mi je pojam moliških Hrvata bio jasniji. S obzirom da sam prije čitanja knjige istu prelistao i zapazio također mnoga imena osoba koja poznajem ili sam ih sreo tijekom života, knjigu sam odlučio pročitati. I nisam pogriješio.

Vrijedni fra Petar Milanović Trapo u sedamnaest godina boravka među moliškim Hrvatima (1983. – 1996., 2008. – 2012.) stekao je dostatna znanja i iskustva koja su mu bila od velike koristi u pisanju ove zanimljive knjige. Prije fra Petra o moliškim Hrvatima pisali su kroz stoljeća mnogi, i ne samo Hrvati, što autor dobro dokumentira. Zanimljivo je spomenuti da se u regiji Molise govori pored talijanskog i moliškohrvatskog također albanski (arbereshe).

Na moliške Hrvate oni u domovini Hrvatskoj mogu biti zaista ponosni da još uvijek postoje i nakon pet stoljeće. U interesu je RH da ovo kulturno i manjinsko bogatstvo Italije podupire na način da se zaborave loša iskustva kroz povijest i ističu ona pozitivna. Prema tome, Per non dimenticare chi eravamo e per sapere chi siamo (Da ne zaboravimo tko smo bili i da znamo tko smo) zahvalio bih se fra Petru Milanoviću Trapi za vrijednu knjigu koja svjedoči da je njegov život imao smisla.

dr. sc. Ivica Tijardović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo