Duhovsko bdijenje uoči sutrašnje svetkovine Duha Svetoga
Vrijeme:3 min, 17 sec
Ove subote navečer, uoči svetkovine Duha Svetoga, treće božanske osobe, odnosno nedjelje Pedesetnice, vjernici se u nekim crkvama okupljaju na molitveno bdijenje – na liturgijsko iščekivanje silaska Duha Svetoga na Kristove učenike, na vjernike. Ono ponegdje potraje i dugo u noć, ili sve do svitanja. Bdijenje, latinski vigilija, znači noćna straža, odnosno budnost, zajedničko pozorno iščekivanje i osobna okrenutost trojstvenomu Bogu u pobožnoj molitvi, pjesmi, šutnji, razmatranju, liturgiji, u zajednici vjernika predvođenoj prezbiterom, najčešće s euharistijskim slavljem u kojemu se čita svih šest čitanja te s prigodnom propovijedi. Sutra je svetkovina Duha Svetoga i ustanovljenja Crkve nakon Kristove smrti i uskrsnuća. Taj Duh omogućuje nam poznavanje oca i spoznaju Sina, Isusa Krista, te nam ako mu se otvorimo i prepustimo u vjeri prosvjetljuje nutrinu, naš duh, oživljuje u nama, nerijetko zanemareni ili zamrli, vlastiti duhovni život i ispunja nas ljubavlju koja dolazi od Boga te se širi na zajednicu vjernika i na druge ljude s kojima smo u svijetu.
Dar Duha Svetog ponovno uspostavlja sklad jezikā koji je bio izgubljen u Babilonu i predoznačuje dimenziju poslanja apostolā
Svetkovina Duhova – kako se navodi na stranici župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima – daje nam ponovno doživjeti početke Crkve. U Djelima apostolskim opisuje se kako, pedeset dana nakon Uskrsa, u kući u kojoj su se nalazili Isusovi učenici “eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… Svi se napuniše Duha Svetoga” (2, 1-2). Silaskom Duha Svetoga učenici su se potpuno preobrazili: strah je zamijenila hrabrost; zatvorenost ustupa mjesto navještaju, a svaku sumnju odagnala je vjera ispunjena ljubavlju. To je „krštenje” Crkve, koja tako započinje svoj hod kroz povijesti, vođena snagom Duha Svetoga.
Taj događaj, nastavlja se u spomenutom tekstu, koji mijenja srce i život apostolâ i drugih učenika, odmah se ponavlja izvan dvorane Posljednje večere. Naime, ona vrata koja su bila zatvorena pedeset dana napokon se širom otvaraju i prva kršćanska zajednica, koja više nije prignuta nad samu sebe, počinje mnoštvu ljudi različita porijekla govoriti o velikim stvarima koje je Bog učinio (usp. r. 11), to jest o uskrsnuću Isusa, koji je bio raspet. I svi su ih prisutni čuli govoriti na vlastitom jeziku. Dar Duha Svetog ponovno uspostavlja sklad jezikā koji je bio izgubljen u Babilonu i predoznačuje dimenziju poslanja apostolā koja obuhvaća čitav svijet. Crkva se ne rađa kao izolirana, već kao univerzalna, jedna i katolička, s točno određenim identitetom, ali otvorena svima; njezin identitet obuhvaća cio svijet i nikoga ne isključuje. Nikome majka Crkva ne zatvara vrata, nikome! Ni najvećem grješniku! Nikome! I to po snazi, po milosti Duha Svetoga. Crkva majka širom otvara svoja vrata svima zato što je majka.
To novo doba dolazi odozgor, dolazi od Boga, poput ognjenih jezika koji su sišli nad svakog od učenika
Duh Sveti izliven na Pedesetnicu u srca učenikā označava početak novoga doba: doba svjedočenja i bratstva. To novo doba dolazi odozgor, dolazi od Boga, poput ognjenih jezika koji su sišli nad svakog od učenika. Bio je to oganj ljubavi koji sažiže svaku ogorčenost; bio je to jezik evanđelja koji prelazi granice što su ih postavili ljudi i dotiče srca mnoštva ljudi bez obzira na jezike, rase i nacionalnosti.
Kao i davnog dana Pedesetnice, Duh Sveti i danas nastavlja izlijevati se na Crkvu i na svakog od nas kako bismo izašli iz naših osrednjosti i naših zatvorenosti te čitavom svijetu naviještali Gospodinovu milosrdnu ljubav. Prenositi drugima Gospodinovu milosrdnu ljubav: to je naše poslanje! I nama su darovani „jezik” evanđelja i „oganj” Duha Svetoga kako bismo, naviještajući uskrslog Isusa, živa i prisutna među nama, zagrijali vlastito i srce narodā, približavajući ga Njemu, koji je put, istina i život.
Povjerimo se majčinskom zagovoru Presvete Marije, koja je bila nazočna kao Majka među učenicima u dvorani Posljednje večere: ona je majka Crkve, Isusova majka koja je postala majka Crkve. Njoj se utecimo da Duh Sveti siđe u izobilju na Crkvu našeg doba, da ispuni srca svih vjernika i upali u njima oganj svoje ljubavi.
Hrvatsko nebo
