Nenad Piskač: Tri čestitke upućene stožeru, strankama i braniteljima

U duhu eurofilskoga „Priručnika za inkluzivnu komunikaciju“ vrijeme je čestitanja neidentificiranih „blagdana“. Takvima, kojima je Priručnik postao svetim pismom čestitam „blagdan inkluzivne komunikacije“ (BIK), a ostalima želim sretan Božić, rođendan Isusa Krista, spasitelja svijeta. On je uspio uz pomoć Duha Svetoga i svojih prijatelja inkluzivirati sve narode. Pritom naglasak nije na birokratskom procesu inkluziviranja, da ne rečem inkulturiranja kršćanske uljudbe, već je ključni naglasak na vjeri u Oca, Sina i Duha Svetoga, tako razložno i mirno sažetoj u knjizi Uvod u kršćanstvo, autora Josepha Aloisa Ratzingera, dvjesto šezdeset i petoga pape u miru.

Dok sam bio mali u božićno doba na kućnu adresu dolazilo je mnoštvo čestitaka, rukom pisanih. Čestitke su bile ilustrirane jaslicama i sv. Obitelji uz pokojega magarca i nešto janjadi. Sad kad sam ostario dolaze mi elektroničkim putem u virtualni poštanski kaslić toliko konzumerističkih „čestitaka“ da ih automatski bacam u smeće. Nije došla nijedna pisana rukom, iskreno, niti ja nisam poslao nijednu takvu. A kako i bih kad u prostor Hrvatskih pošta ne smijem ući bez eu digitalne putovnice, a do nje pak ne mogu doći ako ne preuzmem „manji rizik“, a manji rizik je ovaj puta veći rizik?! Kako onda, ovako segregiran, u pošti nabaviti onu klasičnu čestitku i kako ju poslati? Stožer civilne zaštite o tomu nije donio nikakve čestitarske mjere, njemu je važno da vjernici ne dođu u crkvu slaviti Božić. On bi da ostanu on line vjernici. Na lajni. Ma, svim njegovim članovima, onima koji donose odluke i onima koji služe kao režimski smokvin list, pokrivalo sramote, čestitam Božić. Sve najbolje! Puno zdravlja i, ako nije prekasno, povratak zdravoj pameti!

Čestitka glupim izjavama covid trudbenika

Ipak, neke čestitare, rukopise i čestitke ne preskačem. Prvo, onu dr. Gordana Lauca. On je uputio čestitku glupim izjavama covid političara i drugih izvođača radova na uspostavi covid logora. Nije dugačka, prenosim je u cijelosti: „Političari vole optuživati ‘duštvene mreže’ da su krive što se ljudi ne cijepe više nego što se cijepe, no kako motivirati nekoga na cijepljenje ako najviši dužnosnici govore da starije osobe koje su cijepljene tri puta ne bi trebale za Božić u posjetu primati one koji su dva puta cijepljeni.

Čemu služi cijepljenje ako niti nakon tri doze nisi dovoljno zaštićen? Ovakve glupe izjave političara više ruše povjerenje u cjepiva od bilo kakve antivakserske propagande. Rizik nikada ne će biti nula. Uvijek će biti onih koji će se razboljeti i umrijeti, pa makar se cijepili sa svih 11 doza koliko je Europska komisija naručila za svakoga od nas“.

Tako, sad znamo da cijepljene osobe s tri doze EK o blagdanu inkluzivne komunikacije daruje s još osam, necijepljene sa svih jedanaest, djecu tek s prvom, ali ne i posljednjom. Tako darežljiv nije bio ni Djed Mraz, komunistička zamjena za Isusa.

Čestitka komunističkim strankama zalutalim u demokraciju

Kad sam već spomenuo „komunističku zamjenu“, vidim – nisam jedini. Odvjetnik Luka Mišetić spomenuo se jedne neobične čestitke pristigle iz Europskog suda za ljudska prava. Taj se sud još nije stigao inkluzivirati u onoj mjeri u kojoj se inkluzivirao hrvatski Ustavni sud, pa je uputio neobičnu čestitku. Prenosim čestitku odvjetnika Mišetića: „Opa. Europski sud za ljudska prava danas je presudio da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Raspuštanje je ‘nužno u demokratskom društvu’“. Kraj čestitke.

Distanciranje od bivših komunističkih partija u zdravom društvu provodi se mišlju, riječju i djelom. U nas ni mišlju, ni riječju, niti djelom. Čini mi se da se upravo takve stranke, koje su nedistancirane od komunističke teorije i prakse, danas zalažu za što oštrije „mjere“ i nasilnu ili ozakonjenu praksu uskrate ljudskih prava. Stoga bi lustracija stranaka i njihovo raspuštanje i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini pridonijelo razvitku demokratskog društva. Ovakvu čestitku u Hrvatskoj nisu očekivali ni veće ni manje naše zlo, pa ni svi dobro raspoređeni njihovi zekanovici, ceciji i ostali neraspušteni ili novopridošli društvenopolitički radnici na uspostavi nezdravog društva.

Čestitka hrvatskim braniteljima – marš u staračke domove!

Hrvatski branitelji, ma gdje bili – ako već nisu pod zemljom, dobili su također čestitku od svojega zaostalog Djeda Mraza. On im je velikodušno i neočekivano obećao izgraditi staračke domove! Branitelji su mislili da će im politički dedeki mrazeki i blagdansko inkluzivni komunikatori u Hrvatskoj izgraditi – zdravo društvo, ono koje spominje Europski sud za ljudska prava. Izgleda kako od zdravog društva ne će biti ništa bez prethodnog raspuštanja stanaka „koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija“. A takvih imamo koliko režimu treba – neke od njih otvoreno zazivaju jugokomunističke mitove i totalitarne metode, tako da nisu daleko od istine oni koji tvrde da se jugokomunistička partija samo prestrojila u nekoliko frakcija koje su, još onda kad su branitelji ginuli, okupirale politički prostor i od države napravile nezdravo društvo.

No, vratimo se staračkim domovima uz opasku da se Isusek rodio u štalici a ne u staračkom domu. Ne treba hrvatske branitelje trpati u starački dom, već bi u starački dom i hospicij trebalo strpati suvremene frakcije Saveza komunista Hrvatske i Saveza komunista Jugoslavije. Pustite da branitelji umiru prirodnim putem, ne treba im booster hospiciji nego normalna zdravstvena skrb i slobodan pristup odmetnutom zdravstvenom sustavu. Međutim, s obzirom da ih dnevno u prosjeku umire dvanaestero (brojkom: 12) režim uskoro ne će imati koga strpati u braniteljske staračke domove, ako ih ikad i izgradi uz pomoć „povlačenja sredstava“ ili nekog drugog oblika džeparenja, koji samo snižavaju razinu dostojanstva hrvatskih branitelja i povećava im stopu sucida.

BiH – obećana zemlja hrvatskih branitelja

Režim ne bi bio režim da nije odgovoran i da ne misli na druge, pa je smislio nove „komisije“. One pak uz pomoć novog „pravilnika“ (o načinu dokazivanja statusa) moraju u braniteljski korpus privesti pripadnike narodne zaštite, medicinsko osoblje, razne „stožere“, „izvjestitelje“, „vatrogasne postrojbe“, pomorce i članove posade trgovačke mornarice i pitaj Djeda Mraza, druga Tita i inkluzivirane agresore koga sve ne. Jer, kakav je to režim, brojke govore, kojemu pada broj hrvatskih branitelja?! Korisnik braniteljskog staračkog doma, kako sada stvari stoje, morat će biti cijepljen svaki tjedan, ideološki i tvarno, inače ne će pristupiti i umrijeti u raju staračkoga doma.

Lako je dakle moguće da će u braniteljskim staračkim domovima prema odlukama „komisija“ i „pravilnika“ završiti, primjera radi, „izvjestitelji“ poput Maje Sever i Tihomira Ladišića, „znanih i neznanih“ spremačica po bolnicama, profesionalni udaratelji pečata po uhljebničkim kancelarijama i drugi dosad zapostavljeni „hrvatski branitelji“ uključujući i abolirane agresore i Herodove dužnosnike jugokomunističke općenarodne obrane i društvene samozaštite. U takvim okolnostima hrvatskim hrvatskim braniteljima moguće je izlaz potražiti kroz zahtjev za državljanstvom Bosne i Hercegovine, koju su također branili i koja je i njihova domovina u kojoj bi trebali imati i pravo glasa umjesto favoriziranoga Komšića. Stoljetni trend inkluziviranja Hrvata iz BiH u (avnojevsku) Hrvatsku po svemu sudeći treba prekinuti obrnutim procesom inkulturiranja Hrvata iz Hrvatske u Herceg Bosnu.

Poštovani čitatelji, glavu gore, sretan nam Božić, čuvajmo ga u obje naše domovine i u iseljeništvu.

Nenad Piskač,Hrvatsko nebo