J. Sabol: Kršćanski katolički vjernik
Vrijeme:3 min, 57 sec
Imati snagu dati novo usmjerenje razvoju društva
Kršćanin katolik živi danas unutar društvenih procesa koji su gotovo isključivo oblikovani materijalnim i ideološkim interesima pojedinih grupacija društva. On živi u odgojno-obrazovnom sustavu, koji je u 
svojoj cjelini usmjeren na zahtjeve znanstveno-tehničke civilizacije s ciljem kreiranja materijalnog blagostanja realno postojeće generacije. Katolik živi u gospodarskom sustavu, čiji zakon potražnje i ponude oblikuje odnose u društvu, u obitelji i time učinkovito određuje usmjerenje cjelokupnog kulturnog i političkog razvoja. Ove i slične činjenice današnjeg života podsjećaju katoličkog vjernika na izreku Pavla Apostola da u svijetu vladaju snage, prema kojima kršćanin treba zauzeti kritički stav ispitujući ih u svjetlu Evanđelja, u svjetlu Božjeg zakona. Rezultat tog ispitivanja kršćanske katoličke svijesti je otvoren, budući da katolik vjeruje u izvornu dobrotu čovjeka i stvorenog svijeta u cjelini. Ta ontološka dobrota nije uništena niti grijehom prvog čovjeka niti aktualnim grijehom struktura današnjeg društva.
Katolik, stoga, slijedi načelo Pavla Apostola: Ispitujte sve; što je dobro preuzmite na izgradnju vašeg života i cjelokupne Crkve. Ovo načelo je jasno i obvezatno za nas vjernike. No, ono je iznad svega jako zahtjevno, ako uzmemo u obzir sve okolnosti, u kojima današnji čovjek – svaki čovjek – mora ostvarivati razvoj svoje ličnosti i osiguravati svoju egzistenciju. Je li današnjem čovjeku, i današnjem katoliku, moguće bez velikih poteškoća saznati kriterije prosuđivanja, što je dobro i što je zlo, kad je jedna od temeljnih značajki današnjeg društva baš to da za volju individualne slobode ne postoje opće priznati kriteriji dobra i zla, što nužno ima za posljedicu pluralnost etika i morala? Je li mu lako prihvatiti kršćanske kriterije prosuđivanja dobra i zla, kada stoji pod učinkovitim utjecajem javnog mijenja putem medija komunikacije, koji te kršćanske kriterije često ili neprestano stavljaju u pitanje? Osim toga on se nalazi u neprestanoj i neizbježivoj dinamici socijalnog pritiska svoje grupe, primjerice kao đak, kao student, kad član poduzeća, kao član političke stranke. Stručno rečeno: najprije je socijalizacija čovjeka – mladog čovjeka – a tek nakon toga odnosno istovremeno s njome oblikuje se sustav vrednota, pravila ponašanja, sposobnost i volja razmišljati o bitnim pitanjima života: odakle smo; kamo idemo; što je 
smisao i cilj života u svijesti čovjekove smrtnosti. Pavlovo načelo bi bilo učinkovito ostvarljivo, kada bi čovjek postajao kršćaninom izvan realnog društva, konkretno u jednom „izoliranom“ i za sebe postojećem kršćanskom društvu.
Slikovito rečeno: čovjek bi morao izaći iz konkretnog društva da bi mogao dulje ili kraće vrijeme oblikovati duhovne i tjelesne sposobnosti i nakon toga se kao kršćanska osobnost vratiti u izvorno društvo, opremljen snagom, spoznajama, duhom prosuđivanja i vrednovanja svega postojećeg u svjetlu kršćanske vjere. Takav čovjek, taj katolički vjernik, ne bi samo znao razlikovati dobre stvari od loših stvari društva, nego bi imao snagu, sposobnost i dužnost kritizirati postojeće društvo zastupajući i braneći u javnosti svoje kršćanske vrednote i tako pomoći da ljudi uvide krivo usmjerenje društva i time dobiju šansu za duhovno-moralnom obnovom, za ulaz u onaj duhovni razvoj, koji po pravilu završava obraćenjem u kršćanskom smislu te riječi. Nisu li velike ličnosti povijesti prolazile tim putem? Nisu li Proroci Starog Zavjeta kritizirali društvo, politiku, kraljeve nakon jednog ovakvog pripremanja izvan društvenih procesa svoga naroda? Nije li Isus u molitvi i postu 40 dana proboravio u samoći pustinje sa svojim Ocem prije javnog nastupa? Nisu li pustinjaci, nisu li sinovi i kćeri velikih redova izašli iz „svijeta“ ,oslobodivši se zaposlenosti i pritiska dinamike društva, da bi mogli ostvariti ono najvrjednije: radikalnim nasljedovanjem Krista siromaštvom, poslušnošću, čistoćom postati „novo biće“, nanovo rođeni čovjek i 
kao takav onda utjecati ljubavlju, primjerom života i izgradnjom kulture na duhovno-moralnoj obnovi društva, svog naroda i na novo usmjerenje povijesti čovječanstva uopće? Povijesne činjenice govore uvjerljivo o uspjehu tog kršćanskog puta kroz život. Nema nikakve sumnje da samo taj put može donijeti duhovno-moralnu obnovu društva danas i da samo taj put radikalnog nasljedovanja Krista može dati današnjoj civilizaciji ono usmjerenje, koje će joj omogućiti da izbjegne prijeteću katastrofu. Za taj veliki poduhvat su potrebne dvije stvari: da u društvu, u kojem danas živimo, ima dovoljan broj onih vjernika, koji su karizmom razlikovanja dobrih i loših strana tog društva osposobljeni preuzimati dobre strane i ostvarivati ih u svakodnevnom životu – točno kako nas uči Pavao Apostol, i drugo što je potrebno: da većina katoličkih vjernika neprestano iznova ostvaruje i drugi zahtjev Pavla Apostola, koji glasi: Nemojte se prilagođivati takozvanom javnom i modernom stilu života, preuzimajući njegove navike i njegov sustav vrednota. Kao da čujemo Pavla govoriti: Ne bojte se izgrađivati zajednice i institucije katoličko-kršćanskog duha. Stvarajte oblike zajedničkog života, koji će snagom kvalitete i kvantitete postati jednog dana pravo katoličko-kršćansko društvo. Na to imate pravo u ime demokracije. i na to ste pozvani snagom Duha Božjega, koji je u vama.
dr. Josip Sabol/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo
