Hrvatska liječnička inicijativa HIPOKRAT: PRIGOVOR NA PROGON HRVATSKIH LIJEČNIKA
Hrvatska liječnička inicijativa HIPOKRAT
U Zagrebu, 7. prosinca 2021. g.
Hrvatska liječnička komora
n/r Predsjedniku Komore
Dr. sc. Krešimiru Luetiću, dr. med.
n/r svim tijelima Komore
n/r svim medijima
PREDMET: PRIGOVOR NA PROGON HRVATSKIH LIJEČNIKA
Poštovani,
u ime Hrvatske liječničke inicijative HIPOKRAT upućujemo javni prigovor predsjedniku i tijelima Hrvatske liječničke komore vezano uz progon čestitih članova naše liječničke profesije u procesu “pokretanja postupaka protiv liječnika koji su sudjelovali na prosvjedima protiv COVID potvrda i širili lažne vijesti o pandemiji“.
Prije svega, predsjednika Komore kao i sva tijela Komore, želimo podsjetiti na Hipokratovu prisegu, koju smo svi kao liječnici prisegnuli pri stupanju među članove liječničke profesije:
“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”
Nikada kao do sada ravnanje prema načelu humanosti u okvirima liječničke profesije nije bilo više izloženo raznim pritiscima niti je ikada bila češće kršena navedena profesionalna obveza od strane kolega liječnika, bilo namjerno ili nenamjerno. Stoga, istupanje prozvanih kolegica i kolega, koji se protive grubom i očitom kršenju temeljnih profesionalnih načela liječničke struke, uz to što je časno i iznimno hrabro, u prvom redu služi očuvanju humanosti liječničkog poziva i struke.
Mi liječnici svoje zvanje nismo niti primili, niti ćemo ga izgubiti zbog institucije Hrvatske liječničke komore, koja svojim sadašnjim odlukama i izjavama otvara prostor osnovanoj sumnji u stavljanje vlastitih ili političkih interesa pojedinih članova svojih upravnih tijela kao i interesa svojih farmaceutskih sponzora, ispred dobrobiti svojih bolesnika, svojih kolega liječnika, svog naroda i svoje domovine.
Nedopustivo je da se u atmosferi sveopćeg političkog i društvenog jednoumlja nametnutog od predstavnika vlasti, od strane strukovne institucije Hrvatske liječničke komore podižu optužnice i zaziva „prijeki“ Časni sud zbog javno izgovorenog neslaganja i iznošenja drugog mišljenja nasuprot politički diktiranom Covid narativu, u čiju su promociju upregnuti i svi masovni mediji. Danas u Hrvatskoj, liječnici koji žive Hipokratovu prisegu svoje mišljenje moraju izražavati u anonimnosti zbog straha od odmazde kroz instrument “Časnog suda“ koji u opisanom aranžmanu ima funkciju i tužitelja i suca i porote i egzekutora.
S druge strane, dok se u Hrvatskoj svakodnevno događaju teške povrede profesionalnih standarda („primum non nocere“) i važećih propisa (dobre medicinske prakse uključujući kršenja Kodeksa medicinske etike, Nürnberškog Kodeksa, Ustavom RH zajamčenih prava i sloboda građana, Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Zakona o liječništvu, Zakona o zaštiti prava pacijenata, pravne stečevine EU-a i dr.) od strane brojnih liječnika i odgovornih osoba u Kriznom stožeru, državnim zdravstvenim institucijama i krovnim udrugama, uključujući i Hrvatsku liječničku komoru, upravno tijelo Komore ili šuti ili progoni liječnike koji ukazuju na istinu i najrecentnije znanstvene spoznaje koje oponiraju politički dirigiranom, medicinski neopravdanom i epidemiološki neučinkovitom narativu!
Svojom tišinom i progonom kolega, svjesno ili nesvjesno, predsjednik i upravno tijelo Komore ujedno preuzimaju ukupnu odgovornost za posljedice koje ova kriza izaziva i koje će izazvati u budućnosti.
Od brojnih najgrubljih profesionalnih povreda od strane liječnika i odgovornih osoba u državnim zdravstvenim institucijama, uključujući i Hrvatsku liječničku komoru, navest ćemo samo neke:
∙ Kršenje Hipokratove prisege i Kodeksa medicinske etike
∙ Zanemarivanje osnovnih pravila dobre medicinske prakse („primum non nocere“)
∙ Nepravilno postavljanje dijagnoze i diferencijalne dijagnoze te diskutabilne preporuke i protokoli liječenja COVID-pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
∙ Neizvođenje obdukcija na preminulim osobama suspektnim na bolest COVID-19
∙ Nametanje RT-PCR testa kao jedinog dijagnostičkog standarda u postavljanju dijagnoze COVID-19
∙ Neodgovorno zagovaranje odnosno suglasnost s politički dirigiranim, a medicinski neopravdanim i epidemiološki neučinkovitim mjerama
∙ Manipulativno prikazivanje broja “zaraženih“ i umrlih zbog/s COVID-om, kako bi se opravdalo prethodno navedeno ograničavanje i/ili oduzimanje prava i sloboda građana, a koje za posljedicu ima proizvodnju osjećaja straha, tjeskobe i drugih duševnih boli koje štetno djeluju na zdravlje pojedinca
∙ Znanstveno i medicinski neosnovano konstantno zastrašivanje građana od strane pojedinih liječnika putem javnih medija u svrhu promocije eksperimentalnih COVID cjepiva i COVID potvrda
∙ Znanstveno neutemeljeno i medicinski neopravdano ograničavanje i/ili oduzimanje prava na slobodno kretanje, rad, zdravstvenu zaštitu i drugih Ustavom zajamčenih prava i sloboda svih građana uvođenjem COVID potvrda
∙ Neadekvatni uvjeti liječenja COVID pacijenata u bolnicama i onemogućavanje korištenja dokazanih i ekonomičnih terapeutika u prevenciji i liječenju bolesti COVID-19
∙ Neodgovorna primjena eksperimentalnih pripravaka na ljudima bez informiranog pristanka
∙ Korištenje indirektnih ili direktnih metoda prisile pojedinca s ciljem prihvaćanja “cijepljenja“ eksperimentalnim pripravkom
∙ Neodgovorno zagovaranje provođenja ispitivanja eksperimentalnih pripravaka na djeci
∙ Neodgovorno ugrožavanje zdravlja svih građana uvođenjem COVID-potvrda koje ne samo da su potpuno besmislene, nego i jako štetne, jer omogućavaju slobodno širenje bolesti od strane eksperimentalnim pripravcima “cijepljenih“ osoba za koje je klinički i znanstveno dokazano da prenose zarazu i obolijevaju kao i “necijepljene“, a posebice u zdravstvenim ustanovama gdje je najranjivija populacija
∙ Zlouporaba ovlasti u svrhu obmanjivanja javnosti
∙ Verbalno zagovaranje te konkretna postupanja u zdravstvenom sustavu s ciljem diskriminacije i segregacije osoba koje ne pristaju na “cijepljenje“ eksperimentalnim pripravcima ili nemaju COVID-potvrdu
∙ Agresivna marketinška kampanja za eksperimentalne pripravke na kojima su klinička istraživanja u tijeku i završavaju najranije 2023. godine i u tu svrhu iznošenje lažnih izjava o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti za koje niti proizvođači ne odgovaraju
∙ Pozivanje na uskraćivanje liječničke pomoći bolesnicima koji nisu prihvatili eksperimentalni pripravak ili nemaju COVID-potvrdu
∙ Gušenje slobode govora, stručno-medicinske i javne rasprave od strane odgovornih zdravstvenih institucija i od strane medija te ucjena, progon, omalovažavanje, ušutkavanje i cenzuriranje liječnika i znanstvenika koji daju drugo mišljenje i ukazuju na brojne propuste i pogreške trenutnih mjera za suzbijanje epidemije
∙ Toleriranje korupcije i sukoba interesa te duboka upletenost farmaceutskih korporacija u kreiranju “mišljenja i preporuka“ vodećih zdravstvenih institucija u Hrvatskoj, koji prožimaju gotovo cijelu struku, a najizraženiji su na mjestima moći i odlučivanja.
Prethodno navedena postupanja državnih institucija i udruga, uključujući ali ne ograničavajući se na Ministarstvo zdravstva, Krizni stožer, HZJZ, HUBOL, HALMED i HLS te njihove odgovorne osobe, uključujući ali ne ograničavajući se na članove HLK, poput prof. dr. sc. Markotić, izv. prof. dr. sc. Beroša, izv. prof. dr. sc. Capaka, dr Šmit i dr. sc. Luetića, očito ne služe očuvanju života i zdravlja hrvatskih građana niti predstavljaju znanstveno utemeljene mjere sprječavanja ili ograničavanja epidemije. To dokazuju najnovije znanstvene spoznaje koje se namjerno zanemaruju, s neposrednim posljedicama povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda, prije svega u smislu diskriminacije i segregacije te ugrožavanja života i zdravlja ljudi.
Stoga svim tijelima Hrvatske liječničke komore kao i svim njenim članovima ukazujemo na činjenicu da prethodno navedena postupanja odgovornih osoba ne predstavljaju isključivo disciplinsku odgovornost već u prvom redu neka od najtežih kaznenih djela, i kao takva trebaju biti predmet postupanja hrvatskih državnih tijela kaznenog progona.
U PRILOGU ovog Prigovora upućujemo tek na neke od relevantnih propisa koji su povrijeđeni u konkretnom slučaju.
Na kraju, želimo predsjedniku i svim tijelima Komore poručiti da mi kao i brojni čestiti članovi Hrvatske liječničke komore želimo ukazati na gubitak povjerenja u instituciju koja ne implementira principe demokracije u svom djelovanju, ne osuđuje katastrofalne propuste, postupke, kriminal i korupciju liječnika unutar zdravstvenih institucija i nje same, a sankcionira svoje čestite članove koji na to sve ukazuju.
Sukladno svemu navedenom, u konkretnom slučaju još jednom upućujemo javni prigovor na postupanje predsjednika i upravnog tijela Komore, te od njih zahtijevamo:
∙ utvrđivanje odgovornosti i primjenu adekvatnih sankcija na odgovorne osobe prema važećim propisima i internim pravilima Komore
∙ obavještavanje tijela kaznenog progona u dijelu gdje postupanja odgovornih predstavljaju kaznena djela
∙ trenutačni prestanak progona i maltretiranja te prekid neutemeljenih disciplinskih postupaka i oslobađanje od istih, svih kolega koji su djelovali ili djeluju sukladno pravilima struke, temeljnim ljudskim pravima i slobodama, u dobroj vjeri upozoravajući na nakaradno i neznanstveno postupanje liječnika i političara.
Od Hrvatske liječničke komore, kao strukovne organizacije hrvatskog liječništva, očekujemo, kao primjer stvarnog predstavljanja i zastupanja struke u obrani humanosti, medicine, znanosti i interesa članstva, u najmanjoj mjeri borbu za ustanovljavanje instituta „profesionalnog imuniteta“ za liječnike i znanstvenike koji u javnom prostoru žele iznositi drugo stručno mišljenje temeljeno na znanstvenim činjenicama i neovisnoj znanosti, a koje je u suprotnosti sa službenim narativom vladajućih, po uzoru na imunitet saborskih zastupnika. Samo takvim stavom, kojim se sloboda mišljenja i govora uzdiže kao nepovredivo ljudsko pravo, nasuprot sadašnjem progonu neistomišljenika i podizanju optužnica protiv kolega liječnika, kao i promptnom organizacijom stručnih skupova na kojima će se moći čuti sva medicinska struka i biti moguće iznijeti suprotne stavove i najnovije znanstvene dokaze u cilju iznalaženja najdjelotvornijih i najprihvatljivijih epidemioloških mjera i postupaka liječenja bolesti COVID-19, Hrvatska liječnička komora može povratiti povjerenje svih svojih članova i ugled u znanstvenoj i sveopćoj hrvatskoj javnosti.
“Ništa nije skriveno, što se neće otkriti; ni tajno, što se neće doznati.“ (Luka 12,2, Novi zavjet)
Hrvatska liječnička inicijativa
H I P O K R A T
PRILOZI : PRILOG 1 –Relevantni propisi koji su povrijeđeni u konkretnom slučaju
NA ZNANJE:
– Predsjedniku Hrvatske liječnička komore
– Svim tijelima Komore
– Svim medijima
– Svim zastupnicima u Hrvatskom saboru
– Ured Predsjednika Republike Hrvatske
– Pismohrana
PRILOG 1
Relevantni propisi koji su povrijeđeni u konkretnom slučaju
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik države.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe ovoga Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
Članak 21.
Svako ljudsko biće ima pravo na život.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 59.
Svakomu se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.
Članak 70.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA
Države stranke ovoga Pakta,
smatrajući da je, u skladu s načelima proglašenim u Povelji Ujedinjenih naroda, priznanje prirodnog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu, priznajući da ta prava proizlaze iz prirodnog dostojanstva ljudske osobe, priznajući da se, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, ideal slobodnih ljudskih bića, koja uživaju građansku i političku slobodu i koja su pošteđena straha i nestašice, može postići samo ako su stvoreni uvjeti u kojima svatko uživa svoja građanska i politička prava, kao i svoja gospodarska, socijalna i kulturna prava, smatrajući da je dužnost država pod Poveljom Ujedinjenih naroda, opće promicanje i poštivanje ljudskih prava i sloboda, vodeći računa da pojedinac, osim odgovornosti prema drugima i prema zajednici kojoj pripada, istovremeno mora težiti promicanju i poštivanju prava priznatih u ovom Paktu, suglasne su u sljedećim načelima:
Članak 2., točka 3.
3. Svaka država stranka ovoga Pakta se obvezuje da će:
a) osigurati da svaka osoba kojoj su ovdje priznata prava i slobode povrijeđeni, raspolaže djelotvornim pravnim lijekom, čak i kad povredu počine osobe koje djeluju u službenom svojstvu;
b) osigurati da žalbu svake osobe ispita odgovarajuće sudsko, upravno, zakonodavno ili koje drugo tijelo koje je za to nadležno prema pravnom sustavu države, te unaprjeđivati mogućnosti sudskog pravnog lijeka;
c) osigurati provođenje pravnog lijeka od strane nadležnih tijela ako se pokaže da je žalba opravdana.
Članak 4.
U vrijeme izvanrednog stanja u kojemu je ugrožen opstanak naroda i koje je službeno proglašeno, države stranke ovoga Pakta mogu, u opsegu koji je strogo određen tim izvanrednim prilikama, poduzeti mjere koje derogiraju njihove obveze iz ovoga Pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama po međunarodnom pravu i da ne povlače za sobom diskriminaciju temeljenu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri ili socijalnom podrijetlu.
Na temelju te odredbe ne mogu se derogirati članci 6., 7., 8. (stavci 1. i 2.), 11., 15., 16. i 18.
Članak 7.
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni. Osobito je zabranjeno podvrgnuti osobu medicinskom ili znanstvenom pokusu bez njena slobodnog pristanka.
Članak 26.
Sve osobe jednake su pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu bez ikakve diskriminacije. U tom smislu, zakonom se mora zabraniti svaka diskriminacija i svim osobama jamčiti jednaku i djelotvornu zaštitu protiv svakog oblika diskriminacije, osobito glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti.
Članak 50.
Odredbe ovoga Pakta primjenjuju se u svim dijelovima saveznih država bez ikakvih ograničenja ili izuzetaka.
MEĐUNARODNI PAKT O GOSPODARSKIM, SOCIJALNIM I KULTURNIM PRAVIMA
Članak 12.
1. Države stranke ovoga Pakta priznaju svakome pravo na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja.
KONVENCIJA O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I DOSTOJANSTVA LJUDSKOG BIĆA U POGLEDU PRIMJENE BIOLOGIJE I MEDICINE: KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA I BIOMEDICINI
Članak 2.
PRIMAT LJUDSKOG BIĆA
Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti.
Članak 3.
PRAVIČAN PRISTUP ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
Stranke, uzimajući u obzir zdravstvene potrebe i dostupna sredstva, poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi na području svoje nadležnosti osigurale pravičan pristup zdravstvenoj zaštiti odgovarajuće kvalitete.
Članak 4.
PROFESIONALNI STANDARDI
Svaki zahvat na području zdravstva, uključujući istraživanje, mora se provoditi u skladu s relevantnim profesionalnim obvezama i standardima.
Članak 5.
OPĆE PRAVILO
Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega.
Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima.
Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak.
UREDBA 2021/953 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD 14. LIPNJA 2021. O OKVIRU ZA IZDAVANJE, PROVJERU I PRIHVAĆANJE INTEROPERABILNIH POTVRDA O CIJEPLJENJU,
TESTIRANJU I PREBOLJENJU BOLESTI COVID-19 (EU DIGITALNA COVID POTVRDA) RADI OLAKŠAVANJA SLOBODNOG KRETANJA TIJEKOM PANDEMIJE BOLESTI COVID-19
Preambula
(7)
Prema dosadašnjim znanstvenim dokazima, koji se i dalje razvijaju, čini se da cijepljene osobe ili osobe s nedavnim negativnim rezultatom testiranja na bolest COVID-19 te osobe koje su preboljele bolest COVID-19 u posljednjih 6 mjeseci imaju smanjen rizik od toga da će druge zaraziti virusom SARS-CoV-2. Slobodno kretanje osoba koje, prema čvrstim znanstvenim dokazima, ne predstavljaju značajan rizik za javno zdravlje, na primjer zato što su imune i ne mogu prenijeti virus SARS-CoV-2, ne bi trebalo ograničiti jer takva ograničenja ne bi bila nužna za postizanje cilja zaštite javnog zdravlja. Ako to epidemiološka situacija dopušta, takve osobe ne bi trebale podlijegati dodatnim ograničenjima slobodnog kretanja povezanima s pandemijom bolesti COVID-19, poput testiranja na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezanog s putovanjem ili karantene ili samoizolacije povezane s putovanjem, osim ako su takva dodatna ograničenja, na temelju najnovijih dostupnih znanstvenih dokaza i u skladu s načelom predostrožnosti, nužna i proporcionalna u svrhu zaštite javnog zdravlja te da su nediskriminirajuća.
(10)
U svojoj Rezoluciji od 25. ožujka 2021. o uspostavi strategije EU-a za održivi turizam Europski parlament pozvao je na usklađen pristup turizmu diljem Unije i to primjenom zajedničkih kriterija za sigurno putovanje, uz protokol Unije o zdravstvenoj sigurnosti za zahtjeve u pogledu testiranja i karantene, na izdavanje zajedničke potvrde o cijepljenju, nakon što se utvrdi postojanje dovoljno znanstvenih dokaza da cijepljene osobe ne prenose virus SARS-CoV-2, te na uzajamno priznavanje postupaka cijepljenja.
(14)
Ovom se Uredbom nastoji olakšati primjena načela proporcionalnosti i nediskriminacije u pogledu ograničenja slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19, uz istodobno nastojanje ostvarenja visoke razine zaštite javnog zdravlja. Ne bi se smjela tumačiti na način da se njome olakšava ili potiče uvođenje ograničenja slobodnog kretanja ili ograničenja drugih temeljnih prava kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, s obzirom na njihov štetan učinak na građane Unije i poduzeća. Nijedna provjera potvrda koje čine EU digitalnu COVID potvrdu ne bi smjela dovesti do uvođenja dodatnih ograničenja slobode kretanja unutar Unije ili ograničenjâ u pogledu putovanja unutar schengenskog prostora. I dalje bi se trebala primjenjivati izuzeća od ograničenja slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 iz Preporuke (EU) 2020/1475 te bi trebalo uzeti u obzir specifičnu situaciju prekograničnih zajednica, koje su posebno pogođene takvim ograničenjima. Istodobno se okvirom EU digitalne COVID potvrde namjerava osigurati dostupnost interoperabilnih potvrda i osobama koje putuju zbog nužne funkcije ili potrebe.
(36)
Potrebno je spriječiti izravnu ili neizravnu diskriminaciju osoba koje nisu cijepljene, na primjer iz medicinskih razloga, jer nisu u ciljnoj skupini za koju je cjepivo protiv bolesti COVID-19 trenutačno dostupno ili dopušteno, kao što su djeca, ili jer još nisu imale priliku cijepiti se ili su pak izabrale da se neće cijepiti. Stoga posjedovanje potvrde o cijepljenju ili posjedovanje potvrde o cijepljenju u kojoj je navedeno cjepivo protiv bolesti COVID-19 ne bi smjelo biti preduvjet za ostvarivanje prava na slobodno kretanje ili za korištenje usluga prekograničnog prijevoza putnika, na primjer zrakoplovom, vlakom, autobusom ili brodom ili bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom. Nadalje, ovu se Uredbu ne može tumačiti kao da se njome uspostavlja pravo ili obveza cijepljenja.
(62)
Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na jednakost pred zakonom i nediskriminaciju, slobodu kretanja i pravo na djelotvoran pravni lijek. Pri provedbi ove Uredbe države članice dužne su poštovati Povelju.
Članak 3.
EU digitalna COVID potvrda
6. Posjed potvrda iz stavka 1. nije preduvjet za ostvarivanje prava na slobodno kretanje.
7. Izdavanje potvrda u skladu sa stavkom 1. ovog članka ne smije dovesti do diskriminacije na temelju posjedovanja konkretne kategorije potvrde iz članka 5., 6. ili 7.
Članak 11.
Ograničenja slobodnog kretanja i razmjena informacija
1. Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica da uvedu ograničenja zbog javnog zdravlja, ako države članice prihvaćaju potvrde o cijepljenju, potvrde o testiranju s negativnim rezultatom ili potvrde preboljenju, dužne su se suzdržati od nametanja dodatnih ograničenja slobodnog kretanja, kao što su dodatna testiranja na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezana s putovanjem ili karantena ili samoizolacija povezane s putovanjem, osim ako su ta ograničenja nužna i proporcionalna u svrhu zaštite javnog zdravlja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, uzimajući u obzir i dostupne znanstvene dokaze, uključujući epidemiološke podatke koje objavljuje ECDC na temelju Preporuke (EU) 2020/1475.
REZOLUCIJA 2361 (2021) VIJEĆE EUROPE OD 27. SIJEČNJA 2021.
Parlamentarna skupština poziva zemlje članice i Europsku uniju:
Par. 7.3.1. Osigurati da su građani informirani da cijepljenje nije obavezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepi, ako to ne žele sami
Par. 7.3.2. Osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen.
KAZNENI ZAKON
Počiniteljstvo
Članak 36.
(1) Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.
(2) Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji).
(3) Nehajna odgovornost supočinitelja temelji se na zajedničkoj povredi dužne pažnje.
Poticanje
Članak 37.
(1) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio.
(2) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela.
POSEBNI DIO
GLAVA DEVETA (IX.)
KAZNENA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I LJUDSKOG DOSTOJANSTVA
Zločin protiv čovječnosti
Članak 90.
(1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava u sklopu širokog ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, uz znanje o tom napadu:
11. počini druga nečovječna djela kojima se namjerno uzrokuje teška patnja, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko zapovijedi neko od navedenih kaznenih djela.
Mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje
Članak 104.
Službena osoba ili osoba koja na poticaj ili s izričitim ili prešutnim pristankom službene osobe ili druge osobe koja djeluje u svojstvu službene osobe prouzroči drugome tešku tjelesnu ili duševnu bol ili patnju da bi od njega ili druge osobe dobila obavijest ili priznanje, ili da bi ga kaznila za djelo što ga je počinio ili je osumnjičen da ga je počinio on ili neka druga osoba, ili da bi se on ili druga osoba zastrašila ili da bi se na njega ili drugu osobu izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
GLAVA JEDANAESTA (XI.)
KAZNENA DJELA PROTIV LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
Povreda ravnopravnosti
Članak 125.
(1) Tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje usluga, pravo na obavljanje djelatnosti, pravo na zapošljavanje i napredovanje, ili tko na temelju te razlike daje drugome povlastice ili pogodnosti glede navedenih prava,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko progoni pojedince ili organizacije zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi.
GLAVA DEVETNAESTA (XIX.)
KAZNENA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI
Nesavjesno liječenje
Članak 181.
(1) Doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik koji obavljajući zdravstvenu djelatnost primijeni očito nepodobno sredstvo ili način liječenja ili na drugi način očito ne postupi po pravilima zdravstvene struke ili očito nesavjesno postupa pa time prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja druge osobe, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili je postojeća bolest znatno pogoršana, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovoga članka prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili je kod druge osobe došlo do prekida trudnoće, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(5) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do šest mjeseci.
(6) Ako je kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do jedne godine.
(7) Ako je kazneno djelo iz stavka 3. ovoga članka počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
(8) Ako je kazneno djelo iz stavka 4. ovoga članka počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Hrvatska liječnička inicijativa HIPOKRAT
Hrvatsko nebo