Nenad Piskač: Život u logoru (2): Totalitarizam nije epidemiološka mjera!

Proces formiranja hipnotizirane mase za logor spremne primiče kraju imbecilnu fazu covid stvarnosti i najavljuje idiotsku. Stare, „buržujske“, „populističke“ enciklopedije i rječnike covid novogovor zaobilazi u širokom luku. U konačnici mračne covid stvarnosti treba ih, budimo iskreni – efikasno spaliti. Ta, covid novogovor izmišljen u ime epidemiološke situacije i zaštite zdravstvenoga sustava dovoljan je sam sebi, odnosno, radikalno je zaboravio prošlost i zadrto se okrenuo budućnosti „suživota s virusom“ (V. Beroš). Tako je baština ljudske civilizacije završila na ideološkom respiratoru na putu za patologiju bez obdukcije. No, prije negoli se dogodi ritualno spaljivanje baštine, zavirimo u objasnidbu natuknice koncentracijski logor. Ona je duga, a počinje ovako:

Koncentracijski logori, mjesta masovnoga zatočenja domaćega ili stranoga civilnog stanovništva (katkad i vojnika) u izoliranim većim ograđenim prostorima. Otvaranjem i održavanjem koncentracijskih logora totalitarni ili ratni/vojni režimi obračunavaju se s političkim protivnicima. Kriteriji zatočivanja mogu biti individualni, ali češće obuhvaćaju cijele kategorije stanovništva (masovni politički, nacionalni, vjerski i rasni progoni), a razlozi mogu biti državna sigurnost, gospodarsko iskorištavanje, kazna te zastrašivanje ostaloga stanovništva. Za razliku od zatvorâ, u koje osuđeni dolaze na temelju pojedinačnih (osobnih) sudskih presuda i na određeno vrijeme, uz zakonom propisan postupak, u koncentracijski logor smještaju se zatočenici uglavnom na temelju pripadnosti određenoj skupini, a po izvanrednom ovlaštenju policijskih, vojnih i drugih izvršnih organa vlasti, i to na neodređeno vrijeme. Koncentracijski logori izgrađuju se kao područja ograđena žicom (često s električnim nabojem), s gustom mrežom stražarnica i zgradama (najčešće barakama, brzo podignutima za prihvat velikoga broja ljudi) u kojima se zatočenici lišavaju svih osobnih prava, bez obzira na to je li riječ o tzv. kazneno-radnim logorima ili o logorima u kojima se organizira fizičko uništavanje zatočenika (hladnim oružjem, strijeljanjem, u plinskim komorama, izgladnjivanjem i dr.). U nekim slučajevima nisu nužni stražari i ograde, nego klima, udaljenost od naselja ili drugi načini kontrole (kretanje uz pomoć propusnica, obvezne prijave i sl.) onemogućuju kretanje zatvorenika. (Preporučam pročitati cjelovitu enciklopedijsku natuknicu).

Kad smrt postane vrjednota, a život grozota…

Covid koncentracijski logor ima neke mutne, još nedovoljno osvijetljene poveznice s klasičnim povijesno poznatim koncentracijskim logorom. Pa ipak sasvim je jasno kako je covid logor ustrojen prema načelima povijesnih uzora – on je omeđeno mjesto masovnog zatočenja u kojemu logoraši nose masku (jer ne smiju slobodno disati), bivaju izloženi višestrukim cijepljenjima eksperimentalnim eliksirima (jer moraju biti ideološki zdravi), napokon, imaju covid potvrdu (zatočeničku osobnu propusnicu) s kojom ostvaruju otežano i nadzirano „slobodno“ kretanje unutar logora. Covid logor je plod progresivne Europe bez Boga. Kao i u Europi, tako i na drugim kontinentima covid logori imaju svojega boga. Covid internacionala ulaže napore na uspostavi sustava logora bez ikakvoga boga osim Covid internacionale. Time je pitanje transcendentnoga (i usput nepotrebnog nacionalizma) u covid logoru zauvijek riješeno.

U covid koncentracijskom logoru svi imaju pravo, dužnost i obvezu postati logorašima. Samo u logoru može se ostvariti pravo na zaštitu od virusa, na blaže oblike bolesti, na covid odjel, na covid potvrdu i na bezrespiratorno izdahnuće. Postupak dobivanja statusa logoraša je besplatan, iako ni u logoru „nema besplatnog ručka“. Za razliku od prethodnih oblika koncentracijskih logora, logor covid režima u kategoriju političkih protivnika svrstava cjelokupno zatečeno stanovništvo s još nerođenim logorašima. U tom pogledu covid logor nadmašio je prethodne. Primitivni logori koncentrirali su se samo na određene skupine. Koji promašaj sa stajališta covid totalitarizma (covidizma)!

U političke neprijatelje covid režim ne ubraja preminulo stanovništvo. Preminulo stanovništvo maksimalno je, nepisanom uredbom, zaštićeno od prodora virusa, stoga pokojne logoraše na covid grobljima ne treba pokapati s epidemiološkim mjerama namijenjenim živim logorašima: maskom na ustima, četvrtom dozom u džepu, špricom u nadlaktici, bar kodom u nosiglasu i testnim štapom u nosu. Pokop preminuloga logoraša ima se izvršiti bezbučno, tiho i dostojanstveno u zakonskome roku bez roka, tek kad se u štabskom biltenu „Brojke govore“ narečena brojka uvede u rubriku „preminuli“, uz poštivanje „osnovnih epidemioloških mjera“ ožalošćenih i okupljenih logoraša (dezinficijens, razmak od dva metra, dopušten broj okupljenih po četvornom metru, zaštitna maska, bez suza jer nevidljivi neprijatelj živi i u suzi). Svećenika za sprovodne obrede delegiraju farizeji covid religijskih struktura. U covid logoru smrt vrijedi više od života, a strah od smrti ima trajnu logorsku vrijednost. Radost života ne stanuje u logoru. Tko umre od virusa – narodni je heroj. Tko prvi provede novu mjeru Štaba postaje Prvi covid redarstvenik. Ostali su narodni neprijatelji jer su umrli bez virusa, a trebali su od ili s njime u zagrljaju.

Hrvati opet imaju sreću!

Demokracije u covid logoru nema – svi logoraši moraju spustiti glavu dolje, zasukati rukav do ramena, saviti ruke na leđa i zalijepiti covid potvrdu na junačko čelo. Nadalje, razvidno je kako je u covid logoru četvrte doze dopušteno i legalizirano predoziranje. Doza po doza vodi u predoziranje. Prethodno i neizostavno, s covid logorom prestaje država vladavine prava i počinje logorska vladavina epidemioloških mjera. Cijepljene i procjepljivanje utječe pozitivno na „kreditni rejting agencije Fitch“ (A. Plenković), uz pomoć kojega logornici mogu lakše zaduživati državu i naciju.

Hrvati opet imaju sreću! U covid logoru lakše zaboravljaju nedavna iskustva i podnose teške a nekažnjene posljedice srbijanskih koncentracijskih logora, toga prijelaznog razdoblja od komunističkoga do covidističkoga logora. U državi vladavini prava nezavisna znanost i sloboda vjere surađuju u traženju istine i međusobno se toleriraju. U logoru covid režima u sinergiji jednoumlja postoje samo religiozni znanstvenici covid ideologije i ateistički klerotrgovci religijskim osjećajima. U hrvatskoj inačici covid logora covidisti se pozivaju na papu, a papa na cjepidoljubiv čin ljubavi kao da je nezreli šezdesetosmaš (živi brzo, umri mlad i predoziran).

Hrvatski covid logor možebitnoj novoj agresiji srpskoga svijeta ne će se moći suprotstaviti. Naime, kaj. Hrvatski vojnik s obveznom maskom na licu ne može ratovati. Covid potvrda narušava mu orijentaciju i kretanje, a nus pojave eksperimentalnoga cjepiva smanjuju mu borbeno-obrambenu spremnost ispod razine poznate iz godine 1989/90. U tom pogledu, uvjeti covid logora predstavljaju nastavak oduzimanja oružja teritorijalne obrane ondašnjega Štaba i embarga Srbije, Budimira Lončara i UN.-a na uvoz oružja. Covid logor je prijetnja nacionalnoj sigurnosti države vladavine prava.

Glas otpora nema alternativu

Država vladavine prava uvažava život, čovjeka i slobodu. Država pretvorena u covid koncentracijski logor preferira smrt u ime zdravlja, logoraša u ime osobe i cijepljenje eliksirom kao vrhunaravni izraz odgovorne slobode. Za razliku od države vladavine prava u državi covid logora požar se gasi benzinom, iako je jedan od članova Štaba prvi čovjek vatrogasne zajednice. Naime, kaj, i tako dalje, da ne nabrajam funkcije ostalih stručnjaka iz Štaba.

Treba reći kako u imbecilnoj fazi covid stvarnosti dolazi i do anomalija i neželjenih tendencija. Primjerice, nezavisni europarlamentarac iz hrvatskoga oour-a logora uspostavljenoga po zapovijedi nevidljive Covid internacionale, Mislav Kolakušić, podnio je vidljivom nam Državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv imenovanih članova Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske (Štaba). Zatim su se neki ljudi počeli okupljati i prosvjedovati zahtijevajući povratak države vladavine prava u ustavnopravni poredak. Ima čak i onih koji u imbecilnoj fazi covid stvarnosti nastoje referendumom suprotstaviti se covidizmu. Javljaju se i neki teolozi i svećenici glasom zdravoga razbora i necovidizirane kršćanske baštine. 

Po svijetu glas dižu i znanstvenici, ali bez prava službenoga glasa. Uglavnom, svi su oni protiv pretvaranja država u covid logore. Kako i ne bi bili kad još nisu dovoljno puta cijepljeni?! Logoraši koji dovoljno puta prime dozu, režite me gdje sam najtanji, a u međuvremenu ne završe na covid groblju, ne će ni pomišljati na obranu države vladavine prava, na potrebu za kaznenim prijavama protiv totalitarista, na slobodne referendume i prosvjede, demokraciju, pozivanje na vjerske istine… Što će im to kad su cijepljeni od tih virusa!?

Glasu otpora pretvorbe države vladavine prava u državu covid logora potpuno je jasno da nijedan totalitarizam nije epidemiološka mjera. Upravo u okolnostima logora svaka se zaraza osjeća kao doma i slobodno širi. U tom pogledu otpor pretvaranju države u logor opravdan je svim raspoloživim sredstvima – pravnim, političkim i građanskim neposluhom. U obrani države vladavine prava, otpor nema alternativu, kakve god mjere totalitarni psihopati poduzeli protiv nepokorenih državljana.

Nenad Piskač: Život u logoru (1)

(nastavlja se, u idućim nastavcima čitajte – četvrta doza koncentracijskoga logora nije zadnja, novi sojevi ideološkoga govora, od asimptomatske do simptomatske razine covid logora, on line život logoraša, pravi logoraš do smrti misli na druge, u ime oca Stožera i sinova Savjeta i duha Covid internacionale, Drobilica Javne ustanove spomen područja covid logora, iskapanja i forenzika žrtava covid logora u kontekstu 152. masovne grobnice Republike srpske krajine…)

Nenad Piskač,Hrvatsko nebo