D. Dijanović: Ludilo arhitekata kulture straha i gušenja slobode

Sredinom studenoga prošle godine u Davosu je održana panel diskusija Svjetskoga ekonomskog foruma na kojoj je najavljen veliki globalni reset, tj. radikalna promjena svijeta i društva u odnosu prema predpandemijskome razdoblju.

Ako je svaku ideju poželjno suditi prema njezinim plodovima, onda se već sada mogu ocrtati konture postpandemijskoga svijeta koji su nam namjerili njegovi arhitekti. Obrisi resetiranoga svijeta ponajbolje se vide u odnosu prema: korona-krizi, zelenim agendama, antropološkome inženjeringu i najavljenim tehnološkim iskoracima na polju umjetne inteligencije.

Tko ne želi u tor – život će mu postati nemoguć

Korona-kriza nije samo zdravstvena i ekonomska kriza, nego je i pojava koju se – sada bi to trebalo biti vidljivo i zadnjim naivcima – nastoji iskoristiti za provođenje socijalnih eksperimenata i nametanje vrlo suspektnih agenda. Slično kao i kod borbe protiv „globalnog terorizma“ pod krinkom borbe protiv korona-virusa neproporcionalno stupnju ugroze ograničavaju se temeljna prava i slobode ljudi. Tendencije opasno bazde na kineski model društveno-političkih odnosa u kojemu dio političkih i intelektualnih krugova na Zapadu sve više pronalazi inspiraciju.

Demokracija je s njihove strane već odavno opisana kao vladavine rulje pa su za Europu namijenili dorađeni kineski model. A poznato je da se u Kini provodi sustav društvenog kredita, model koji primjenom sustava umjetne inteligencije ocjenjuje stupanj moralno-političke podobnosti svakoga pojedinca. Veliki reset podrazumijeva spajanje kapitalizma i komunizma. Riječ je, zapravo, o hibridu koji amalgamira određene aspekte oba sustava. Od vremena vladavine Deng Xiaopinga sličan model imamo baš u Kini.

Pravo na slobodu izbora do sada se proklamiralo kao temeljna karakteristika na današnjem Zapadu, posebno kad je u pitanu ubijanje nerođene djece. „Ne dirajte moje tijelo“, poručuju se sa svakoga feminističkog i pro-choice skupa. Dijete, dakako, nije dio materina tijela, nego je u materinu tijelu, no zdravorazumsko razmišljanje i ovako nije svojstveno pro-choice bukačima. Sada kada je na red došla ideja obveznog cijepljenja sada odjednom ne vrijedi pravo na izbor niti parola o vlasništvu nad vlastitim tijelom. Sada bi se zakonom trebalo nametnuti prisilno cijepljenje. Tko ne želi u tor – život će mu postati nemoguć.

Kultura straha

Problem je s cijelom agendom taj što se temelji na laži i na kulturi straha.

Mediji, možda jasnije nego ikada ranije, posljednjih osamnaestak mjeseci, po nalogu vlastodržaca diljem svijeta, nameću kulturu straha. Ne samo pandemija, nego je tu čitav niz drugih opasnosti koje, uvjeravaju nas, vrebaju i samo što nas nisu zaskočile. Bilo da su to klimatske promjene ili – lokalno gledano – zmije koje prilaze kućama u Slavoniji. I vrućine po ljeti su postale suspektne. Opasnost vreba iza svakoga ugla u globalnome „društvu rizika“. To što živimo u jednome od najsigurnijih razdoblja ikada u povijesti, to je posve irelevantno za promotore kulture straha.

Takva zombizacija društva nije samo produkt vremena „klikabilnosti“. Davno je Zbigniew Brzezinski rekao: „Strah zamagljuje razum, intenzivira emocije i olakšava demagoškim političarima da mobiliziraju javnost u ime politike koju žele vršiti. Kad god neka grupa koristi strah da manipulira drugom, netko profitira, a netko plati“.

Međutim, ljudi su se možda panično bojali korona-virusa prvih nekoliko mjeseci, možda godinu dana, možda će to potrajati i dvije godine, no kad-tad će se otkriti da se radi o prijevari. Ne prijevari u smisli da korona-virus ne postoji. Postoji i nije bezopasan za rizične skupine. Prijevara su mjere koje se nameću. Da nam je netko pred dvije godine rekao da ćemo za ulaz u restorane ili javne ustanove trebati nekakve COVID-putovnice rekli bismo mu da je previše čitao Orwella. Nakon osamnaesetak mjeseci topničke priprema i – da se poslužimo izrazom Noama Chomskog – „proizvodnje pristanka“ – sve veći broj ljudi navikava se tor. No ne i svi.

U Engleskoj su nedavno ukinute sve mjere. Nije se to svidjelo mainstram medijima nigdje, pa tako ni u Hrvatskoj. Doslovce nekoliko sati od ukidanja mjera s naslovnica jednoga domaćeg medija se vrištalo: „Debakl engleskog ‘Dana slobode’: Raste broj novozaraženih, pala aplikacija za covid, nestašica u dućanima“.

Ovakve retke može napisati ili potpuni luđak ili plaćenik. Za bilo kakvu procjenu učinaka ukidanja mjera treba barem dva tjedna. No piskarala su već u roku od nekoliko sati vidjela rast broja novozaraženih. Ovakve propagande ne bi se postidjela niti Staljinova Uprava za propagandu i akciju. Riječ je o ludilu koje poprima maestralno idiotske oblike.

Ono što treba istaknuti je da je do ukidanja mjera došlo nakon što je u Londonu pola milijuna ljudi izašlo na ulice. Prosvjede protiv COVID-putovnica imamo i u Francuskoj i u drugim gradovima diljem Europe. Svi ljudi ipak se ne mire s ludilom, a s vremenom taj će broj i rasti. Arhitekti kulture straha toga su svjesni, no sada su se i sami našli u neobranome grožđu jer nemaju izlaznu strategiju iz pandemijskoga ludila koje su do sada provodili.

Religija ekologizma

Druga poluga preko koje se nastoji modelirati novi resetirani svijet su zelene agende koje se – vidjeli smo to na primjeru nedavnih poplava u Njemačkoj – nastoje ubrzati pod krinkom prirodnih katastrofa i klimatskih promjena. Nedavni paket zakonskih prijedloga i mjera pod nazivom „Fift for 55“, koji se u EU nastoji pretočiti u pravnu regulativu, predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2050. Primjerice, iako prirodni plan predstavlja najčišće fosilno gorivo do 2050. planira se njegova potpuna eliminacija iz prometa, gospodarstva i sustava grijanja. A kako bi se ubrzao taj cilj uskoro sve građane EU-a, pa tako i Hrvatsku očekuje za 25 posto viša cijena plina.

Brigu za okoliš valja pozdraviti. Problem je, međutim, taj što će se ta silna briga nastojati prelamati preko leđa siromašnog dijela populacije. Sve današnje bogate zemlje kad su se razvijale koristile su fosilna goriva u svojoj industriji, a sada bi to isto zabranile zemljama u razvoju. Potpuna zelena transformacija koju se želi nametnuti ne samo da nije moguća, jer stupanj razvoja zelenih tehnologija ne pruža mogućnosti potpune zamjene fosilnih goriva, nego je i više nego jasno da će cijenu te transformacije najviše platiti siromašni pojedinci i siromašne zemlje. Umjesto da se radi na tehnologijama pročišćavanja, koje bi smanjile zagađenja za okoliš, ili na kombiniranju fosilnih goriva i zelenih energija, vjernici religije ekologizma nameću potpuno nerealne ciljeve i politike.

Iza zelenih politika skriva se kriptosocijalistička ideja odrasta, koja se vodi idejom nametanja okolišnih ograničenja ekonomskome rastu, ali i interesi krupnoga kapitala. Nema treba, naime, nimalo dvojiti da su određene interesne skupine već zauzele pozicije na polju zelenih tehnologija i sada lobiraju za što bržu zelenu transformaciju.

Paradoks je u cijelome slučaju taj što je u globalnim razmjerima Europa, u usporedbi sa zemljama u razvoju kao što su Kina, Indija ili Brazil (u Kini se, primjerice, većina električne energije dobiva iz ugljena), minoran zagađivač planeta. Da se sutra u Europi prestanu u potpunosti koristiti fosilna goriva to ne bi spasilo okoliš i klimu jer će zemlje u razvoju još desetljećima koristiti tu vrstu energije. Već iz toga jasno je kako je tu ekologija sporedna priča i kako su u pozadini drugi interesi. Crveni komunizam već je jednom unesrećio i osiromašio dobar dio zemlje, a hoće li se povijest ponoviti, sada u vidu agenda zelenih misionara, pokazat će protok vremena.

Nova antropologija

Treća agenda koja ide za preoblikovanjem dosadašnjega svijeta i društva odnosi se na nametanje potpuno nove antropologije. Dakako, riječ je o odvajanju roda od spola i u nametanju genderističkih perverzija. Zoran Vukman u svojoj knjizi Bogoubojstvo Zapada gender ideologiju – koja je na Zapadu već postala dogma koju se politički, medijski i zakonodavno pokušava nametnuti kao obvezujuću za sve – definira kao razrađeni sustav potpuno nove antropologije koja redefinira Postanak, Genezu. „… Radi se o vjerovanju koje se institucionalizira kao znanstvena postavka i koja u metaforičkom smislu piše novu Knjigu Postanka ili Antigenezu, obrnutu priču o genezi čovjeka koja više nema utemeljenja u Bogu nego u vlastitim tezama. To je do sada u povijesti najsustavniji i najpromišljeniji udar na Božji poredak“.

VEZANO

Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (1)

No ne radi se to samo o udaru na Božji poredak. To je i udar na zdravi razum. Ponovimo što smo napisali u članku pred dva tjedna: „Nema jasnijeg simptoma dekadencije nego kad se nešto što je suludo, besmisleno i perverzno brani kao vrhunaravna vrijednost. To je znak pomućene pameti“.

Napadi koji posljednjih tjedana dolaze na Mađarsku i Poljsku od strane Bruxellesa znak su da će genderistička agenda nametati još agresivnije. Ako ne smatraš da su tzv. LGTB vrijednosti – pazite sad – „temeljne vrijednosti EU-a“ sutra vam EU možda ne će odobriti sredstva iz fondova.

Opasnosti umjetne inteligencije

Četvrta opasnost krije se u korištenju umjetne inteligencije bez ikakvih etičkih standarda.

Preminuli fizičar Stephen Hawking upozoravao je da umjetne inteligencija može biti od goleme pomoći u smanjenju siromaštva, bolesti i obnavljanju prirodnog okoliša, ali da bi se mogla pokazati i kao najgori izum u povijesti naše civilizacije. „(…) ona donosi opasnosti kao moćno autonomno oružje ili novi način za pojedince da ugnjetavaju mnoge. Umjetna inteligencija može razviti svoju volju koja može biti u konfliktu s našom i koja nas može razoriti“.

Francuski mislilac Jacques Ellul ističe da tehnokratska civilizacija rađa novu supercivilizaciju strojeva, a da ti strojevi, za razliku od prethodnih, raspolažu „superiornom“ inteligencijom koja daleko nadmašuje ljudsku. U svijetu definiranu savršenstvom strojeva, upozorava Ellul, čovjek je već postao smetnja njihovoj „perfekciji“.

Pojava kiborga, kao kibernetičkih organizama koji se sastoje od prirodnih i umjetnih dijelova koji poboljšavaju sposobnosti, tjera na veliki oprez. Svaka utopija kad-tad se pretvori u opasnu distopiju.

Distopijski tako zvuče predviđanja Yuvala Hararija: „Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi, a jaz između onih kojih znaju projektirati tijela i mozgove te onih koji to ne znaju bit će mnogo veći od jaza između Dickensonove Britanije i Mahdijeva Sudana. Zapravo će biti veći jaz nego između sapiensa i neandertalaca. U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“.

U „resetiranome“ svijetu čini se da bi glavna žrtva mogao postati zdrav razum i sve ono što je do jučer predstavljalo temelje zapadne civilizacije. Ovaj osvrt pritom ne spada u konspirološku literaturu, nego se bavi praktičnim pojavama. Dovoljno je pogledati oko sebe da bismo jasno vidjeli da su temelji planiranoga reseta već postavljeni.

Ipak, arhitekti velikoga reseta zaboravljaju na staru narodnu izreku ukorijenjenu u zemljama kršćanskoga kulturnog kruga: čovjek snuje, a Bog određuje. Mnogi su već planovi i snovi onih koji su htjeli biti kao bogovi do sada propali. Povijest je groblje ludih ideja, no iz povijesti neki, očito, nisu baš ništa naučili.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo