Nataša Božinović: Kulturocid dalekosežnice. Istaknuti komesar Aleksandar Stanković i manje znana Jelena Jindra

0

 

 

 

Otvara se Pulski filmski festival. U  studiju na otvorenome naše dalekovidnice u pulskoj areni Maja Njirjak i Daniel Rafaelić dočekuju goste, a   komesarka Jelena Jindra donosi osvetničke reportaže.

Kada je kantom izmeta performer (ovako bi ga Tomić nazvao da je time počastio  njegova oponenta), simbolički ocijenio Tomićevštinu: sereš po Hrvatskoj, evo ti povrat poreza, nije zaključena ta preglumljena boemština, stradao je tek nedužni modni dodatak. Šešir. Šeširđija  i drugari nastavili su žestoko, bez argumenata, puni mržnje i dalje u istome, izlizanom stilu.  Multiplicirani, dobro raspoređeni i pozicionirani.  Performer je nestao, smrad je ostao. 

Osjeća se sva silina toga smrada u svim segmentima hrvatskoga društva, a posebno u kulturi i medijima. Demokratskih alata za ukloniti smrad ima na tisuće, ali nema političke pameti. U raznim se oblicima perpetuira famozna rečenica: rasturite HDZ, ali ne dirajte Sanadera. Ovisno o prilikama, rečenica vrijedi i živi u  mnoštvu drugih društvenih skupina i institucija s njihovim koruptivnim moćnicima na čelu, kočeći afirmaciju svakoga blagostanja. Dakle, uništite zdravo tkivo, grupu, zajednicu ili instituciju, a raspršite korumpiranost i  bolest u vidu nedodirljivih pojedinaca. Kada je o bolesti duha riječ,  bolestan duh, kruna je bolesti jedne nacije. 

Dalekovidnica ima dalekosežnije rezultate od svih ostalih medijskih raspršivača zajedno. Pod krinkom javne TV, osnažena novcem pretplate, ova je kuća postala leglo belešćine, jugoslavenštine i u konačnosti neznanja(namjernog) o vlastitoj naciji. Ovo zadnje, najbolje će potvrditi gledatelji TV kalendara. Emisija 100% jugoslavenske historiografije. Slično TV Zagrebu s razlikom da je tada program dijeljen i s ostalim republikama bivše države, pa je takvo ponašanje bilo opravdano. Danas se takvo ponašanje može označiti ničim drugim doli okupacijom hrvatske televizije. 

Za ilustraciju moći Yu komesara mogu poslužiti i Stankovićevi monolozi u njegovu talk showu. Takvo agitatorsko smeće od emisije s vremena na vrijeme nadmaši i samo sebe. Moram se iznova prisjetiti emisije Nu2  uoči SP-a u nogometu. Školski primjer agitpropa.  Stanković tada doslovce, utjeruje spin da je navijanje za hrvatsku reprezentaciju nečasno ističući sebe kao primjer časnoga, uživljavajući se u navijača engleskoga trećeligaša Millwalla. To mu je kao poanta navijanja. Navijanje za klub ili točnije za samonametnuti stup humanosti – Ja Aleksandar. Iako smo i danas svjedoci talijanske sreće, engleske prepotencije, te inače  i drugih nacionalnih emocija na svim sportskim borilištima svih mogućih nacija, jedan je nečastivi, prikazujući se licemjerno častivim,  kroz priču o Millwallu pokušao rasturiti nešto tako časno i veliko kao što su Modrić i ekipa. Svjestan simbolike reprezentacije, hrvatskoga nacionalnog duha te slavne 2018. uoči SP prvenstva, Stanković je, kao i niz njegovih drugova od Pavičića, Galla, Ivaniševića, zajednički s identičnim ciljem, više-manje istim stilom i spinanjem, krenuo u jurišanje na hrvatsku reprezentaciju.  Rezultatom Vatrenih 2018., zgaženi su k’o četnici u Oluji. 

Zbog njihova jala; činjenice nastanka hrvatske države, Hrvatska će i dalje gledati sportske i druge Oluje 2, 3, 4 itd. Oluje su reakcija na zaostalost, barbarizam i okupaciju. Fizičku ili duhovnu. 

Aleksandru je tada gost bio bivši nogometaš Joško Jeličić. La bella figura poslužila je kao golub listonoša Acinih ideja i stavova. Moćnih, rasturajućih i nadasve licemjernih stavova jer su kao i uvijek zakrabuljani nekom drugom pričom.  Priča je samo jedna. Rasturanje i nepomirljivost s idejom hrvatske države bez obzira tko mu je gost. I kada pomislite da teško u svojoj agitatorskoj promidžbi može nadmašiti samoga sebe evo ti druge la bella  figure na Acinu pladnju,  ministrice znakovitoga resora, kulture. Gospođe Nine Obuljen Koržinek

Nedavno je u Petome danu gospodin Petar Tomev Mitrikeski dao naslutiti da je odbio Stankovićev poziv (ne imenujući ga, ali jasno govoreći da je s HRT-a), rekavši da ne želi dolaziti u emisije gdje voditelj manipulativno vodi priču na svoj mlin. Tako nekako. Moj naklon, g. Mitrikeskome koji može biti mnogima uzor kako se voli Hrvatska. Ministrica Nina Obuljen nije bila te pameti. Prihvatila je poziv. Mnogi će reći, pa ona i je na njegovoj strani, ali ova emisija ih demantira. Ne toliko zbog gospođe Obuljen koliko Aleksandar u svoj tim nikada ne bi uzeo igračicu Ninu koja nosi dres HDZ-a.   Kad s druge strane imate gladnu zvijer, onda je ljudski da stanete na stranu nemoći,  da vam se i HDZ-eovci umile. A nemoć je riječ koja opisuje i Plenkovića i HDZ kad su u pitanju Yu novinari. 

U emisiji je sve za sociopsihološko promatranje dušu dalo. Od trenutka početnoga monologa gdje se Stanković ispričava što  njegova kuća tolerira novinare; njegove neistomišljenike koji su vodili emisije suprotno Aleksandar-stavu, (a taj je stav, zaključujem, jedini ispravan jer nisu potrebni argumenti nego Acin kult ličnosti da ga utemelji i vrednuje),  maliciozno  stavljajući svoje kolege(negativce po njemu), u isti koš s nedavno uhićenim glavnim ravnateljem HRT.a, K. Bačićem, pa do trenutka gdje je vidno da bi on sam, populistički lukavo, ukinuo pretplatu znajući da bi tako srozao razinu produkcije kvalitetnih emisija HRT-a i sveo ih na kičeraj TV cajkaških kuća. Zna dobro da ne bi završio na ulici, da bi za istu lovu, odmah našao posao na nekoj od istih.  Stanković je kao domaćin izrazito nepristojan. On po stilu priliči svim takvim TV kućama, osim HRT-u, pa opet, on je tu. A tu su i mnogi drugi njegovi drugari koji ne trpe H u nazivu kuće koja ih hrani. Jedna od njih je i Jelena Jindra. Na HRT-u odavno nema emisije Pola ure kulture, nema ni gospđe Hloverke, ni Karoline Vidović Krišto, ni mnogih drugih, ali zato ima Jelene. Ne tako na široko popularne kao kolega Stanković, ali ne manje žestoke u promidžbi netolerancije, jednodimenzionalnosti i isključivosti. Pamtim je iz emisije trećega programa „Treća runda“ gdje bi sučeljavala goste s temom kulture ne riskirajući obraz pri hajdučkom zauzimanju za jednu stranu. Tako je jednom prilikom ugostila uvaženu publicistkinju i diplomatkinju, pjesnikinju gospođu Tugu Tarle  i književnoga urednika Dražena Katunarića. Tema je bila tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Krupna Jindra i krupni Katunarić vs sitne i elegantne Tuge. Ne volim komparirati fizički izgled jer bi to bila čista prizemna Tomićevština, ali metaforički gledano: Golijat vs David. 2:1. Elegantnim stilom  i nenametljivim šarmom, gospođa Tuga je eksplicirala potom anulirala netoleranciju, pa i primitivizam isključivosti  suprotne strane. G. Katunarića ne stavljam u taj rang, ali poguran i zaštićen ideološkom zadojenošću voditeljice, a izrazitom željom da se smakne Hasanbegovića, gentelmanstvo i viteštvo prepustio je gospođi Tugi.

U  emisiji o filmu: Pula uživo – 68. Pulski festival, konkretno u  jednoj od reportaža, nažalost nije bilo ni Tuge, ni mitološke spasiteljice Buge, samo isljednica Jindra i oni koje je isljeđivala. Naime, filmu se dogodio strašan kiks. Branitelji ispadoše pozitivci. 

Redatelj Branko Schmidt je snimio film  „A bili smo vam dobri“ o braniteljima koji pokušavaju od staroga Paromlina napraviti Muzej domovinske zahvalnosti. Teško je prepričati tu agresivnu reportažu gdje su glumac Rene Bitorajac i redatelj Schmidt, skoro, pa bili na braniku domovine i branitelja, a izgledalo je kao da odgovaraju srpskoj reporterki na Marakani. Uz pusta opravdanja u kojima je Schmidt pomalo opleo po braniteljima u Savskoj 66, više uz snažnu sugestivnu potporu Jindre , opet je sačuvao donekle dostojanstvo braniteljske populacije koji bi Jela partizanka zapalila dok si rek’o keks. Ratni heroj Miodrag Demo  je pomogao u filmu, ali o njegovoj nazočnosti, Jindra će kao o osipu. Pita, vrijeđajući samu slobodu redatelja,  je li Demo tu da pomogne ili da nadgleda. Hoće reći, ako su branitelji ispali pozitivci, Demo je učinio dobar cenzorski posao, jer po njoj su branitelji  teški negativci, dogma koja se ne obara. Nešto mi je poznat taj stav. Ah da, i četnici tako misle. Jindrina reportaža nije za one slabih živaca i ispod 18. Izblesirana filmskim braniteljima pozitivcima kreće u osvetnički pohod na, ni kriva ni dužna Schmidta. Prvo daje partijsku sliku događaja iz Savske 66 koji su bili samo inspiracija filmu: „….branitelji uz podršku Katoličke crkve i plinskih boca, držali su do dugo u noć cijelu državu u strahu“. Majke ti mile! Iz ovoga zaključujem da je ona od četnika u tenkovima posutima cvijećem iz Beograda, vidjela samo cvijeće. Eh, ti jugoslavenski hipici!? A tadašnji otpor Hrvata činio se slobodarskoj Jeli, grubom netolerancijom. Oni na nas cvijećem, a mi tako…  

Šlagom na kraju reportaže ušla je u antologiju licemjerja, neizostavne karakteristike njenih drugova komesara, pa reče: “Schmidt je usporedio branitelje sa svim obespravljenim građanima ove zemlje, zanemarujući bitnu činjenicu; branitelji imaju status i moć.“ Na ovu dozu licemjerja i oni čeličnih živaca se lecnu.  Na hrvatskoj javnoj televiziji, trebalo je biti u apolitičnoj emisiji, ta žena izriče jasno svoj četnički stav  bez dlake na jeziku docirajući komesarski redatelju kako snimiti film. Branitelji su njoj, ti koji imaju moć, a ona i Aleksandar. Maja Sever, Gojanica…, ima ih k’o gljiva poslije kiše, su valjda obespravljeni građani za razliku od njihovih kolega koji za budzašto lete s posla, a njih se drži kao da su vrijedni raritet Hrvatske, Rimac iliti Velebitska degenija. Upravo su nešto što užasno šteti domovini. Sramota za HRT!!! Schmidt je u više navrata u kontroverznoj reportaži rekao da shvaća branitelje  i njihovo razočaranje jer ih se društveno eutanaziralo. Točno. Od Mesića pa dalje do medijskih spinmejkera raznih Jindri i Jindroslova. Ta žbrljotina svetosavskoga komunizma  mentalni je sklop koji vlada HRT-om godinama i formira javno mnijenje.

U zemlji gdje je  prosječni filmski branitelj ispičutura, sluša  Thompsona dok cipa ili siluje ženu, a u podrumu ima arsenal oružja, napraviti film o braniteljima pozitivcima, je pravi mali podvig. Bez gledanja filma, videći ovako nakostriješenu Jindru, vjerujem da su branitelji napokon filmski, dobro prošli.

 

Nataša Božinović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo



Facebook komentari

komentara