Nataša Božinović: General; posljednja bitka

HRT je sinoć je krenuo sa reprizom serije General. Hrvatsko nebo Vam donosi ogled Nataše Božinović o filmu i seriji objavljen u Hrvatskom tjedniku još u veljači 2020 godine.

  Uredništvo Hrvatskog neba 

Rečenicom „Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti.“, stvarni je general završio svoju epopeju, svoj ratni put, a dobio je tom rečenicom onu posljednju bitku na osobnom planu, onu bitku s većinskom mainstream ljevičarskom medijskom klimom, postao ribar, a bitke koje i dalje bjesne i razdiru hrvatsko društvo ostavio drugim „generalima“. Nije to bio neki boj. Prije eutanazija otrovnih strelica koje su se mogle sručiti na generala da je pošao nekim drugim putem, da je rekao riješimo više tu povijest. Neka konačno to bude hrvatska povijest jer mi desničarski krkani živimo samo u prošlosti i to je sve što nas zanima. Zapravo mi, takvi kakvi jesmo, postavljamo zvijezde petokrake, oživljavamo ustaške guje, dovodimo Brene u Arene, jugonostalgujemo u svakoj seriji, filmu i predstavi, vršimo fašizaciju, da bi mogli biti antifašisti iz ’45. Jer ta famozna ’45. u kojoj pobjeđuje nerođeni Mile Kekin je friška riba u odnosu na 91. gdje su se ljudi branili od brutalne agresije zvjezdanih antifašista koji su zacrtali budućnost kakva je bila i prošlost ’45. Ako to zacrtavanje i priželjkivanje 45. nije regresija, ne znam što jest. Ali moć medija je takva da crno pretvori u bijelo, da regres čita progres. Zato se i dalje vodi boj i zato je Milanovićeva rečenica „Mi ili oni“, aktualna danas, a zapravo je iskreno objavila ono što je započeto već u Račanovo doba.

Jedna od bitaka, bolje rečeno oružje kojim se vode bitke u demokratskom društvu je film i serija „General“. Nažalost oružje s golemim felerom već u startu. Mislim na scenarij. Najgledaniji film ne znači dobar film. Gledanost pokazuje koliko smo željni domoljubnih filmova i normalo je da ćemo hrliti u kina i gledati film koji govori o slavnim danima hrvatske, ne tako davne prošlosti i normalno je da ako imate nešto malo zahtjevniji ukus od sapunica da ćete izaći razočarani. Bez obzira koliko su se kritičari između ostaloga, obrušili na ratne scene, one po meni nisu tako loše i sigurno nisu glavni krivac lošeg rezultata. Vrdoljak nas je doslovce ubio sapuničarskim dijalozima koji su uvijek trajali i po tri puta više od potrebnog. Originalna scena ulaska u Knin sretne pobjedničke vojske, meni i vjerujem većini Hrvata svakoga 5. kolovoza od ’95. na ovamo, izmami suze ponosa i slave. U filmu je to bilo navijanje: „nemoj dijalog, ne dijalog!“ Nažalost i tu je scenu okitio iritantan dijalog između dva vojnika i babe na prozoru, a koji opet ne može izbrisati jednu od najljepših epizoda hrvatske povijesti; ulazak u Knin, jer je filmska scena miljama daleko od svega. Daleko od stvarnosti, daleko od filmske umjetnosti. Ta će se scena utopiti u drugu, jednako lošu na bedemima tvrđave: „Kriv sam, kriv …“, tuguje Višnjić o krivnji koja je ovlaš spomenuta na početku mamine pogibije i koju on vuče kao svoj teret i križ na način da gledatelj i zaboravi na nju (toliko o nedopustivo površnoj karakterizaciji likova). I na žalost ove obje scene će se utopiti u more nedorečenih scena i dijaloga s nakanom objašnjavanja, a nikad do kraja objašnjenih situacija.

Ostaje pitanje: što je gore: film ili serija?

Rekla bih serija jer sam se nadala donekle suvislijoj razradi, a film je kraći, a kraći rez, manje boli i brže je gotovo. Da sumiram. HAVC je ostao bez 4.2 milijuna kuna. A ako znamo da bi tu lovu inače utukli u svoje ideološki obojene projekte koji ne donose nit’ zaradu nit’ prodiranje hrvatske filmske umjetnosti na međunarodnu scenu, opet dobro. Šalu nastranu. Jesmo li što naučili iz „Generala“? Hoće li se ponoviti nešto slično Generalu? Lako je moguće. Puno bi pomoglo da se pronašao talentirani scenarist komu će potpunu slobodu omogućiti promijenjena imena s naznakom da je film inspiriran životom generala Gotovine. A dobro bi došli i mladi talentirani redatelji. Oni u ovakvom ozračju nemaju šanse izboriti se za obradu domoljubne tematike. Ako i imaju neki afinitet, prije će se prodati i ušprancati u prikaz fašistoidne Hrvatske, da bi kako tako došli do posla, a oni „hrabriji“ će birati neutralne teme. Mogu razumjeti s obzirom da mainstream kritičari „Generala“ smatraju ideološki obojenim projektom. Zamislite da američki kritičari: Spašavanje vojnika Ryana, Fury i masu svojih ratnih filmova ocijene ideološko obojenim projektima. Može se pričati o tome. Primjerice, Fury je loš film iz niza razloga, a ponajprije što šačica Amerikanaca u tenku pobiju na stotine Nijemaca oko tenka koji željni metka istrčavaju na sve strane, ali sigurno nije loš zbog ideološke obojenosti veličanja junaštva naspram fašizma, kao što je Spašavajući vojnika Ryana odličan ratni film i naravno da veliča junaštvo američkih vojnika naspram fašizma jer postoji međunarodni konsenzus: fašizam=zlo.

I tu je kvaka.

Kod nas Srbovanje 90 ih, nije nikakvo zlo. Tako da je i General vrhunski napravljen ne bi mu ginula ovako budalasta ocjena o ideološkoj obojenosti, pa bi mu sudbina glede lovorika bila slična sadašnjoj. Ima li to ikakve veze sa zdravim razumom? Dok je god takva klima u društvu gdje se izrazita ideološka obojenost i sklonost antihrvatovanju smatra tolerancijom i demokracijom, a veličanje onoga što jest objektivno veliko u povijesti svake nacije: trenutak stvaranja države, nekakvom nepoželjnom ideologijom, mi ne možemo napredovati u bilo kojem smislu, a pogotovo u kulturnom.

I kada stvarni general veli: Rat pripada povijesti, treba nadodati da ocjena našega rata pripada sadašnjosti. Reći da je fašizam dobro, izaziva opće zgražanje svih struktura društva i nema opravdanja da se radi o demokraciji i da svatko može reći što želi. Kada dođemo u tu fazu da velikosrpsko divljanje 90tih ocijenimo brutalnom agresijom na našu domovinu, a svakakva budalaština o građanskim ratu i one tipa Beljaka, Stazića izazovu opće zgražanje i osudu, spremni smo za dobar film o Domovinskom ratu. Za sada, određena grupa ljudi čipirana jugoslavenstvom ili velikosrpstvom, jednostavno koči sreću hrvatskoj državi, a ima utočište i moć u toj istoj državi. Izgubili smo bitku s filmom General, ali ono što je bitnije; dobili smo rat s pravim generalima i ta činjenica razdire svu neprijateljsku ujdurmu, a film General da se metaforički izrazim, pomaže im k’o cigareta pred smaknuće. Nebitno za njihovu budućnost!

Nataša Božinović
Hrvatski tjednik
veljača 2020.

Hrvatsko nebo