Ante Beljo: Libanonizacija Bosne i Hercegovine

Društvena, politička i sigurnosna situacija u BiH svakim danom postaje sve sličnija
onoj libanonskoj iz druge polovice prošloga stoljeća, koja je sve do danas išla nagore, sa sporijim ili ubrzanim padovima. Libanon je po mnogočemu sličan BiH; raskrižje različitih civilizacijskih, kulturnih i vjerskih povijesnih gibanja i njihova nasljeđa uglavnom ne kao sretna susretišta nego vječitih sukoba.

Nekoliko podataka iz novije povijesti Libanona

Navodim samo nekoliko podataka iz novije povijesti Libanona.

Libanon se nalazi na križanju putova između Mediterana i arapskoga zaleđa što je
pridonijelo njegovoj burnoj povijesti i dalo glavna obilježja njegovoj identitetskoj,
kulturnoj i vjerskoj različitosti. Republika Libanon ima površinu od 10.452 km2
i oko 6 milijuna stanovnika, najmanja je država na azijskom kontinentu. Libanon graniči sa
Sirijom na sjeveroistoku, Jordanom na istoku, Izraelom na jugu i Sredozemnim morem
na zapadu. Glavni je grad Bejrut. Libanon je u 15. stoljeću zauzelo Osmansko Carstvo, a oslobođen je poslije 500 godina propašću Carstva u Prvom svjetskom ratu. Tada su potpali pod francusku upravu. Samostalna država postali su poslije raspada kolonija u studenom 1943. godine. Nakon što su postali samostalni uspostavljena je vlada sastavljena od različitih vjerskih zajednica i etničkih građanskih struktura koje su donekle uspješno funkcionirale sve do izbijanja krvavoga građanskog rata između njih (1975. – 1990.). U ratu su Libanon okupirali Sirija (1975. – 2005. ) i Izrael (1975. – 2000.).

Prema etničkoj pripadnosti u Libanonu je trenutačno 95 % Arapa, 4 % Armenaca i 1 %
ostalih. Prema vjerskom sastavu je 57,7 % muslimana (28,7 % sunita i 28,4 % šiita),
36,2 % kršćana (21,4 katolika, 8 % pravoslavnih, 5 % melkita – grkokatolici), a 5,2 %
čine druzi s kojima se manipuliralo tako što su ih muslimani vezali uz islam iako nisu
bili islamske vjeroispovijesti.

Prognanici i izbjeglice iz susjednih zemalja koji su od devedesetih godina pa do danas
kontinuirano pristizali i ostajali na području Libanona nisu bili uzimani kao dio
domaćega pučanstva iako su na sudbinu zemlje imali poražavajuće posljedice.

Događanja u BiH i bivšoj Jugoslaviji u vrijeme Libanonskoga građanskog rata 1975. – 1990.

Događaji na istočnom dijelu azijskog kontinenta u drugoj polovici prošlog stoljeća u
borbama za komunističku prevlast u tom dijelu svijeta, ponajprije u Afganistanu, urodili
su islamskim vjerskim fundamentalizmom koji je bio uveliko financiran i naoružavan od
zapadnih saveznika poslije čega je izrastao u najjači i najzloćudniji globalni
totalitarizam, uz komunizam, u drugoj polovici 20. i 21. stoljeća.

U utrci za jedinim božanstvom profita bivša zapadna civilizacija u svrhu globalne
pljačke i otimačine uništavala je pod krinkom globalizma sve što se moglo uništiti:
uspješne države i njihova gospodarstva, cijele narode, pa i svoje vlastite vrijednosti
koje su izgrađivali i branili stoljećima. Na kraju su ostali bez ijedne vrijednosti koja bi
ostala kao svetinja koju se moralo braniti. U međuvremenu je tu civilizacijsku prazninu
počeo ispunjati ekstremni islamski fundamentalizam koji je svojom brutalnošću počeo
vraćati svijet više od pet stotina godina unatrag.

Organizirana su čitava sveučilišta i vjerske škole u islamskom svijetu (u Egiptu, Iraku,
Afganistanu) koje su pohađali pripadnici europskog islama koji je njihovim povratkom
u europske države rapidno počeo nestajati. Taj put je vodio od istoka Azije preko
nezaobilaznog Libanona. Ta mala država završila je u brutalnom građanskom ratu koji
je počeo u 70-im godinama prošlog stoljeća i nikada nije završio. U svim tim
međuetničkim i međureligijskim ratovima najviše su stradali kršćani, posebice katolici
koji su postali najugroženijom vjerskom zajednicom u današnjem svijetu oko čije se
zaštite nitko ne zauzima pa čak ni vodeće strukture Katoličke Crkve.

Naučavanja islamskog džihada (vjerskog rata) proširena su po cijelom svijetu, a
njihovo tumačenje na području bivše Jugoslavije dao je Alija Izetbegović u knjizi
„Islamska deklaracija“ izdanoj u Sarajevu 1970. godine.

Deklaracija je izazvala veliku buru u bivšoj državi, njezin autor je bio osuđen u Sarajevu
na 14 godina zatvora. Bio je u zatvoru od 1983. do 1988. godine, a onda je amnestiran.
U vrijeme velikih promjena koje su nastale raspadom bivše države i osamostaljenja
bivših republika u BiH, uz nacionalne stranke među kojima su bila i srpske i hrvatske, osnovana je i Stranka demokratske akcije – SDA (Muslimanska, poslije Bošnjačka) u kojoj je 1992. godine Alija Izetbegović suspendirao civilno demokratsko ustrojstvo i organizirao ratno ustrojstvo, osnovao Armiju BiH u čije je zapovjedništvo postavio svoje ljude kao vojne i civilne predstavnike vlasti isključivo prema uputama Islamske deklaracije i pravilima
džihada.

Nekoliko važnih postavki iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića

Jedan program islamizacije Muslimana i muslimanskih naroda

NAŠ CILJ: Islamizacija Muslimana

NAŠA DEVIZA: Vjerovati i boriti se

… mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su Muslimani odlučili sudbinu
islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.
Sarajevo, 1970.

– … –

Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio Islam nesposoban je da nakon toga živi i umire
za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se Musliman žrtvuje za bilo kakvog cara ili
vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po
najjačem islamskom instinktu on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije.
Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati sa bojnog polja.

– … –

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i
politička vlast Islama obuhvaćala je ogromno područje od Atlantskog oceana do rijeke
Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask
je pao 635., Carigrad 717., Španjolska 710., Francuska 720., …

– … –

Vjera i zakon

… Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile.

Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke:
islamsko društvo i islamsku vlast… Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje.

– … –

Islam nije samo religija

Islam se razlikuje od drugih religija, doktrina i filozofija života. Prvi i najvažniji zaključak
je o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između
islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.

– … –

Islamski poredak

(iskazan je u 16 teza – navodimo neke od njih)

4. Jedinstvo Muslimana

Islam sadrži princip ummeta, tj. težnja za ujedinjenjem svih Muslimana u jedinstvenu
zajednicu – vjersku, kulturnu, političku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost
ove zajednice.

Islam je prva, a panislamizam druga točka kojom se definira granična linija između
islamskih i neislamskih tendencija u današnjem muslimanskom svijetu. Jedna
zajednica utoliko je islamskija što islam više određuje njene unutrašnje, a
panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena
politika.

11. Sloboda savjesti

Odgoj naroda, a naročito sredstava masovnog utjecaja – štampa, radio, televizija i film
– treba biti u rukama ljudi čiji je islamski moralni intelektualni autoritet neosporan.

12. Islam i nezavisnost

Nema islamskog poretka bez nezavisnosti i slobode, i obratno: nema nezavisnosti i
slobode bez islama.

16. Manjine

Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju
većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast, jer
nedostaje drugi element, tj. islamsko društvo, pa se može pretvoriti u nasilje.

PROBLEMI ISLAMSKOG PORETKA DANAS

Islamska vlast

Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je narodno I brojno toliko
snažan da može ne samo srušiti neislamsku, nego izgraditi novu islamsku vlast.

Panislamizam i nacionalizam

Prirodna funkcija islamskog poretka je težnja za okupljanjem svih Muslimana i
muslimanskih zajednica u svijetu. U današnjim prilikama ova težnja znači borbu za
ostvarenjem velike islamske federacije od Maroka do Indonezije, od tropske Afrike do
centralne Azije.

Alija Izetbegović – predsjednik SDA

Alija Izetbegović postao je predsjednik SDA 26. svibnja 1990., bio je predsjednik predsjedništva BiH od 1992. do 1996., a potom prvi član Predsjedništva Bosne i
Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda od 1996. do 2000. godine, od 15.
travnja 1992. godine bio je vrhovni zapovjednik Armije BiH.

Poslije njegove smrti 19. listopada 2003. godine na čelu stranke SDA naslijedio ga je sin Bakir Izetbegović koji je nastavio uporno provoditi zacrtane smjernice iz očeve Islamske deklaracije.

Načela Islamske deklaracije A. Izetbegovića u ratu u BiH
od sredine 1992. do Daytona 1995. godine

Uslijedila je poslije Slovenije i Hrvatske 1991. velikosrpska agresija na BiH u svrhu
pripojenja velikog dijela BiH velikoj Srbiji čemu su se zajednički suprotstavili Hrvati i
Muslimani (Bošnjaci). Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik SDA, osnovao je Armiju
BiH kao vojnu sastavnicu, uspostavio vojno zapovjedništvo sastavljeno od sljedbenika
Islamske deklaracije i suspendirao na izborima izabrano civilno vodstvo SDA.
Otpočeo je sredinom 1992. novi rat vođen idejama islamske države protiv Hrvata i
Srba, a promidžbeno s ciljem uspostave građanske države na cijelom području BiH.

Područje Srednje Bosne, Sjeverne Hercegovine, Mostara i doline Neretve postalo je idealna lokacija za obuku, indoktrinaciju i treninge džihada i Al Qaide iz cijeloga svijeta. Sljedbenici
Islamske deklaracije svoja prva praktična umijeća pokazali su masovnim pokoljima Hrvata i Srba (prema njima – nevjernika), a poslije potpisanog Washingtonskog i Daytonskog sporazuma protjerani su iz BiH i pokazali svoja stečena umijeća na „bojištima“ Europe i Sjeverne Amerike u bezbrojnim terorističkim napadima na civilno pučanstvo, rušenjem velikih tornjeva blizanaca u New Yorku 11. rujna 2001., paljenje znamenite crkve Notre Dame u Parizu itd. Ostala je jezgra islamske države u BiH.

Daytonski sporazum

Često ponavljana izjava glede Daytonskog sporazuma da je „obustavio rat, ali nije
uspostavio pravedan mir“ pokazala se kobnom u danima koji su uslijedili.
Tim je sporazumom BiH podijeljena u dva entiteta; Republiku Srpsku i Federaciju BiH
kao entitet dvaju naroda Bošnjaka i Hrvata. Hrvati su ostali zakinuti za ravnopravan
entitet, ali je za sva tri naroda ‘zajamčena konstitutivnost’. I tu je FBiH počela ozbiljno
federirati. Većinski Bošnjaci u Federaciji uzeli su sebi pravo da biraju, uz svoje, i
predstavnike trećega, hrvatskog konstitutivnog naroda pa je tako njihovim glasovima
već u tri četverogodišnja mandata ‘izabran’ Željko Komšić (narodnosno Hrvat,
svjetonazorski Bošnjak) za hrvatskog člana kolektivnog Predsjedništva BiH! To je
možda jedinstven slučaj u povijesti svjetskih demokracija! Sasvim suprotno sadržaju
složenice još iz grčkih vremena: demos – narod i krateo – vladavina! Takvo što nikomu
u tradicionalnim zapadnim demokracijama nije smetalo, mnogi su takve genocidne
čine protiv Hrvata u BiH odobravali, a neki u njima i prešutno sudjelovali! Očito pad na
dno dna ‘zapadnjačke demokratske uljudbe’!

Bakir Izetbegović, sin Alijin, njegov nasljednik i sljedbenik

Još od daytonskih odluka vode se rasprave o uključivanju ostalih državljana BiH, osim
konstitutivnih naroda, u izborni proces. Tako su u predmetu Sejdić-Finci Europski sud
za ljudska prava i Ustavni sud BiH donijeli pozitivne zaključke koji još do danas nisu
provedeni.

Poslije 2014. godine uslijedilo je i isključivanje Hrvata iz izbornog procesa zbog
preglasavanja od strane Bošnjaka. U predmetu Ljubić (podnositelj dr. Božo Ljubić,
predsjednik Glavnog odbora Hrvatskog narodnog sabora pokrenuo je zahtjev za
ocjenu ustavnosti vezano uz ‘izbor’ hrvatskog člana predsjedništva Željka Komšića
glasovima Bošnjaka) Ustavni sud BiH 1. prosinca 2016. djelomično je prihvatio zahtjev za ocjenu ustavnosti vezano uz izbore i izbacio iz Izbornog zakona BiH protuustavne stavke, ali nije to učinio i u Zakonu FBiH.

Postignuti su očekivani i razumni rezultati protiv čijeg su provođenja uporno stajali predstavnici bošnjačkih stranaka na čelu sa SDA pod vodstvom Bakira Izetbegovića, nasljednika i baštinika ciljeva iz Islamske deklaracije u svrhu uspostave građanske države kao preduvjeta na putu k islamskoj državi.

Takva se vlast, u kombinaciji građansko-vjerskih i multietničko-kulturoloških skupina,
pokušala uspostaviti u Libanonu u 70-im godinama prošlog stoljeća i završila je
spomenutim građanskim ratom i dovela državu do propasti.

Svaki međudogovor i dijalog s onima koji uporno provode svoje ideološke i
vjerskofanatične ciljeve već je unaprijed osuđen na neuspjeh.To je očito slučaj u sadašnjim pregovorima s Bakirom Izetbegovićem!

U raspravi o novom izbornom zakonu u BiH i FBiH smjenjuju se BiH-pregovarači,
pregovarači iz zemalja potpisnica Daytona te pregovarači iz EU-a i SAD-a i svi oni
neuspješno završavaju svoje birokratske zadatke, a Bakir Izetbegović ostaje čvrsto uz
svoju planiranu islamsku državu, čak i prijeti ratom (sve tvornice oružja i eksploziva u
FBiH pod kontrolom su Armije BiH, a sada su već postali i veliki izvoznici oružja). S tim
činjenicama nitko od pregovarača ne želi suočiti Bakira Izetbegovića! (Važno je
naglasiti i da su sve takve tvornice na području Republike Srpske u vlasništvu
Republike Srbije i Republike Srpske, i vojske Republike Srpske, a u konačnici i pod
velikim utjecajem Rusije, kao članice Vijeća sigurnosti UN-a.)

Takvi pregovarači zbunjuju sebe i sve one u čije ime pregovaraju jer vode uzaludne
bitke, umjesto da u bošnjačkom korpusu i stranci SDA traže sugovornike koji poštuju
demokratski dijalog i većinsku volju stanovnika BiH o pristupu u Europsku zajednicu,
a taj cilj zasigurno ne će moći ostvariti ako podržavaju bilo kakvu inačicu europske
islamske države!

Europski parlament bez bilo kakvih vrijednosnih kriterija

Konstitutivni narodi osnovne su sastavnice bez kojih se ne može govoriti o BiH kao
državi, što je osnova Daytonskog ustava BiH i što je u dosadašnjim zaključcima EU
parlamenta iz 2014. i 2017. godine uvijek bilo navođeno.

U pozelenjelom Europskom parlamentu u Izvješću o Bosni i Hercegovini o kojem se
glasovalo 25. lipnja 2021. to nije bilo tako.

Bivši zbivanja vezana uz jugoistočnu Europu iz 19. i 20. stoljeća

Berlinski kongres

Područje jugoistočne Europe kao i područje Bliskoga istoka bilo je stoljećima teritorij na
kojem su se događali sukobi velikih svjetskih sila koje su odmjeravale svoju snagu i moć.
Narode s tih područja rabili su kao pijune i oruđe u tom nadmetanju, a da ih same u
odlučivanju o njihovim sudbinama nisu puno pitali. Poslije velikih mirovnih sporazuma i
djelomičnih rješenja uvijek su krivnju prebacivali na ‘nesposobnost’ tih malih naroda u ostvarivanju suživota iako su kao narodi prisilno razdvajani ili ugurani u neprirodne tvorevine kao što su bile dvije Jugoslavije u kojima se manipuliralo vječitim sukobima sličnim onima iz priče o savezništvu zeca i medvjeda. Nisu se ni veliki iz tih prošlih vremena uspjeli lako dogovoriti, uglavnom uvijek u velikim centrima političke moći i daleko od mjesta krvavih obračuna.

Tako je Berlinski kongres na kojem se odlučivala sudbina svijeta u 19. stoljeću trajao
u kontinuitetu od 13. lipnja do 13. srpnja 1878. (30 dana).

Pregovori u Daytonu

Pregovori u Daytonu od 1. do 21. studenoga 1995. (21 dan).

Veliki su se povukli i zabavili se svojim problemima, a domaće narode ostavili da
nastavak rata dovršavaju u miru, ponovno uz globalno nadmetanje velikih.

Europska unija i novi berlinsko-bruxelleski pregovori

Europska unija želi se uključiti u rješavanju današnjega gordijskog čvora u BiH
ponovno iz Berlina i Bruxellesa, ali nema za to mehanizme. Odrekli su se svih bivših
‘europskih vrijednosti’, a odlučivanje o svemu ostavili dogovoru svojih 27 zemalja
članica, ali tako da sve članice moraju zauzeti jednaka stajališta, a to je u praksi
neizvedivo pa su zato svi prethodni razgovori i dogovori prije glasovanja u Europskom
parlamentu 24. lipnja 2021. u Bruxellesu završili katastrofalno.

Slijed važnih događanja od svibnja 2021. do 8. srpnja 2021.

– 17. svibnja 2021. – razgovori Čović – Izetbegović o izbornoj reformi – održan
sastanak Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića i potpisivanje Sporazuma kojim su se
2020. godine u lipnju u Mostaru obvezali na provedbu izbornih reformi u nazočnosti
američkoga ambasadora Erica Nelsona, šefa Delegacije EU-a u BiH Johanna Sattlera,
visokog predstavnika Valentina Inzka i šefice Misije OSCE u BiH Kathleen Kavalec

– 24. lipnja 2021. – glasovanje u EU parlamentu i usvajanje izvješća u kojem je
ispuštena konstitutivnost triju naroda iz Ustava BiH

Zbog propusta u posljednjem izvješću Europski pučani, Europski konzervativci i
reformisti uložili su svoje amandmane za povratak konstitutivnih naroda BiH u
rezoluciju, ali nisu uspjeli dobiti većinu prilikom glasovanja. Njihov broj dobivenih
glasova bio je 281, a protivna strana – socijalisti, zeleni i liberali – glasovali su za
bošnjački prijedlog građanske države i dobili 360 glasova.

Takvi rezultati glasovanja najbolji su znak kakvo je poznavanje izabranih
četverogodišnjih bruxelleskih birokrata o novijoj, sada već stogodišnjoj povijesti naroda
jugoistočne i istočne Europa od Baltika do Jadrana i koliko ih ta tematika uopće
zanima.

Novi globalni totalitarizam islamske države uspješno ispunjava praznine napuštenih
europskih vrijednosti koje se ponekad deklarativno spominju, ali bez stvarnog
sadržaja.

– 3. – 6. srpnja 2021. – pojedinačni i skupni razgovori – predstavnik SAD-a Matthew
Palmer i predstavnica vanjskih poslova EU-a u BiH Angelina Eichhorst u pojedinačnim
i skupnim razgovorima sa svim predstavnicima određenih grupacija u BiH, a ponajprije
hrvatskih s Draganom Čovićem u ime Hrvatskoga narodnog sabora BiH i Bakirom
Izetbegovićem u ime SDA

– 5. srpnja 2021. – samit u Berlinu – pod vodstvom Angele Merkel – tzv. Berlinski
proces – Zapadni Balkan

– 8. srpnja 2021. – Bakir Izetbegović prekida suradnju i daljnje dogovore –
Izetbegović vidi FBiH kao bošnjačku državicu i prekida daljnje razgovore s Draganom
Čovićem

Strani pregovarači obećali su nastavak pregovora u rujnu 2021.

I na kraju zaključno

Libanonizacija BiH bila bi europska katastrofa i put u novi europski genocid, ravan
onomu u Srebrenici, zbog kojega bi mnogi iz sadašnje europske političke arene bili
izravno suodgovorni.

1. BiH je stoljećima bila višenacionalna i višekonfesionalna država s osnovna tri
naroda, tri kulture i tri vjerske zajednice, uz ravnopravan status pripadnika
ostalih naroda, tako da ona ni u kojem slučaju ne može postati građanskom
državom da ne bi od tri naroda ostala dva, a ostali bili isključeni i diskriminirani.
Sam taj pokušaj završio bi raspadom BiH s najvjerojatnijim teškim posljedicama.

2. BiH kao država triju konstitutivnih i ravnopravnih naroda može postojati jedino
kao federalna država sastavljane od triju federalnih jedinica ili triju entiteta.
U mnogo su navrata bila sugerirana moguća takva europska i demokratska
rješenja po uzoru na Švicarsku ili Belgiju, ali je vodstvo SDA bilo uvijek protiv!
To su zapravo bilo jedino moguće i zadovoljavajuće europsko rješenje.

3. Posebno su teškom pritisku u sadašnjim pregovorima izloženi Hrvati u
Federaciji BiH s ciljem da bar za početak Federacija BiH postane građanska,
ako već ne može cijela BiH, što bi samo prema svemu već viđenom značilo
eliminaciju Hrvata i pristanak na FBiH kao islamsku državu?!

Da bi se to dogodilo, Hrvati bi kao konstitutivni narod u BiH trebali pristati na
kolektivno samoubojstvo, što je manje vjerojatno, ili bi netko nad njima trebao
počiniti genocid i zauvijek ih, poslije 13 stoljeća kao najstarijeg naroda u BiH,
izbrisati s lica zemlje. Tko bi bili počinitelji i njihovi pomagači u izvršenju
genocida nad jednim starim europskim narodom, već postaje pomalo
prepoznatljivo! Ukidanje konstitutivnosti triju naroda iz daytonskog Ustava BiH
znači upravo to!

Ante Beljo,
predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva

Hrvatsko nebo