Globalizam ili patriotizam?!

Zaokružimo vrlo kratko razmišljanja uoči drugog kruga lokalnih izbora s naglaskom na Zagreb. Škoro protiv Tomaševića? Domovinski pokret protiv Možemo? S jedne strane imamo bezlično imenovanu ekspozituru onoga što se okvirno nazivalo (Soroševo) „Otvoreno društvo“, a što se sada naziva i „Zelena internacionala“. S druge strane nešto što u nazivu ima riječ „domovinski“. Jedna strana očito zastupa globalizam, a druga težište stavlja na patriotizam.

Globalizam je ideologija suvremenoga geopolitičkog projekta u ostvarivanju. Globalisti već dosta dugo nastoje pretvoriti kuglu zemaljsku, globus, u jedinstveni politički prostor pod jednom vladom, vlašću, upravom ili kontrolom. Globalizirali su trgovinu, informacije i “kulturu”, a sada globaliziraju i dominantne političke snage, ondje gdje mogu, od organizacije do organizacije, od države do države, od stranke do stranke, od udruge do udruge, od čovjeka do čovjeka. 

Pandemija im je došla kao naručena da ojačaju globalističku ideologiju. Protiv nje se, kažu, možemo i moramo boriti globalno. A za globalni rat potrebna su i globalna pravila, globalne ovlasti, globalno upravljanje krizom i protumjerama, pa dakle i neke vrste globalne „vlade“.

Bilo je dosad mnogo raznih pokušaja na međunarodnoj razini da se suverenitet država prenosi na nad-državna tijela, da se državu-naciju čini manje važnom, drugorazrednom. Ujedinjene nacije, Međunarodna zdravstvena organizacija, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i slične organizacije i sve njihove podružnice prometale su se u preteče “globalnog sela”, u kojem bi suvremeni državni suverenitet imao biti sveden na relikt ili na torzo onoga što je bio prije. 

Sada takvim nastojanjima služi i UNFCCC – Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama, temeljena na Pariškom sporazumu o klimi, koji je prije pet i pol godina potpisalo 196 aktera, većinom država, a koji je prije četiri i pol godine stupio na snagu. Taj sporazum dao je snažna krila pokretima, strankama i udrugama „zelenih“. No, zanimljivo, ti pokreti, stranke i udruge ne zadržavaju se samo na zaštiti klime i okoliša. Naprotiv, oni stvaraju novu ideologiju, novi nauk, neku vrstu nove religije. Imaju svoje „dogme“, kao što su bezuvjetno pravo žene na pobačaj, kao što je „(trans)rodna ideologija“ (LGBTIQ+), „pravo“ na (nezakonite) migracije, a i razna druga „ljudska i manjinska prava“, koja su izrazito u suprotnosti s tradicionalnim normama, s dosadašnjim moralom, a neka i izravno suprotna katoličkom odnosno nauku i nauku drugih religija.

Ljevica u tim i takvim programima i ciljevima globalizma ne vidi opasnost, nego prigodu za sebe. Zadivljena je idejom „poravnavanja“ svijeta u skladu s voljom GREVIO-a i raznih drugih nad-državnih tijela odnosno u skladu s ugovorima koji su, poput Istanbulske konvencije i Marakeškog kompakta, nametnuti i onim državama i strankama koje ih inače ne bi nikada prihvatile. 

Pojednostavljeno rečeno, cilj je kontrolirati i regulirati političke, gospodarske i druge odnose, pravila, standarde i „zajedničke vrijednosti“ – i time još više sužavati izvorne ovlasti i suverenitet nacionalnih država. Nadaju se moćni igrači da će ovaj put, nakon toliko neuspjeha ili djelomičnih uspjeha dosad, napokon na taj način u onomu glavnomu obuzdati suverene države, što formalno, što faktično, i uspostaviti nad njima neizravnu globalnu hegemoniju.

Globalna je vlast – vlast bez naroda, bez nacije, bez granica ili s „protočnim“ granicama, a podanici bi joj bili svi “građani svijeta”. Koji bi s veseljem trebali prihvaćati da nad njima vladaju ljudi koje ne poznaju i tijela koja više ne mogu kontrolirati. 

Ako globalizam podrazumijeva radikalno podčinjavanje nacionalnog suvereniteta, patriotizam treba ustati i biti spreman za pružanje otpora. Patriotizam ili globalizam? Svatko će morati izabrati stranu! Pa i sada, u malomu, u nekim gradovima i županijama, u drugom krugu lokalnih izbora.

(M.O.)/Hrvatsko nebo