Škoro kao, u danoj situaciji, jedini izbor u Zagrebu
Ovaj Dnevni bljesak isključivo je namijenjen onima kojima je Hrvatska na prvom mjestu. Iako nas mainstreamski mediji uvjeravaju da su ovo samo lokalni izbori, na kojima se biraju kandidati koji će rješavati komunalna pitanja, ne treba im to povjerovati. Izbori jesu lokalni, ali imaju i nacionalnu i političku dimenziju, i stoga valja i nacionalno razmišljati i politički misliti. Kako su danas postavljene stvari, mi Hrvati trebamo dati glas umjerenoj desnici (razumnoj), odnosno kandidatima koji predstavljaju taj dio političkog spektra, a imaju šansu ući u drugi krug, mnogo veću od svih ostalih na tzv. desnom centru.
Tko ne predstavlja ni jedne ni druge, dakle ni takozvani desni centar ni umjerenu desnicu? To nešto drugo predstavljaju jugoslaveni svih vrsta i zvanja; komunisti svih vrsta i zvanja; „antifašisti“ svih vrsta i zvanja; velikosrbi svih vrsta i zvanja; oportunisti svih vrsta i zvanja; lažni nacionalisti svih vrsta i zvanja; ubačeni i provokatori u našim redovima svih vrsta i zvanja; „zabrinuti rodoljubi“ koji nikad ne idu korak dalje od svoje „zabrinutost“; korisne budale svih vrsta i zvanja; prodane duše, izdajnici, lažljivci, lijenčine i slični tipovi; strani sluge svih vrsta i zvanja; globalisti svih vrsta i zvanja. Popis je mnogo duži, ali navedeno je dovoljno za identifikaciju.
Tko predstavlja desni centar ili umjerenu desnicu? Svi oni (važne su ne samo stranke ili liste, nego još više osobe koje se kandidiraju!) kojima su uz hrvatsku slobodu i nezavisnost zanimljivi poglavito hrvatski narodni interesi. Svi koji pokušavaju izgraditi idejnu i konkretnu alternativu svima onima kojima nije jedini bezuvjetni cilj sačuvati samostalnu hrvatsku državu, a isto tako alternativu svim onim verbalnim rodoljubima koji stalno obezvrjeđuju i kompromitiraju izvorno hrvatstvo svojom sadržajnom prazninom ili uvoznim diktatorskim sadržajima; oni koji pokušavaju organizirati desni centar ili umjerenu desnicu kao posebnu političku snagu; oni koji nisu napustili postulate zdravog hrvatstva a zadržali samo njegove simbole; oni koji se nisu povukli iz djelatnoga političkog života niti su prepustili taj politički prostor hrvatskim nostalgičarima i hrvatskim ljubiteljima tuđih (nehrvatskih) ideja.
Uzmimo kao primjer Zagreb. Ponavlja se situacija iz predsjedničkih izbora. Tada je sve upućivalo na to da je jedino Miroslav Škoro imao šanse pobijediti Zorana Milanovića ako prođe u drugi krug. Tada su se svi digli protiv Škore: jugoslaveni, „antifašisti“, velikosrbi, oportunisti, lažni nacionalisti, ubačeni i provokatori, „zabrinuti rodoljubi“, korisne budale, prodane duše, izdajnici, lažljivci, lijenčine, strane sluge i globalisti. Ti isti ustali su i u ovim lokalnim izborima protiv Miroslava Škore. Pa, iako znamo da Miroslav Škoro nije (politički) svetac i da samo donekle zastupa umjerenu desnicu kao cjelovit izraz većinskog dijela hrvatskog naroda, sama činjenica da su se svi navedeni okomili na njega, na isti način kao na predsjedničkim izborima, ukazuje na to da je on kandidat kojemu ima smisla dati glas kako bi ušao u drugi krug. Ako to (s obzirom na sve što su združeni režimci, prorežimci i ’alternativci’ dosad učinili) bude ikako moguće. I stoga, trebalo bi mu progledati neke stvari kroz prste i dati mu, u ovakvoj situaciji, šansu, dati mu glas.Njemu i listi Alternativa su Tomašević/Možemo/Rada Borić/i svi takvi, Klisović /SDP/i svi takvi, Pavičić-Vukićević/Bandićeva Stranka rada/i s njom neopozivo umreženi…
M.O./Hrvatsko nebo