Tko je sve „Juda“?

U Veliki tjedan ušli smo prošle nedjelje, na Cvjetnicu ili na Nedjelju Muke Gospodnje. Na misama se čitala ili pjevala Muka Gospodina  našega. Što se u njoj tada dogodilo, događa se i poslije, i danas. Nema se tu što osobito novo dodati niti ima mjesta za “interpretativne izjave”. 

Ne ćemo stoga ponavljati ono sto smo čuli. Niti to tumačiti. Ima onih koji to znaju i mogu učiniti ljepše i bolje od nas.

Među protagonistima Muke ključan je na početku Juda, onaj koji je izdao Isusa. I koji je time postao i u povijesti kršćanstva, a može se reći i čovječanstva, ostao personifikacijom, simbolom, eponimom, imenodavcem, rodonačelnikom svih onih koji ikada postupe kao izdajnici/izdajice prema svojim bližnjima. 

Kada se među Hrvatima spomene „Juda“, misli se na izdaju. “Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda. (Matoš)“ “Ne ćemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude… (Tuđman)“ 

Veliki je tjedan pa ne ćemo elaborirati što sve pojam izdaje Hrvatske i hrvatskog naroda može obuhvatiti i tko je sve izdajnik, pa zaključimo ovaj kratki dnevni bljesak samo jednim pitanjem, koje svaki Hrvat mora postaviti samomu sebi: Mogu li reći da nikada nisam izdao vlastiti narod i domovinu? 

I na to pitanje – ne samo na ono o izdajama bližnjega: učitelja, vođe, brata, druga, kompanjona ili suborca, poput izdaje u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak u Getsemanskom vrtu – svatko će od nas prije ili poslije morati odgovoriti pred Onime koji je uskrsnuo.

(MO)/Hrvatsko nebo