Hrabrost i idealizam nasuprot matičnim medijima i strukturama!

“Smirite se. Niste više čelnik kolonijalne sile. Niti je Slovenija Kongo”, poručio je slovenski premijer Janez Janša odgovarajući bivšem belgijskom premjeru i aktualnom eurozastupniku Guyu Verhofstadtu, koji je ustvrdio da se u Sloveniji  nastavljaju “napadi na slobodne medije”. Janša je dodao da se Verhofstadt “arogantno predstavlja kao čuvar europskih vrijednosti i da želi patronizirati Slovence, koji sami odlučuju o vlastitim interesima”. Janša je prošle godine poručio Vijeću Europe da su slovenski mainstream-medije sljednici komunističkog režima, da je 80% njih pod kontrolom starih struktura i ekstremne ljevice, te je ukinuo financiranje novinske agencije STA (slovenska „HINA“).

U Hrvatskoj je medijska situacija slična slovenskoj, osim po tomu što je 100% matičnih (od: matica, glavna struja, glavnina rijeke) medija pod kontrolom starih struktura. No nezamislivo je da bi predsjednik vlade Andrej Plenković reagirao kao kolega mu Janša. Premda je razmjerno mlad, on i sam pripada tim „starim“ strukturama, a matični mediji u Hrvatskoj podupiru njegovu „inkluzivističku“ politiku. I pritom bdiju da on „s toga puta ne skrene“. Matični mediji, odnosno njihovi stvarni vlasnici i gospodari, diktiraju tko će ostati na javnoj pozornici i tko će s nje izletjeti, koga treba ocrniti, a koga kovati u zvijezde, tko ima pravo javnosti, a tko ne, koji je kriminal dozvoljen, a koji ne, što je politički korektno, a što ne, što treba otkriti i procesuirati, a što skrivati i držati pod ključem, itd.  

U Hrvatskoj nema uistinu „slobodnih medija“. Postoje samo kontrolirani mediji. Čak i u mnogima koji slove kao „disidentski“ i „naši“ ne prolaze neke bitne stvari „koje život znače“ za budućnost hrvatske države i hrvatskog naroda. Stalno kao da se potvrđuje pretpostavka da i takvi kanaliziraju nezadovoljstvo matice naroda, bdijući da ono ne bi slučajno preraslo u slogu i snagu koja bi ugrozila „status quo“. Takvi „disidenti“, svjesno ili nesvjesno, rade u korist onih prvih, ubijajući pravo disidentstvo i mogućnost da ono postane djelotvorno. Bože, čuvaj nas od prijatelja, a neprijatelja ćemo se sami čuvati! Bivši predsjednik SAD Donald Trump imao je mnogo simpatizera u Hrvatskoj, vjerojatno i zato što su se Hrvati identificirali s njegovom izjavom: “Mediji su neprijatelji naroda.” 

Da trenutna situacija nije bajna, znamo svi. Ne samo po tomu što su neprijatelji i loši prijatelji hrvatske slobode i nezavisnosti (nacionalne suverenosti) okupirali praktički cijelu medijsku scenu, nego i državne strukture pokazuju da s takvim medijima pušu, uglavnom, u istu tikvu. Ili imaju iste „gazde“. Jedina je alternativa novo oslobođenje, kao preduvjet za emancipaciju i slobodu. Do nje možemo doći samo mukotrpnim radom i borbenošću. No za to je potrebna građanska hrabrost, koja jedina omogućuje korjenite promjene i za zbiljski napredak. I potreban je – neposustali idealizam!

Zaključimo:

…I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vječitih,

Ta sjajna vatra crna bit će smrt

Mrijeti ti ćeš kada počneš sam

U ideale svoje sumnjati!

(Silvije Strahimir Kranjčević, Mojsije)

MO/Hrvatsko nebo