Blate nam sad i domoljublje

0

 

 

Nije čudo da oni koji nisu nikada prihvatili hrvatsku državu pokušavaju obezvrijediti domoljube i domoljublje odnosno patriote i patriotizam. Najnoviji je primjer takvih pamflet Roberta Bajrušija 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/turisticki-vodici-upozorili-su-na-veliku-izdaju-stranci-ce-nam-drzati-lekcije-o-nasoj-povijesti-15043847

 

Službeni pamfletist Jutarnjeg lista u svojoj se kolumni poslužio, kao i mnogi njegovi istomišljenici prije njega, izrekom slavnog pisca Samuela Johnsona  „Domoljublje je posljednje utočište hulja“. 

Odmah se mora uzvratiti njemu i takvima: Patriotizam je nešto izlizano i istrošeno samo za razne apatride, za one koji žive u našoj, ali osjećaju neku drugu domovinu, ili preziru svaku domovinu, a ponajviše onu u kojoj kruh svoj jedu, ili za one koji su zaokupljeni svojim materijalističkim probitcima i hedonističkim brigama, borbom za vlast, uspjeh, ugled i slično. Za istinske patriote patriotizam je odgovorna i ozbiljna služba hrvatskomu narodu i hrvatskoj domovini, nešto uzvišeno. Kad je bio osobito na djelu, na primjer za vrijeme obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata, donio je obilate plodove, koje uživamo još i danas unatoč svim našim nedosljednostima i svim našim neprijateljima izvana i iznutra. 

Postoje neke ljubavi i krjeposti koje su toliko čvrste i određene da ne trebaju naše usmjerivanje, nosimo ih duboko u sebi i većina ljudi osjeća ih na isti način. Jedna je od takvih ljubav prema domovini. Ona je duboko ljudska, naučili smo ju od Boga. Crkva nas na nju podsjeća i zahtijeva ju kao zadaću koja obvezuje podjednako sve građane, neovisno o tomu jesu li ili nisu na vlasti. 

I kad ne uspijevamo riječima definirati što je domovina, imamo u sebi jasnu ideju o domovini kojoj pripadamo, svi ju razumijemo kao nešto važno i vlastito, osjećamo ju i suosjećamo s njom. Onako kako je to iskazao S. S. Kranjčević u pjesmi „Moj dom“:

 

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,

Njen rug je i moj rug;

Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,

I ne vraćaju dug.

 

Kada govorimo o našoj domovini, gledamo u prošlost, koja nije uvijek bila ni sretna ni slavna, nego često i tužna i nesretna. No iako znamo da joj ne možemo ništa dodati, ona u nama pobuđuje zahvalnost i ponos. Vidimo i našu sadašnjost sa svim dobrim i lošim stranama. Sadašnjost pobuđuje u nama želju da ugradimo svoje napore kako bismo bili dostojni domovine koju volimo, i koju su toliki prije nas voljeli i za nju se žrtvovali. Ne želimo biti među onima koji samo gledaju što iz nje mogu izvući, ili koji su spremni dati joj samo lijepe riječi, koje su često lažne, ponajmanje oni koju ju preziru, odbacuju ili mrze. S nadom i hrabro gledamo u budućnost putem naših planova, s uvjerenjem da naša domovina neće stati na svom putu slave i napretka, jer će budućnost, pripremimo li ju pažljivo, biti dostojna i sadašnjosti i prošlosti. 

Ljubav prema domovini nije ograničena, ljubav koja kalkulira nije ljubav, prava ljubav ne izbjegava nikakvu svrsishodnu žrtvu. Ljubav prema domovini kao svaka ljubav zahtijeva i nameće sva junaštva. Jedina nagrada ili plaća za ljubav prema domovini jest gledati kako ona napreduje i kako u njoj svi građani uživaju u plodovima napretka i mira. Onog dana kada budemo spremni i na svaku žrtvu za domovinu, ona će biti doista velika, slobodna i sretna. To zahtijeva spremnost na vlastito zauzimanje i promjenu načina razmišljanja kako bismo bili sposobni prepoznati što je za domovinu uistinu dobro. 

Stalno tražimo i ištemo nešto novo jer nismo zadovoljni s konkretnom situacijom. Ali nema ničega novoga bez ljudi koji će uvoditi nove vrijednosti i obnavljati stare, najprije u sebi. Nezadovoljstvo sadašnjim stanjem domovine može biti poticajno i plodonosno. U svakom je slučaju zdravije biti nezadovoljan stanjem i tražiti izlaz nego prilagođivati se dosadašnjoj političkoj, gospodarskoj i društvenoj shemi ako ona ne odgovara onomu što smo htjeli za našu domovinu prije oslobođenja. 

Zaključujem: 

Kao što čovijek ima svoje dostojanstvo, tako i narod ima svoje dostojanstvo. Rodoljublje je krepost i ono znači: željeti dobro narodu kojem pripadamo i uložiti u njegov napredak svoj rad i svoj pošteni život. Dobro pak svakog naroda uključuje u sebi: slobodu da se razvija u svom identitetu i svojim suverenitetom koji je izražen državnošću na svim područjima života: moralno, duhovno, kulturno, materijalno. Kao što ljudska osoba ima urođena i neotuđiva prava, tako i narod ima neotuđiva prava na svoju domovinu, na svoj jezik, na svoju povijest, na svoje ime. Sva su to prava naravnog zakona i sve su to načela međunarodnog prava i dostignuće su suvremene civilizacije  svakog ispravno shvaćenog humanizma.

(Franjo kardinal Kuharić, Stepinčevo 10.02.1989.)

Patriotizam voli domovinu, ali političke stranke, pokret ili skupina konkretizira i dinamizira tu ljubav

(Ivan Oršanić, „Vizija Slobode“).

 

(MO)/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara