Dragovoljci slobode

Otkako su Karolina Vidović Krišto i dr. Milan Vrkljan napustili Domovinski pokret Miroslava Škore, u svojim javnim nastupima često ističu kako „duboka država“ kontrolira sve relevantne političke stranke, pa i medije i pravosuđe. No to je samo konstatacija kojom se ništa u biti ne mijenja. To znamo a da nam oni ili neki drugi to i ne kažu. 

Oslobodili smo se od Jugoslavije, od srpske hegemonije i od komunizma, ali ne i od Jugoslavena, velikosrba i komunista, od njihovih političkih i materijalnih baštinika i od oportunista svih vrsta. Svi oni zajedno tvore „duboku državu“. 

Oni nam do danas uspijevaju sprječavati izraziti vlastito mišljenje i volju. Ne daju nam ozbiljno zahtijevati i ostvariti političke promjene, svojski se udružiti radi postizanja ciljeva koji se bitno razlikuju njihovih ciljeva. I tako će biti sve dok se budemo bojali slobode, dok se budemo bojali sami odlučivati, dok ne budemo slobodni u sebi, dok ne shvatimo da sloboda mora imati razumski temelj da bi se mogla za svoj ideal izboriti i dosegnuti stupanj slobode održati. 

Predugo smo živjeli u neslobodi (u diktaturi) i to je ostavilo posljedice: glavna je da želimo slobodu, ali se za nju ne borimo. Jaki smo u negodovanju, rado gunđamo i kritiziramo, ali slabi smo u djelovanju. Skloni smo samosažalijevanju. Iako iz dna duše mrzimo tu „duboku državu“, manjka nam djelatne volje za promjenom. Izostaju njezine potvrde u praksi de želimo promijeniti stanje i vlastiti položaj u njemu.

Samo ako smo voljni i spremni boriti se i žrtvovati se da bismo se oslobodili od „duboke države“ postat ćemo politički subjekt koji ona ne će moći zaustaviti ni njime upravljati. Ona se ne će samovoljno ukinuti niti nestati inercijom. Nju treba obeskrijepiti, nju treba zadaviti hrvatska volja za slobodom. 

Traže se dragovoljci slobode.

MO/Hrvatsko nebo