Šiljo: Hrvatska raspolućena između ponosa i zgražanja

1

 

 

Vlada je prevarila hrvatsku javnost. Nije, šest dana nakon razornog potresa, proglasila što je tek jučer najavila: nacionalnu katastrofu, kako to predviđa Zakon, nego je proglasila područnu katastrofu. I nije postavila ministra branitelja i potpredsjednika Vlade za šefa stožera na nacionalnoj, nego na područnoj razini, što Zakon na koji se pozvala uopće ne predviđa. Imenovala ga je na izmišljeno niže mjesto u sustavu kojim inače ravna Stožer civilne zaštite, a kojem bi po zakonu trebao biti – odnosno već jest – na čelu ministar unutarnjih poslova Božinović. Takav pravno-politički i ostali viđeni nered izlazi izvan svih okvira ne samo zakonskog, nego i zdravorazumskog postupanja i donošenja odluka kojima se s najviše razine izvršne vlasti reagiralo na katastrofu prouzročenu razornim potresima.

Zagreb – Vidikovac, 4. siječnja 2021.

 

Sedam dana nakon prvog, a šest dana nakon drugog potresa s epicentrom kod Petrinje hrvatski se medijski prostor raspolućio. S jedne strane imamo tekstove koji veličaju plemenite i požrtvovne hrvatske ljude, pa i razne službe i dobrotvorne organizacije, koji na sve načine pomažu, a s druge strane nižu se crne informacije i još crnje ocjene o (ne)reagiranjima nakon te prirodne katastrofe.

Prvo dobre ili prvo loše ocjene i informacije? Pođimo od dobrih:

Dobre ocjene, domoljubni ponos

1) Z. Pinter: VELIKO SRCE, LJUBAV PREMA BLIŽNJEM I SOLIDARNOST KOJA NEMA GRANICA – TO JE ONO ŠTO OHRABRUJE I DAJE SNAGU

Z. Pinter: VELIKO SRCE, LJUBAV PREMA BLIŽNJEM I SOLIDARNOST KOJA NEMA GRANICA – TO JE ONO ŠTO OHRABRUJE I DAJE SNAGU

U članku uz ostalo piše:

Sve sastavnice sustava i mehanizmi zaštite – od najviših državnih dužnosnika i tijela vlasti, do Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Civilne zaštite, zdravstvene struke, vatrogasnih službi, vojske, policije, HGSS-a, Crvenog križa, do braniteljskih i navijačkih udruga, uz stotine volontera i građana koji su se samoinicijativno i odmah uključili u sanaciju nastalih šteta i zbrinjavanje potresom ugroženih ljudi, do donatora koji nesebično daruju hranu, odjeću, higijenske i druge potrepštine, smještaj u svojim domovima, hotelima, odmaralištima i apartmanima, kamp-kućice i montažne objekte…sve je to u punom pogonu i uz neminovna sitna nesnalaženja djeluje gotovo besprijekorno. 

 Solidarnost prema bližnjima i suosjećanje sa stradalima, ta neizmjerna ljubav koja se i ovom prigodom očituje i dokazuje na djelu, ono je što budi nadu, izaziva suze u očima i potvrđuje kako nismo izgubili dušu. Tu smo, zajedno smo, jedni uz druge, jedni s drugima i jedni za druge kad je najteže i najvažnije, spremni pomoći i odreći se vlastitog komoditeta ili materijalnih dobara.

2) H. Hitrec: Veliko finale krvožedne 2020.

Hrvatske kronike H. Hitrec: Veliko finale krvožedne 2020.

U kolumni se ističe:

Banovina i nadalje podrhtava, iz šoka i krika prelazi u stanje čuđenja i ugodnog iznenađenja, jer je mislila da Hrvatskoj ne znači puno ili ne znači ništa, takva je iskustva imala, kadli se ta ista Hrvatska podignula na noge i sjurila u pomoć stradalima da ljudima donese hranu i vodu, toplu odjeću, da pomogne u raščišćavanju ruševina, da ponudi smještaj u svojim domovima daleko od pogođenog potresom. Ne može se reći da država nije djelovala, ali je ona ipak inertnija od nogometnih navijača i junaka našega vremena, pripadnika HGSS-a koji su se od dragovoljne skupine odvažnih entuzijasta prometnuli u postrojbu za specijalne namjene, sada ipak bolje opremljenu nego u početcima kada ih je država ignorirala. Zdravstvo se preko noći pretvorilo u ratni sanitet, ranjenici zbrinuti što u napola razrušenim bolnicama, što u Zagrebu. Kako se snašao Crveni križ, još je podosta upitno, informacije su protuslovne. Hrvatska je vojska odigrala na visini, ne samo u prvom trenu nego i poslije kada je u vojarnama dala krov nad glavom i toplu hranu očajnicima. 

3) Zvonimir Hodak: Hrvati su stari narod koji će se iz ovog zla podići kao ptica feniks

https://projektvelebit.com/hrvati-su-stari-narod-koji-ce-se-iz-ovog-zla-podici-kao-ptica-feniks/

U kolumni se, u mnoštvu drugoga, ističe ova poruka:

Petrinja i njene mračne ulice koje sada sliče na ulice Vukovara 18. studenog 1991.g, prepune su ljudi koji su refleksivno, nagonski, došli u pomoć. Tu su i BBB, Torcida, Armada i ostali ”huligani”. Gledam slike dinamovca i hajdukovca s maskama svojih klubova, zagrljeni, otvorena srca, puni želje da pomognu, pod jednom bojom, onom hrvatskom. Oko 200 vozila samo s BBB-ovima, da ne računamo one Torcide, Armade i ostalih, šokiralo je i javne službe tj. sve one koji su morali hitno preuzeti organizaciju u svoje ruke i kanalizirati tu hrvatsku mladost prema onima koji trebaju pomoć.

U to vrijeme, antifašista i ”ljudsko-pravaških” narikača nije bilo nigdje. Oni sad osnivaju udrugu ili zakladu (svejedno), na TV-u se već pojavljuju poznate face s jedinim ciljem da se kompromitira rad Caritasa i Crvenog križa.

4) Velebit LustRacija – Prosperov Novak: Potresi i epidemije su najava apokaliptičnih vremena iza kojih uvijek dolazi nacionalni preporod

Tko želi čuti što je tjedni kolumnist rekao, neka pogleda emisiju na ovom naslovu:

https://projektvelebit.com/velebit-lustracija-prosperov-novak-potresi-i-epidemije-su-najava-apokalipticnih-vremena-iza-kojih-uvijek-dolazi-nacionalni-preporod/

 

5) Ministar Medved najavio maksimalan angažman u sanaciji posljedica potresa

https://kamenjar.com/ministar-medved-najavio-maksimalan-angazman-u-sanaciji-posljedica-potresa/

U prenesenoj Hininoj vijesti novopostavljeni šef stožera za koordinaciju sanacije posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji te dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije „zahvalio je svim sastavnicama u sustavu Civilne zaštite i domovinske sigurnosti na provedenim aktivnostima nakon katastrofalnog potresa“ te najavio:

Kao potpredsjednik Vlade, želim poručiti narodu da ćemo se maksimalno angažirati bi se zbrinuli ljudi koji nemaju krov nad glavom i što prije ublažile posljedice katastrofalnog potresa.

U vijesti se prenosi i njegova poruka:

Sve aktivnosti će se prvo usmjeravati kroz interventne mjere i žuran pristup za spašavanje zdravlja i života, a potom će se pristupiti sustavnom dijelu koji se tiče normaliziranja života na potresom pogođenom području.

Kritike i optužbe

1) Olujić za Direktno: Kuće su se rušile kao kule od karata; da se gradilo po propisima, onda ne bi bilo ovako velikih šteta

https://direktno.hr/direkt/olujic-za-direktno-kuce-su-se-rusile-kao-kule-od-karata-da-se-gradilo-po-propisima-a-to-je-seizmicka-zona-sedam-onda-ne-bi-bilo-ovako-velikih-stet-219531/

U podnaslovu se ističe:

Reportaža iz Strašnika pokraj Petrinje u kojem se jednom mještaninu kuća, koju mu je država obnovila nakon rata, srušila nakon potresa sablaznila je javnost. Naime, uglovi kuće nisu bili ojačani betonskim stupovima s čeličnom armaturom, nego je postavljena samo uvezena cigla koja se lako izbije i bez potresa. Sam predsjednik Vlade Andrej Plenković u ponedjeljak je kazao da treba ispitati zašto su neke kuće nakon Domovinskog rata nekvalitetno obnovljene.

2) Arhitekt Račić: Obnovljene kuće morale su ostati netaknute, a imamo mrtvih. To je kriminal

https://www.vecernji.hr/vijesti/arhitekt-racic-obnovljene-kuce-morale-su-ostati-netaknute-a-imamo-mrtvih-to-je-kriminal-1458681 

Tko je i kako te koliko (ne)kvalitetno obnavljao kuće na Baniji nakon Domovinskog rata, pitanje je koje se sve glasnije postavlja, nakon razornog potresa koji je poharao Petrinju, Glinu, Sisak i okolicu. Prema pričama ljudi s terena, kuće su se urušile i među ostalim jer nisu kvalitetno građane tijekom obnove koju je provodila država od 1995. do 2000. godine, a dokaz tome je, kažu vlasnici sada razorenih kuća, što u njima nema ni trunke željeza. Odnosno armature.

Posla će tu biti očito i za DORH i za MUP, međutim prvo bi, prema raspoloživim informacijama, istragu o obnovi kuća nakon rata trebao provesti Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao slijednik nekadašnjeg Ministarstva obnove i razvitka, ili Državni inspektorat. Tek nakon utvrđivana mogućih malverzacija u cijelu bi se priču moglo uključiti i Državno odvjetništvo. Da će istrage sigurno biti potvrdio je danas nakon sjednice Vlade i premijer Andrej Plenković.

3) GEODET IZ GLINE OTKRIO KAKO DOISTA STVARI STOJE: ‘Vrijeme je došlo da kažem – gradonačelnik Gline je potkapacitiran čovjek’

https://net.hr/danas/hrvatska/geodet-iz-gline-otkrio-kako-doista-stvari-stoje-vrijeme-je-doslo-da-kazem-gradonacelnik-gline-je-potkapacitiran-covjek/

Tu se prenosi dva statusa u kojima je Ivan Janković, geodet iz Gline, na Facebooku otkrio kako izgleda koordinacija odgovornih subjekata na terenu teško pogođenom razornim potresom. On uz ostalo kaže:

Danas je u Glini šesti dan nakon katastrofalnog potresa. Koordinacija i organizacija je ispod nule. Privatne inicijative održavaju situaciju da ne dođe do potpunog sloma. Izuzetak su vatrogasci kojima svaka čast po pitanju organizacije, reakcije i duha. Hrvatski centar za potresno inženjerstvo (statičari) odrađuje lavovski posao na terenu. Onaj tko bi to sve trebao uvezati i koordinirati je gradonačelnik koji očito nije sposoban to odraditi. I to nije problem. Problem je jer misli da je. Problem je jer se u gradu Glini ne mogu zatvoriti ulice i uklanjati objekti koji su opasnost za ljudske živote. […] 

Neću pisati sve detalje jer bih mogao 2 dana o tome. Gradski stožeraši sastanče i pozdravljaju se na sastancima kao da smo na svečanoj sjednici, a ne na kriznom stožeru. Govorim to jer prenosim sve iz prvog lica. Na kraju svega ja ispadam budala. Oni me gledaju kao da nisam normalan jer upozoravam danima na situacije, nitko ne reagira i na koncu izgubim živce od nemoći.

Smiruju me kolege inženjeri koji su tu došli volontirati i pomagati. Ja sam im zahvalan na svemu i shvaćam ih, ali moraju i oni shvatiti mene. Uz zahvalnost na trudu ja sam svjestan da će oni svi kroz neko vrijeme otići iz ovog grada. Ovo je moj grad. Ovo je grad iz kojeg sam dvaput odlazio i dvaput se vraćao. Otišao sam ´91. i vratio se. Otišao sam ´09. na faks i opet se vratio. Ovo je grad u kojem sam osnovao tvrtku i prihvatio svu borbu koja s tim ide. Ja znam da je svatko došao ovdje pomoći i dati svoj doprinos, ali ja gledam širu sliku. Ako se po nekim pitanjima ne reagira odmah, ne odmah nego već kasnimo, ovo će biti posljednje zbogom za Glinu, za Banovinu. […]

Pokazalo se što znači imati jaku privatnu tvrtku u gradu. Ovih dana institucija Grada Gline ne postoji, osim na papiru i na fejsbuk slikama kraj svake donacije. Ali nisu svjesni gradski cuclači proračuna što znači imati privatnu tvrtku. Taman da se sve ruši, plaća ide. Čovjek ima milijunske gubitke jer je u njegovim proizvodnim pogodnima tone i tone humanitarne pomoći, jer su u njegovim zgradama smješteni ljudi bez krova nad glavom, jer je svu svoju opremu i ljudstvo stavio na raspolaganje i razvozi kontejnere danonoćno.

A što dotad radi Grad? Dočekuje kombi s dve grijalice i tri deke ispred privremene gradske uprave. Ja pišem samo ono što sam vidio na svoje oči i čuo na svoje uši. Ne prepričavam ničije priče. […] Predložio sam katastarske čestice u gradskom i državnom vlasništvu na kojima treba urediti platoe, navesti kamen i dići šatore. (k.č. 2676, 1112/4 i 1112/5, k.o. Glina). Mislite da je netko zabilježio to? Ako itko ima razuma nek reagira, jer će nam politika napraviti više štete nego potres. Kiša je padala 2 dana. Znate li što to znači za zgrade iz Austro-Ugarske čiji zidovi bez pravog vezivnog materijala kisnu, natapaju se uz konstantna podrhtavanja tla. Gradonačelnik bi radio elaborate. Jučer sam sazvao sve koje znam i ne znam na najvišim instancama vlasti. Reakcija je uslijedila i dečki hvala vam na tome, ali apeliram i ovim putem da se ovaj slučaj ne prepušta slučaju. 

Dovoljno je ovdje dramatično i bez “senzacionalističkih” priča. Ovo sam napisao jer sam osjetio nemoć u svakom pokušaju da se stvari pokrenu. Ovo sam napisao da sustav počne funkcionirati. A novinari nek slobodno prenesu ono što sam napisao jer iza toga stojim. I nek budnim okom prate što se događa. Ne sad, ne za 5 dana nego dok ne bude gotovo. Ne treba nam još jedna poslijeratna obnova. Nama treba brza reakcija Vlade, Republike i Europe jer u protivnom Banovina je otpisana.

4) KOMENTAR ĐURĐICE KLANCIR: DŽOKER ZOVI: Kako je nastao Medvedov stožer i zar već ne postoji jedan? Dvojica ljudi koji vode državu priznali su da stvari ne funkcioniraju

https://net.hr/danas/hrvatska/dzoker-zovi-kako-je-nastao-medvedov-stozer-i-zar-vec-ne-postoji-bozinovicev-dvojica-ljudi-koji-vode-drzavu-priznali-su-da-stvari-ne-funkcioniraju/

U tom komentaru iskusne novinarke čitamo:

Da bi prekinuo kritiku o nefunkcioniranju sustava pomoći na potresom pogođenim područjima premijer se odlučio za osnivanje Stožera na čelu s ministrom Tomom Medvedom, no po svemu sudeći radi se o još jednom paratijelu bez zakonskog utemeljenja. Prvo je Milanović u intervjuu na N1 televiziji izjavio da bi se morala proglasiti katastrofa i “reći tko je tu glavni”, a ako bi se njega pitalo to bi mogao biti – Tomo Medved, a onda je nekoliko sati kasnije stigla vijest da je Plenković s ministrima održao videosastanak na kojem je donesena odluka da se osnuje stožer koji će “voditi proces i povezivati aktivnosti svih sudionika u pružanju pomoći u saniranju posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije”. Na čelo tog stožera izabran je upravo ministar branitelja Tomo Medved.

Dvojica ključnih dužnosnika u državi priznala su tako da upravljanje stanjem na područjima koje od 28. prosinca “napadaju” razorni potresi ne funkcionira kako treba. Priznali su to gotovo tjedan dana nakon prvog udara. Mogli bismo reći, predsjednik i premijer s odgođenim paljenjem. Iako su obišli više puta Petrinju i Glinu, ceremonijalno, s više ili manje uspješnim iskazima empatije i razumijevanja što se dogodilo ljudima, pred kamerama su govorili da je sve pod kontrolom. A onda su tek šesti dan, svatko iz svoje fotelje, odlučili da treba učiniti još nešto. U cijeloj šumi “glavnih” niknulo je još jedno tijelo, još jedan stožer.

Na službenoj sjednici Vlade održanoj u ponedjeljak, sedmi dan nakon prvog slabijeg potresa i šesti dan nakon razornog, službeno je proglašena katastrofa i službeno je i objavljeno i osnivanje Stožera na čelu s ministrom Medvedom, a premijer je doslovno rekao da se to radi “kroz strukturu” Zakona o sustavu civilne zaštite. Ali posve je nejasno kako je to moguće. Naime, prema Zakonu o sustavu civilne zaštite u slučaju prirodnih katastrofa – od poplava do požara, kemijskih incidenata do potresa – definirana su sva tijela koja bi trebala upravljati spašavanjem i pružanjem pomoći, od stožera civilne zaštite, vatrogasaca, do postrojbi i povjerenika i koordinatora na terenu… a na vrhu cijele te piramide je Stožer civilne zaštite kojeg osniva i imenuje – Vlada. Sustav civilne zaštite je krojen upravo za ovakve situacije, i to na razini cijele Europske unije, između ostalog zato da bi se na razini cijele Unije znalo tko je gdje “glavni” u uvjetima katastrofe, da bi se znalo kamo se šalje novac i tko odgovara za njega.

U zakonu je također navedeno da u trenutku kada se proglasi katastrofa, rukovođenje radom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske preuzima predsjednik Vlade RH, ili “po ovlaštenju” predsjednika Vlade – član Vlade ili načelnik Stožera civilne zaštite. A zakonski je također jasno utvrđeno da je za civilnu zaštitu nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, nipošto Ministarstvo branitelja kojim upravlja Tomo Medved. No, s obzirom na to da tjedan dana nije proglašena katastrofa, nije jasno ni po kojoj je osnovi predsjednik aktivirao vojsku na dan potresa, a nije niti jasno kako se pokrenuo lanac civilne zaštite. Znači li to da nadležnog stožera do ovog ponedjeljka uopće nije bilo? Ili je on ipak bio pod nadležnošću onog Nacionalnog stožera civilne zaštite kojeg imamo još od proljeća?

A na čelu Nacionalnog stožera civilne zaštite u Hrvatskoj je ministar unutarnjih poslova, jedan od ključnih ljudi u timu Andreja Plenkovića, Davor Božinović. Isti onaj koji je, kakve li ironije, na posljednjim parlamentarnim izborima bio nositelj u 6. izbornoj jedinici koja se proteže upravo preko Sisačko-moslavačke županije, uz slogan: “Garancija sigurnosti”. To je isti onaj Stožer koji je još u veljači počeo upravljati i krizom oko koronavirusa i donositi epidemiološke mjere, ali u to se upustio mimo zakona, pa su onda u travnju uslijedile i promjene zakona, peglanje, da bi se ta situacija koja je već trajala – učinila zakonitom.

5) Stranci unesrećenima poslali tisuću šatora, država nijedan. Kako je to moguće?

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/stranci-unesrecenima-poslali-tisucu-satora-drzava-nijedan-kako-je-to-moguce-15040480 

U članku se problematizira pomoć iz robnih rezervi, u usporedbi s obilnom pomoći koja stiže iz drugih država:

Iz cijele Europe na potresom pogođena područja u Sisačko-moslavačkoj županiji stalno pristiže pomoć u opremi i hrani za ugroženo stanovništvo, pa je tako dosad stiglo ili će stići ovih dana ukupno 217 stambenih kontejnera, 1003 šatora, 5570 kreveta, 3685 vreća za spavanje, 501 grijalica i mnoga druga oprema poput rasvjetnih tijela, dok, primjerice, Južna Koreja šalje 10.000 testova na covid-19.

Istodobno, iz hrvatskih robnih zaliha na pogođena područja stigao je tek 21 stambeni kontejner, 517 kreveta, 45 agregata, tona mesnih narezaka i samo 2000 suhih obroka.

Niti jedan šator, grijalica ni vreća za spavanje nisu stigli iz robnih zaliha, iako bi u skladištima trebalo biti zaliha za mjesec dana za kompletno stanovništvo Hrvatske. Hrvatskoj je, dakle, nesebično pomogla cijela Europa, donacije stižu od građana, privatnih tvrtki, dijaspore, volonteri su se sami organizirali i otišli na teren, na pogođenim područjima su vojska, policija, vatrogasci, zdravstveni djelatnici, navijači, Civilna zaštita, Crveni križ, Hrvatska gorska služba spašavanja, Caritas, a pomoć iz robnih zaliha nije stizala.

Iz Ministarstva se pravdaju kako je 277 kontejnera već u uporabi; 201 za potrebe liječenja covida-19, a u 76 kontejnera stanuju Zagrepčani stradali u potresu te da su 22. prosinca pokrenuli novu nabavu za još 41 kontejner. No postavlja se pitanje kako to da zalihe nisu obnovljene kad su već svi kontejneri u uporabi, a ako i možemo shvatiti da je gotovo 300 kontejnera već u uporabi, kako to da nijedna vreća za spavanje, šator ni grijalica nisu stigli iz robnih zaliha.

6) Sanja Modrić: Hrvati izvrsno poznaju svoju državu, eto zato je toliko dobronamjernih amatera u Glini i Petrinji

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/hrvati-izvrsno-poznaju-svoju-drzavu-eto-zato-je-toliko-dobronamjernih-amatera-u-glini-i-petrinji/

U članku se odaje počast nesebičnim „amaterima“ koji odlaze pomagati svjesni da postojeće službe nisu u stanju organizirati ni koordinirati svu žurnu pomoć pogođenom stanovništvu, te se primjećuje:

Svi iz vlasti tvrde pred kamerama da nema kaosa i da je sve pod kontrolom, ne mogu ni reći drugo a da i na sebe ne upru prstom. Ali kaos je to. Najpoštenije rečeno. Ta divna, ogromna, privatna ljudska solidarnost s tuđom patnjom je jedno. A država je nešto sasvim drugo. Treba joj tjedan dana da mrdne repom, a sada kad su ovlastili Medveda, proći će još tjedana dok kako-tako ne sastave neke organizacijsku i zapovjednu mreža.

Dok razmijene telefone, mailove, odluke i slože lanac i imena na nižim razinama. Javljaju mi ljudi da se u Petrinji zatvara vrtić i da će 10 teta dobiti otkaz. Ne znam je li to patka jer su se žene uspaničile, ali ako nije, velika je to sramota. Preko stranih ambasada dolaze nakrcani šleperi, a nitko im ne zna reći kamo da voze to što su donijeli.

Pa ne bi sami – ovako naslijepo i ne znajući kome da se jave – jurcali na radne akcije u Glinu, Petrinju i sela bogu iza nogu toliki frizeri, informatičari, KV mesari i nastavnici solfeggia, dobri ljudi koji se nikad nisu popeli ni na ljestve u podrumu, a kamoli na krov, da građanstvo nije tako bolno svjesno kako stvari stoje u ovom ”sustavu” koji se u svakoj krizi tek mora zasebno uspostavljati. Ljudi su krenuli pomoći upravo zato što, srećom, dobro poznaju svoju državu. Državu s tako puno ispravnih jedinki koje koči neispravan kod. […]

Želimo, dakle, sustav u koga ćemo se moći pouzdati. Ne takav koji za zagrebački potres mora donositi poseban zakon jer, kako vidimo, može biti i drugih potresa. Poplava. Suša. Požara. […] A onda se taj novi sustav unutar sustava devet mjeseci premišlja prije nego će raspisati pišljivi natječaj za već unaprijed poznatog pobjednika Vanđelića u modrom odijelu, koji će navodno sve izvanredno organizirati. Kada? I kako? Kad će se popraviti te zgrade? Kad će točno ljudi doma?

I gdje će se, samo detaljčić, iz ovog novog potresa odvoziti onaj silni raspadnuti građevinski materijal, oni cijeli kvartovi i gradovi kojih više nema? Hoće li se iz europskog novca kupiti ljudima po banijskim selima pokrepala stoka i poljoprivredna mehanizacija bez koje su ostali, a od koje žive, bijedno, ali nekako, tamo gdje nemaju ni struje, ni ceste? Gdje će djeca u školu kad su škole ili neupotrebljive, ili traže velike radove? Kako će se obnavljati privatne kuće? I kojim će pečatom država garantirati da ova obnova opet neće biti lopovska, kao ona poslije rata, nakon koje se sve što je izgrađeno javnim sredstvima sada raspalo kao trula tikva? Iako je država kao investitor bila po zakonu dužna osigurati nadzor. I sad: pojeo vuk magare.

I evo završavam tik prije ”odlučujuće” sjednice Vlade, tako svejedno, prije ili poslije. Ministri daju ohrabrujuće izjave. Namještaju se mikrofoni. Dajte nam, pobogu, sustav u koga ćemo vjerovati. Samo zato nam trebate i vi i država.

Kakvo je stanje doista?

Zaključke o stvarnom stanju sustava Civilne zaštite i drugih sustava aktiviranih nakon potresa te (ne)organizaciji i (ne)koordinaciji svih službi, ljudi, udruga i svekolike pomoći ostavimo za poslije. No iz citiranoga i iz brojnih reportaža, izjava i informacija koje s tih područja dopiru od prvoga trenutka očito je da je nešto „jako trulo u državi Danskoj“ – počevši od onih koji se bave „igrama prijestolja“ pa do „običnih“ odbornika i vijećnika izabranih po razorenim mjestima, gradovima i županiji. Izabranih da budu poveznica između naroda i vlasti.

S jedne strane imamo obične ljude, često onu pravu hrvatsku sirotinju koja nesebično priskače upomoć drugoj hrvatskoj sirotinji, imamo branitelje koji pomažu pogođenim braniteljima, njihovim i drugim obiteljima, imamo i one bogatije – iz domovine i iseljeništva – koji „driješe kese“ i „sipaju“ novce i što god imaju da bi odmah pomogli onima u potrebi. S druge strane imamo glomazan, trom i skup državni i ostale „aparate“, koje svaka nesreća, velika nesreća ili katastrofa – iznenadi, zateče i navede ili da ne odluče ništa pravodobno, ili da donose nesuvisle ili nezakonite ili neustavne odluke. 

Tako i današnja odluka o proglašenju katastrofe, po svemu sudeći, nije ni zakonita ni suvisla. Ona je naime na dnevnom redu sjednice Vlade prihvaćeno pod nazivom:

Prijedlog odluke o proglašenju katastrofe na području pogođenom potresom“. 

https://vlada.gov.hr/sjednice/35-sjednica-vlade-republike-hrvatske-31208/31208

No pogleda li se u članke Zakona o sustavu civilne zaštite na koje se donositelj odluke poziva, tada se otkriva da zakonske odredbe uopće nisu primijenjene, nego da je učinjeno nešto što zakonske odredbe ne predviđaju. Bez dublje raščlambe, recimo samo to da se u Zakoni spominje „katastrofa“, ali se nigdje ne spominje „katastrofa na području pogođenom potresom“. Naprotiv, u Članku 11. izričito stoji:

(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog čelnika Državne uprave, kada je Republika Hrvatska pogođena katastrofom, donosi odluku o traženju i primanju međunarodne pomoći te odluku o pružanju pomoći drugim državama kada su one pogođene katastrofom.“

Odakle onda pravo Vladi Republike Hrvatske da proglašava „katastrofu na području pogođenom potresom“?! To je isto kao kada bi se za čovjeka kojem je koronavirus ušao u pluća reklo da je jedan njegov organ „pogođen“, ali da se ta pogođenost ne odnosi na čitav organizam, nego da je ostatak organizma u posve zadovoljavajućem stanju.

Vlada je prevarila hrvatsku javnost. Nije, šest dana nakon razornog potresa, proglasila što je tek jučer najavila: nacionalnu katastrofu, kako to predviđa Zakon, nego je proglasila područnu katastrofu. I nije postavila ministra branitelja i potpredsjednika Vlade za šefa stožera na nacionalnoj, nego na područnoj razini, što Zakon na koji se pozvala uopće ne predviđa. Imenovala ga je na izmišljeno niže mjesto u sustavu kojim inače ravna Stožer civilne zaštite, a kojem bi po zakonu trebao biti – odnosno već jest – na čelu ministar unutarnjih poslova Božinović. Takav pravno-politički i ostali viđeni nered izlazi izvan svih okvira ne samo zakonskog, nego i zdravorazumskog postupanja i donošenja odluka kojima se s najviše razine izvršne vlasti reagiralo na katastrofu prouzročenu razornim potresima.

Što zaključiti?

Zaključiti nam je da je Hrvatskoj, ako ju zamislimo kao piramidu, potrebna temeljita revizija svega čega u njoj ima i nema, i to od vrha pa do četvrtaste baze i do podzemnih prostorija. I podsjetiti na ono što su prije dvije i pol godine proklamirali u proslovu potpisnici Proglasa hrvatskomu narodu Poticajne skupina za osnivanje Pokreta za hrvatsku budućnost: „Polazeći… od ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države…“.

 

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara