Darko Daran Bašić: Jugoslaveni svih zemalja protiv hrvatskog Mostara!

1

 

 

 

Jugoslavenstvo u ovom trenutku stoji na braniku ideje o većinsko-bošnjačkoj, tobože „građanskoj“, Bosni i Hercegovini. A trenutno je ključna točka obrane bošnjaštva kao privremenog jugoslavenstva grad Mostar. Nasuprot hrvatstvu u BiH, naravno. No cilj jugoslavena nije samo to. Cilj im je prisiliti ne-Bošnjake u BiH, a posredstvom njih i one u Zagrebu, zatim u Beogradu i drugdje na „Zapadnom Balkanu“, da takvo jednostrano rješenje u korist Bošnjaka neutraliziraju uvlačenjem BiH u širi, novi jugoslavenski okvir. Unutar toga novog političkog okvira bošnjački monopol ostvaren u BiH bio bi neutraliziran širim aranžmanima, poglavito sa Srbijom, kao „hegemonom Balkana“ koji bi se (???) odrekao velikosrbijanskog nacionalizma. Glavni je naime adut jugoslavenstva sadržan u riječi „šire“.

 

„…Živi, živi duh slavenski, 

Živjet ćeš vjekov’ma“

Zalud prijeti ponor pakla, 

Zalud vatra groma…“

 

Mostar, 15. prosinca 2020.

 

U zaglavlju citirana četiri stiha uzeta su iz himne „Hej, Slaveni!“ Nije to bila slavenska, nego jugo-slavenska himna, himna Druge, Titove Jugoslavije. Na nju su mnogi već zaboravili, a mlađi naraštaji nisu ju ni upoznali. U njoj ima svega i svačega, pa se tako spominje i „ponor pakla“. On nekim čudom nije u himni smetao vladajućoj komunističkoj oligarhiji, koja je inače sve „jugoslavenske narode i narodnosti“ i sve „građane“ sustavnom propagandom i pomoću službenog obrazovanja uvjeravala da ne postoje ni raj ni čistilište ni pakao. No eto, povijest bilježi čuda i čudesa, za službenu državnu himnu pakao je unatoč svemu tomu smio postojati, ako se već i nije našlo mjesta ni opravdanja za jugoslavenski ili komunistički „raj“.

Jugoslaveni još nisu stigli do „Zapadnog Balkana“

 Ovaj uvodić zgodno nas uvodi u temu jugoslavenstva danas, koje i dalje uporno „živi, živi“. Gdje živi? Živi posvuda gdje ima ideoloških, nostalgičnih, interesnih, geopolitičkih, postmodernih i drugih jugoslavena – ljudi što liberalno-demokratskog karađorđevićevskog (Kraljevina YU), što marksističko-titoističkog (Federacija YU) političkog svjetonazora. A gdje ima jugoslavena? Posvuda ih ima, i više nego što to obični smrtnici mogu i zamisliti. Iako više ne postoji država koja se tako zove, pa ni službeni termin EU-a za „to tamo nešto“ nije „Jugoslavija“, nije dapače ni „Region“, nego je „Zapadni Balkan“ ili „zemlje procesa stabilizacije i priruživanja EU-u“, jugoslaveni su se po svim novonastalim državama i po svijetu razmilili kao složna rakova djeca. Nekakav domaći Švejk iz redova „naših naroda i narodnosti“ odatle bi lako zaključio da je dodavanjem pridjeva „Zapadni“ onaj svima zazorni, zgražanja dostojni i vazda bačvobarutni Balkan u neku ruku „unaprijeđen“. Pozapadnjen. Ha-ha!

Unatoč nazivlju kojim se služe europski diplomati i birokrati, bivši, sadašnji, budući i vjekovječni („živjet ćeš vjekov’ma“) jugoslaveni ne veličaju „zapadnobalkanstvo“. Ma ne, nisu oni, ispod kože, toliki europejci da bi prihvaćali europejske konstrukcije! Znaju oni na što se tu zapravo misli. Znaju oni da je, ispod diplomatske presvlake, zapravo sada i uvijek samo jedno bitno, samo jedina i neprežaljena „Jugoslavija“ važna. Da je najvažnija ta bivša, a akobogda i buduća, „skladna“ zajednica „naših naroda i narodnosti“. Ovaj put doduše bez „naroda i narodnosti“ – ovaj put samo kao država „svih svojih građana“. Inkluzivirane bi bile samo manjine i skupine duginih boja (LGBTiQ+). Narodi kao nositelji suvereniteta imali bi biti – makar na papiru – zanijekani i razvlašteni.

Jugoslavenska internacionala

Dva primjera dovoljna su, a i previše su, za jedan osvrt na jugoslavensku internacionalu, koja okuplja izvorne, autohotone, domaće i raspršene jugoslavene, a isto tako njihove prijatelje i „prirodne saveznike“ po svim drugim zemljama, poglavito europskima, zapadnima, neokolonijalnima i nesvrstanima. Prvi dakle primjer jest gospođa povjesničarka Marie-Janine Calic (58), münchenska povjesničarka, koju zovu i zivkaju svaki put kada Nijemcima treba pobliže objasniti što se to na Zapadnom Balkanu ili na njegovu okrajku zvanom „hrvatska kifla“, a možemo ga prozvati i „zapadnobalkanski srp“, stvarno događa. Tako je lani tumačila u kontroverznom njemačkom dokumentarnom filmu što se događalo u Titovoj Jugoslaviji, a zatim u Tuđmanovoj Hrvatskoj. Čuvstvujući s Titom, se razme.

Dotična profesorica, čije bi prezime Englez izgovorio kao Kelik, pa bismo pomislili da joj je prezime nastalo od turcizma „čelik“ (ocal, nado), da pred sobom imamo „čeličnu/ocalnu lejdi“, zapravo nije ni Calic ni Kelik, nego je Čalić. Kći je ona dičnoga Puljanina, Zagrepčanina, zatim Europljanina Eduarda Čalića, koji je ostvario uzornu kontinentalnu karijeru. Za njega (umro 2003. u Salzburgu) Hrvatska enciklopedija navodi: „Autor, voditelj i organizator niza likovnih izložaba, radiodrama i znanstvenih skupova te jedan od vodećih povjesničara nacizma i Trećega Reicha. U svojim djelima daje prikaze koncentracijskih logora i plinskih komora, obrađuje ’konačno rješenje židovskog pitanja’ te nacističku ideologiju. Član je Francuskoga društva dramskih autora, a za životno djelo dobio je francusku Međunarodnu nagradu otpora (1985). Glavna djela: Himmler i njegovo carstvo (Himmler et son Empire, 1966), Hitler bez maske (Hitler ohne Maske, 1969), Evropska trilogija (I–III, 1993), Europa gledana s Balkana (2000), Od Hitlera do Bin Ladena (2002).

Među njegovim djelima, razumljivo, nije se našlo prostora za Bleiburg ili za jugoslavensko-srpske i komunističke masovne zločine agresije iz nacionalističko-fašističke mržnje (recimo u Vukovaru i Srebrenici…), a ni poratna stradanja zarobljenih njemačkih vojnika u savezničkim logorima. Ne, nije to bila njegova tema. No zato njegova kći ne propušta nijednu prigodu „osvijetliti“ i takve teme. Ali uvijek s krive strane i na bitno krivi način, iako je znanstvena perfidija nje i onih koji ju smatraju pouzdanom povjesničarkom takva da to što govori ispada kao da je pisano s prave i s jedine ispravne strane. Na nju ovaj put ne ćemo više trošiti riječi, dovoljno će biti uputiti  na izvrsno prosvjedno pismo povodom „prljavog“ i propagandističkog intervjua s njom o bl. Alojziju Stepincu, u kojemu u novom pakiranju nastavlja crvenu liniju lažljive jugoslavenske režimske historiografije, kojoj su oduvijek za sve bili krivi svi drugi – a osobito Hrvati i katolici –, svi samo ne oni sami, komunistički i ostali jugoslaveni, na pismo dakle koje je sročio istaknuti hrvatski domoljubni pregalac u dijaspori, u Njemačkoj, dr. Josip Stjepandić.

 

Dr.Josip Stjepandić: Klevetanje i propaganda protiv Hrvata u SR Njemačkoj

 

IFIMES – masovniji slučaj vampirskog jugoslavenstva

A sada se prebacimo na drugi i masovniji slučaj vampirskog jugoslavenstva. Riječ je o analizi „instituta“ sa sjedištem u Ljubljani koji sam sebe  naziva „ifimes“, o analizi u kojoj se ovaj put bave predstojećim izborima u Mostaru. 

„Ifimes“ je zapravo kratica engleskog naziva nečega što je sebe nazvalo „International Institute for Middle-East and Balkan studies – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije“. To nešto što se ispod tog naziva skriva napustilo je riječ „jugoslavenske“, dovinulo se do „balkanskih“, ali ne i do „postjugoslavenskih“ ili „zapadnobalkanskih“ studija. Nije se dakle poravnalo s EU-nazivljem. No unatoč tomu u opisu se diče time da to nešto ima „specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN od 2018. godine“, te da je i „izdavač međunarodne znanstvene revije European Perspectives [Europske perspektive]. A tko jamči da ta revija promiče autentične „europske perspektive“. Jamče kao prvo članovi „Savjetodavnog odbora“. U njemu su ljudi  raznih strukovnih i političkih profila s područja bivše Jugoslavije i iz drugih zemalja. Dovoljno je reći da je iz Hrvatske samo jedan takav, jedan ali toliko vrijedan da se mjesta ni za münchensku profesoricu Calic tu nije više našlo. Dovoljan je taj jedan Hrvat. Koji se zove Budimir Lončar. On je poratni zadarski oznaš, jugoslavensko-komunistički režimlija, poslije Titov diplomat, poslije njegove smrti posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ, a zatim ugledni „građanin svijeta“, koji poput kolege Manolića ima velike izglede preživjeti stotu.

A kao „Osoblje instituta“ navedeno je devet osoba, sa sličicima i kratkim naznakama. Kao direktori navedeni su Bakhtyar ALJAF i  doc. dr. Zijad BEĆIROVIĆ, a kao „počasni predsjednik“ Stjepan Mesić (predsjednik Republike Hrvatske 2000-2010). 

https://www.ifimes.org/ba/o-nama/osoblje

Šef savjetovanog odbora, B. Lončar, prijatelj je i bivši savjetnik počasnog predsjednika tog instituta Stipe Mesića, tajnog haaškog svjedoka, protuzakonitog otuđitelja državnih tajni Hrvatske (dakle kršitelj ustava u smislu veleizdajnika). On je k tomu i blizak prijatelj visokorangiranog slovenskog udbaša dr. Bože Dimnika (od kojega je, kako je izjavio, uzajmio one velike novce za kupnju kuće, stana, čega li, u Zagrebu, kada su ga zapitali odakle mu, i nikad nije objavio da mu ih je, kada, gdje i kako vratio). No pustimo postrani tu udbaško-političarsku mrežu i pogledajmo malo što donosi najnovija analiza IFIMES-a!

Hrvatsku sada opet krive, ovaj put za „miješanje“ u izbore u Mostaru

U njoj se taj dični institut pozabavio Mostarom u kontekstu odnosa Hrvatske prema BiH. Učinio je to pod vrlo neobičnim naslovom: „Bosna i Hercegovina – Hrvatska 2020: Odnosi u sjenci nedavne prošlosti“.

https://www.ifimes.org/ba/9943

 

Iz spomenute analize – pisane očito za nekog neimenovanog naručitelja i platitelja – institut je na svom portalu prenio „najvažnije i najzanimljivije dijelove“. Takvi, dakle, „dijelovi“ razvrstani su unutar četiriju cjelina, koje nose naslove:

Grad Mostar – lokalni izbori sa dalekosežnim posljedicama

Sporna uloga Hrvatske kao sudionika lokalnih izbora u Mostaru

Presudama ICTY jasno utvrđena uloga Hrvatske u ratu u BiH

CIK [Centralna izborna komisija] mora spriječiti izbornu prevaru u Mostaru

Sada bi trebalo krenuti od rečenice, i od fusnote do fusnote, da bi se razotkrilo sav zaleđni (zakulisni) propagandizam calicevsko-ribicicevsko-mesićevsko-ločnarevsko-ugrešićevsko-bećirevićevsko-(čedo)jovanovićevskog jugoslavenstva. No čemu i sebe i čitatelje zamarati? Kod takvih „analiza“ unaprijed se zna što će se spomenuti, što će se prešutjeti, što će se slagati i što će se iz takve smjese „zaključiti“. Da ne bi sve ostalo u zraku, citirajmo ipak ponešto, za potkrjepu:

„…kontinuiranog agresivnog miješanja Republike Hrvatske“

„…kontinuiranog agresivnog miješanja Republike Hrvatske, koja bezuspješno pokušava preko Dragana Čovića, čelnika lokalnog HDZBiH blokirati napredak Bosne i Hercegovine zajedno sa Miloradom Dodikom (SNSD)“

„Dragan Čović (HDZBiH) će biti u fokusu nove američke administracije, kojem uskoro predviđaju sudbinu Mate Bobana (HDZBiH), kojeg je Franjo Tuđman uz sugeriranje Vatikana žrtvovao zbog Washingtonskog  sporazuma i ukidanja tzv. HR ’Herceg-Bosne’. Nova američka administracija izvršit će reviziju Washingtonskog sporazuma i detektirati probleme i dužnosnike, koji opstruiraju navedeni sporazum.“

„Demokracija je u Mostaru poražena.“

„Lokalni izbori u Mostaru održavaju se u atmosferi nedavnih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, koji su doveli do tektonskih promjena na političkoj sceni i koje će se, po svemu sudeći, osjetiti i na lokalnim izborima u Mostaru.“

„Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine će najvjerojatnije zbog brojnih nepravilnosti i malverzacija donijeti odluku, da se izbori ponove u gradu Doboj i općini Srebrenica. Upravo su te nepravilnosti alarmirale javnost i upozorile na mogućnost, da se nepravilnosti mogu pojaviti i na lokalnim izborima u Mostaru na kojima je registrirano čak 100.864 birača, a posebno zabrinjava činjenica, da na lokalnim izborima u Mostaru aktivno sudjeluje susjedna Republika Hrvatska sa svojim političkim vrhom i sigurnosno-obavještajnim aparatom. Na lokalnim izborima u Mostaru moći će se glasati putem diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u 17 država, 873 birača će moći glasati putem mobilnog tima, 3.985 birača putem pošte.“

„Glavni politički rivali na lokalnim izborima u Mostaru su: Koalicija za Mostar 2020 (SDA, SBB, DF, SBIH, BPS – S. H.), koju predvodi Zlatko Guzin i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koju predvodi Mario Kordić i koja je proteklih 12 godina imala svog gradonačelnika, koji je odlučivao i vodio grad Mostar i koji se sumnjiči za nenamjensku i nezakonitu upotrebu oko 400 milijuna EUR budžetskih sredstava.“

„Analitičari smatraju, da će predstojeći lokalni izbori u Mostaru biti test za odnose između Bošnjaka i Hrvata, ali i odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ključno je osigurati bolju budućnost Mostara kao multietničkog grada po mjeri svih njegovih građana ili će Mostar biti grad, koji će baštiniti tradiciju poraženih ideologija iz 2.svjetskog rata i biti okrenut prošlosti i izolaciji umjesto svijetloj budućnosti sa namjerom da postane moderan evropski grad, sa svim onim što krasi takve gradove. Izlaznost na izbore odlučit će izbornog pobjednika. Zbog toga lokalni izbori u Mostaru predstavljaju svojevrstan plebiscit o budućnosti Mostara ali i Bosne i Hercegovine.“

„Historijsko pamćenje, koje Republiku Hrvatsku povezuje sa Mostarom otvara bolne rane iz nedavne prošlosti. Posebno zabrinjava činjenica, da Hrvatska kao članica EU i NATO, aktivno sudjeluje na lokalnim izborima u Mostaru.“

„Analitičari upozoravaju na intenzitet kapilarnog uključivanja Republike Hrvatske u lokalne izbore u Mostaru izražavajući otvorenu javnu podršku HDZBiH. Posjete tokom izborne kampanje predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića (HDZ), potpredsjednika hrvatske Vlade i ministra branitelja Tome Medveda (HDZ), brojnih ministara iz hrvatske vlade i drugih dužnosnika nedvosmisleno jasno pokazuju, da se radi o uplitanju u unutarnjopolitičke odnose i izborni proces u Bosni i Hercegovini. […] Odnose između BiH i Hrvatske dodatno podrivaju neodmjerene, huškačke i na granici (pro)fašističkih izjave predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića (SDP), koji se u kolonijalnom i ponižavajućem diskursu odnosi prema toj državi i njenim građanima.“

„Pravosnažnim presudama Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) je temeljito utvrđeno, da je sukob na području bivše Jugoslavije bio međunarodni oružani sukob, a u kojeg je bila putem Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) uključena Republika Hrvatska.“

„ICTY je u kontinuitetu izricao presude u kojima je potvrđivao međunarodni oružani konflikt u BiH. Hrvatska je vojno intervenirala u BiH kontrolirajući Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i tzv. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu u cilju pripajanja dijela teritorija BiH. […] U procesu protiv čelnika paradržavne tvorevine ’Herceg-Bosne’ Jadranko Prlić i drugi je nedvosmisleno potvrđen Udruženi zločinački poduhvat.“

„Svi pravosnažno presuđeni su iz kruga Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). […] HDZ sve više postaje otvoren problem za Evropsku narodnu stranku (EPP), čiji je član.“

„Hrvatska se u mnogim izvještajima pred UN i EU nerijetko definira kao država, koja koristeći odnosno zloupotrebljavajući punopravno članstvo u EU i NATO krši sve UN i EU konvencije, koje se odnose na primjenu i zaštitu međunarodnog humanitarnog prava, a najnovije je kršenje humanitarnog prava prema migrantima. Vlada Republike Hrvatske, pod predsjedavanjem Zorana Milanovića, je 2015.godine donijela odluku, kojom se zaustavlja suradnja sa BiH kako bi zaštitila od krivičnog progona vojno-političko rukovodstvo Hrvatske. U Hrvatskoj su utočište i zaštitu pronašli brojni ratni zločinci, koji su osumnjičeni i/ili pravosnažno presuđeni u BiH.“

„Često spominjanje uspostave tzv. Trećeg hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini ponovno u prvi plan postavlja ulogu HDZ Hrvatske i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana (HDZ). Rješavanje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj na način na koji je izvedeno posljedično je dovelo do ukidanja tzv. Hrvatske Republike ’Herceg-Bosna’.“

„Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini i Srbiji, dok članstvo u NATO-u pokušava ’hrvatizirati’… Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva… za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.“

„Hrvatski dužnosnici prešućuju činjenicu, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.“

„Dosadašnja formalna retorička podrška najviših dužnosnika Hrvatske, kojom formalno podržavaju članstvo Bosne i Hercegovine u EU i NATO ne koristi Bosni i Hercegovini, čak staviše šteti, jer podriva odnose unutar BiH, a u konačnici nanosi štetu i Republici Hrvatskoj, jer je takvo političko licemjerje prepoznato i razotkriveno u široj međunarodnoj zajednici. Hrvatska mora usvojiti i naučiti lekcije iz svoje nedavne prošlosti, koje su zapisane u presudama ICTY.“

„Sveobuhvatan i točan birački spisak jedan je od glavnih preduvjeta za kvalitetne, slobodne i fer izbore. CIK je odgovoran za integritet biračkog spiska u Mostaru i mora voditi računa o ažurnom brisanju umrlih iz biračkog spiska, nezakonitom dodavanju novih lica na birački spisak, sačinjavanju izvoda za raseljene osobe te o ažuriranju naziva ulica. Pojavio se znatan broj osoba, koje tvrde da ih je registrirao netko izvan zemlje. Radi se o zloupotrebama glasanja iz inostranstva. Najviše sumnji u zloupotrebe je vezano za Hrvatsku.“

„Jasni dokazi o nekoliko stotina, a vjerojatno i hiljada zloupotreba osobnih podataka dovodi do zaključka, da CIK odnosno gradska izborna komisija u Mostaru moraju garantirati regularnost lokalnih izbora u Mostaru. Izborni proces u Mostaru je ugrožen.“

„Analitičari ocjenjuju, da će lokalni izbori u Mostaru imati dalekosežne posljedice za budućnost grada Mostara ali i za Bosnu i Hercegovinu. Praksa pokazuje, da se izbori u BiH dobivaju u izbornoj komisiji što dodatno zabrinjava. Zbog toga je važno sada i ubuduće tu instituciju zaštititi od pritisaka politike i mogućih manipulacija kod određivanja izbornog rezultata.“

Jugoslavenstvo se premjestilo drugamo

Sve to što smo pročitali – ako smo „imali želudca“ čitati sve te blezgarije – samo je još jedan pokazatelj da se jugoslaveni stalno, iznova i svagdje gdje mogu dokazuju sami sebi. I da hoće zaluđivati druge. Jugoslavenstvo je kao političko stajalište bilo rašireno po svijetu, a njegovo je središte bilo u Beogradu. Kada je zaslugom Srpske pravoslavne crkve, Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Miloševića i svakovrsnih četnika, poslije toga Koštunice, Tadića, Vučića, Dačića ostalo bez svoje baze u Beogradu – koji se pretvorio u „odurnu“ metropolu srpstva i otvorenoga velesrpstva – jugoslavenstvo se po drugi put internacionaliziralo. Raspršilo se. Ojačalo drugdje. Da je tako, potvrđuju i mjesta koja se navodi kao mjesta nastavka ove analize u kojoj se Mostar i BiH brani od – Hrvatske i u kojoj se na sve mile i nemile načine okrivljuje jedino Hrvate. Ta su mjesta: Ljubljana/Bruxelles/Sarajevo/Washington. Datum je pak 14. decembar 2020. Sve vrlo sinkronizirano.

U analizama Ifimesa ne će nikada naći mjesta nijedan argument koji jugoslavenima ne ide u prilog. Uzmimo  najnoviji primjer. U analizi se spominju uglavnom samo hrvatski „huškači“ ili recimo Dodikove „prijeteće“ izjave. No nikada se ne će iznijeti, protumačiti ili nedajbože osuditi recimo izjava ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković, koja je 11. prosinca u izjavi na televiziji Milorada Dodika usporedila s Hitlerom, a za entitet Republku srpsku navela da ga treba ukinuti. Ministrica je člana trojnog Predsjedništva svoje države, koje joj je u svemu nadređeno, usporedila s – Hitlerom!

Za nju granice ne postoje

A da nigdje ni u čemu nema slučaja, potvrđuje i pismo što ga je povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe upravo poslala predsjedniku slovenske vlade Janezu Janši, u kojem ga poziva da nastavi financirati Slovensku tiskovnu [novinsku] agenciju (STA). On je naime priprijetio da će vladajućim ljevičarima i neojugoslavenima u toj nacionalnoj agenciji uskratiti daljnje državno financiranje zbog njihova jednostranog i neprofesionalnog obavljanja posla koji ima javni značaj. Ali ne! U jugoslavene i ljevičare ne smije se dirati! Desničaru Janša, prste k sebi! Koincidencija je naime da je i povjerenica Vijeća Europe bosanska jugoslavenka. Zove se Dunja Mijatović. 

Ona je kao „stručnjakinja iz BiH“ imenovana na tu dužnost. Rođena 1964., u svojoj karijeri nanizala je nebrojena mjesta  i dužnosti u raznim međunarodnim tijelima. Okitila se i školovanjem u Sarajevu, Bologni i Londonu. Uz ostalo, bila je i „počasna direktorica“ nevladine ustanove „EDUS – Education fo All (Obrazovanje za sve), bavila se medijima, pa je tako bila i osnivačica regulatorne agencije za komunikacije u BiH. Kao  materinji jezik navodi „bosanski, srpski, hrvatski“, a kao jezike kojima se služi: „engleski, francuski, njemački, makedonski, ruski, slovenski“. Od g. 2000. predavala je o medijskoj regulaciji na sveučilištima u Banjoj Luci i Sarajevu. Ukratko, za nju granice ne postoje. Kao tipična jugoslavenka, ona granice nadilazi.

Kao takva, ona je desna ruka još jedne osobe rođene u Bosni i Hercegovini, glavne tajnice Vijeća Europe i bivše ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske, Marije Pejčinović – Burić. Još jedne ambiciozne osobe „jugoslavenskog“ porijekla koja ne poznaje granice, koja je jednako dobrodošla u Beogradu, Sarajevu, Mostaru, Zagrebu i Strasbourgu. 

„Jugoslaveni svih zemalja, ujedinite se!“ 

„Jugoslaveni svih zemalja, ujedinite se!“ Pred vama je karijera. Pred vama je budućnost. Za vama je… eh, što je za vama, to zaslužuje posebne osvrte. Koji su već napisani.

Jugoslavenstvo u ovom trenutku stoji na braniku ideje o većinsko-bošnjačkoj, tobože „građanskoj“, Bosni i Hercegovini. A trenutno je ključna točka obrane bošnjaštva kao privremenog jugoslavenstva grad Mostar. Nasuprot hrvatstvu u BiH, naravno. No cilj jugoslavena nije samo to. Cilj im je prisiliti ne-Bošnjake u BiH, a posredstvom njih i one u Zagrebu, zatim u Beogradu i drugdje na „Zapadnom Balkanu“, da takvo jednostrano rješenje u korist Bošnjaka neutraliziraju uvlačenjem BiH u širi, novi jugoslavenski okvir. Unutar toga novog političkog okvira bošnjački monopol ostvaren u BiH bio bi neutraliziran širim aranžmanima, poglavito sa Srbijom, kao „hegemonom Balkana“ koji bi se (???) odrekao velikosrbijanskog nacionalizma. Glavni je naime adut jugoslavenstva sadržan u riječi „šire“.

 

Daran Darko Bašić/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara