Filozofski fakultet u Sarajevu slavi lik i djelo rasista Rasima Muminovića

Vrijeme:4 min, 6 sec

“FILOZOFIJA SAVJESTI”

Prije neki dan na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održan je simpozij posvećen liku i djelu nekadašnjeg profesora tog fakulteta, nekad poznatom kao profesoru marksizma, a danas kao filozof rasista. Pozornost privlači naziv simpozija: „Filozofija savjesti Rasima Muminovića“, 

Imena uvodničara, barem nekih, nimalo ne iznenađuju jer je među njima nasljednik Muminovićevog predmeta poznatiji javnosti kao plagijator, Samir Arnautović. Simpozij u amfiteatru ove obrazovne institucije organiziralo je nekakvo filozofsko društvo Theoria. I sve to skupa nije toliko bitno koliko činjenica da se u jednoj obrazovnoj, visokoškolskoj instituciji slavi i veliča rasizam. Više o simpoziju se nalazi i na web portalu Filozofskog fakulteta.

Ratna Muminovićeva prošlost i njegova ideološka uloga je nezanemariva. Svoju krunu dobiva 1995. godine knjigom „Fenomenologija genocidne srpske svijesti“. Naziv knjige sasvim odgovora duhu tog vremena ali ništa manje i ovog sada. Ali čovjek ipak mora biti osupnut pred saznanjem da su ovakve manifestacije dio visokoškolskog obrazovanja, akademske etike i prenošenja moralnih vrijednosti na mlade ljude. Čudi, baš čudi, da među uvodničarima nije bilo nijednog asimiliranog Srbina ili Hrvata koji bi bio spreman progovoriti koju o ovom rasisti samo da zadrži svoje pozicije.

Pokušajmo samo zamisliti ovakav skup na Sveučilištu u Mostaru ili Univerzitetu u Banjoj Luci. Recimo, simpozij posvećen nekom rasistu, recimo djelu Jovana Raškovića ili Vojislava Šešelja. Sjetimo se da je Rašković zastupao rasističku teoriju da su Srbi stvoreni “da budu vladari”, Hrvati “vezani za kastraciju” a Muslimani “fiksirani na rektalnu fazu”. Bio bi to još jedan srbo-ustaški zločin protiv većinskog naroda. Nikako znanstveni simpozij.

Zanimljivo je da je u Biblioteci grada Sarajeva ova knjiga katalogizirana pod rubrikom: „Zavičajna zbirka“ (a ne Rasistička zbirka). Ne čudi jer zavičaj se u doba etnonacionalizma i brani riječju ideologa koji dijagnosticiraju genetsku patologiju neprijatelja. Kako izgleda Muminovićeva filozofija savjesti?

U knjizi „Fenomenologija srpske genocidne svijesti“ (Ankara 1995), ovaj filozof savjesti tvrdi:

„U stvari na društvenoj sceni su gnusni recidivi stoljećima oboljelog srpskog društva determinirani ideologijom koja je dovela do patologije pretežnog dijela srpskog i crnogorskog naroda i koja predstavlja epi-fenomen još uvijek neshvatljiv pa time i nepostojeći za površnu svijest. Utoliko je ta svijest postala izvorom najvećih zala i ako ne bude na vrijeme zaustavljena izazvaće katastrofalne posljedice u svijetu. Radi se o patologiji enormnog procenta ”nebeskog naroda” ugrađenoj u njegovu psihologiju, ideologiju, kulturu i historiju… „ (116)

„Stvar postaje neizbježna ako se tome doda tifusarska svijest koja čini konstitutivnu komponentu srpske neo-fašističke ideologije koja je opet izraz srpsko-crnogorske sklonosti slavoljublju i vlastoljublju i ima svoj etnogenetski kontinuitet u srpskoj mitomaniji.“ (117)

„Srpska genocidnost je epi-fenomen kojeg karakteriziraju nacionalistička zaslijepljenost i atavistička mržnja tog naroda izražena prema bošnjačkom ali i drugim narodima.“ (124)

„… otkriva ne samo njihovu podlost nego i prezentira njihovu hajdučku (čit. lopovsku) prirodu, zbog čega dostojno gnušanja i najdubljeg prezira.“ (125)

„Zato je razumljivo što zdravi dio srpsko-crnogorskog naroda ulijeće u nesporazume kada vjeruje da može pripadati tom narodu, premda mu ne pripada tim dijelom, a da pritom ne snosi konsekvence koje proizlaze iz zlodjela tog naroda, iako ne konkretne konsekvence.“ (127)

„… niko ne zna koliko je otežano govoriti o pravdi gdje su Srbi iole u većini. Tamo gdje su oni pravednost nestaje u pravu koje ne dolazi iz slobode nego iz straha i sile. Današnji srpsko-crnogorski nasrtljivci nemaju pretpostavki da budu priznati za ljude niti narod iz kojeg dolaze ima pravo da se smatra kulturno i civilizacijski normalnim.“ (156)

„Njihovu poremećnost najbolje objelodanjuje odsustvo stida kao i straha…S obzirom na to da životinje nemaju stida i da oni, dok su uz topove i daleko od ljiljana, nemaju straha, slijedi zaključak da to nisu ni životinje ni ljudi.“ (157)

„Otuda je uvreda za životinje nazvati određene ljude životinjama budući da oni predstavljaju izrode biološkog i odrode antropološkog svijeta.“ (213)

„Istina je da je taj narod ne neupućen u ono što mu treba, te stoga dekadentan. Ali u toj dekadentnosti on je toliko isključiv da se može smatrati patologiziranim, te otuda veoma opasnim… što mutatis mutandis važi i za pretežan dio njegovih naučnika.“ (219)

„Dovoljno je baciti pogled na oči njihovih vođa pa da se gledalac zaprepasti njihovom psećom prirodom: u tim očima nema ni traga stidu niti znaka strahu. One nude psihu čudovišta koje nije ni čovjek ni pas.“ (249)

„Bezumlje ugrađeno u povijest srpskog naroda..“ (253)

Treba spomenuti da su ovi citati samo mali dio rasističke teorije i ”etno-genetike” Rasima Muminovica u ovoj knjizi. Nakon rata ovaj „velikan“ sarajevske filozofske scene je objavio nekoliko knjiga prepunih ovakvih teza.

Vratimo se instituciji koja ovjerava ove teze. Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Rasizam na djelu kroz holove i učionice ove obrazovne institucije. A filozofija savjesti muminovićevskog stila nije omela čelne ljude koji su potpisali odobrenje za ovo rasističko okupljanje da daju potporu ovom činu. Stoga i ne čude progoni po Republici Sarajevo. Ne čudi mononacionalni sastav obrazovnih institucija, akademske scene i medija koji u tišini svoje jednoobraznosti šutke ohrabruju ovakve skupove.

 

hms.ba/ https://hms.ba/Hrvatsko nebo

Odgovori