Šiljo: Je li Hrvatska postala policijska država?

1

 

 

Kada bi u državama „starog normalnog” netko ustavnim ili vojnim pučem preuzimao vlast, tada bi to narodu i objavio. U državama „novog normalnog” to možda više nije tako. Kod nas je vlast u onomu što je bitno za narod i državu, za zdravlje ljudi, za ljudska prava i slobode, za društvo i gospodarstvo i za ukupne odnose preuzeo Stožer pod komandom ministra unutarnjih poslova Božinovića. Kojem je podređeno i Ravnateljstvo policije i Ravnateljstvo civilne zaštite i Stožer civilne zaštite. Koji de iure ili de facto ne odgovaraju nikomu drugom nego njemu osobno. A on je i potpredsjednik Vlade. Ako nekom državom u bitnim aspektima izvršne vlasti upravlja šef policije, tada je to policijska država. A ako upravlja potpredsjednik ili koji drugi dužnosnik, tada je to personalna diktatura. No možda je Božinović samo Plenkovićeva maskota, samo provodi ono što mu Plenković kaže na uho. No ako bi bilo tako, i to bi bilo protuustavno, jer Plenković osobno nema takvih ovlasti. Bila bi riječ o „paralelnoj liniji zapovijedanja”. U svakom slučaju, jedan od njih dvojice uzeo si je takve ovlasti da su i Vlada i Sabor naspram odluka koje donosi Stožer postali promatrači, tumači i puki provoditelji „višnje volje”. Plenkovićeve i(li) Božinovićeve? Ili možda volje koga trećega?

Zagreb – Hrvatski sabor, 29. studenoga 2020.

 

Najnovije mjere koje je hrvatskom narodu i javnosti ovih dana objavio i protumačio predsjednik vlade Andrej Plenković (koji je u međuvremenu završio u samoizolaciji, u potkrovlju svoga stana) izazvale su brojna pitanja, dvojbe, nedoumice i kritike. Ono što udara u oči i o čemu se moramo pitati jest ovo: Tko je donio najnovije odluke koje zadiru duboko i široko u funkcioniranje svih sustava u hrvatskoj državi i u brojna temeljna ljudska i ostala prava i slobode? Tko za njih odgovara? Po kojoj proceduri i na kojoj ih je sjednici donio. Jesu li donesene jednoglasno ili većinom glasova? Je li se o njima uopće glasovalo? Gdje je održana sjednica? Je li bila realna (fizičko okupljanje) ili virtualna (putem interneta ili telefonske komunikacije)? Je li je uopće bilo?

Na sva ta pitanja teško je ili nemoguće dobiti odgovor. Da u Hrvatskoj postoji demokratska transparentnost, odgovori bi bili dani odmah u službenim informacijama. Da u Hrvatskoj postoji pravo istraživačko novinarstvo, odnosno da u Hrvatskoj postoji doista slobodno novinarstvo, bez vanjskih i unutarnjih ograničenja i blokada, na ta pitanja davali bi odgovore odgovorni mediji. No oni ni pitanja ne postavljaju. To nije normalno. Stanje u državi nije normalno. Valjda je „novonormalno”. 

Pogledamo li što piše na službenim stranicama vlade o najnovijim mjerama i o tomu kako ih je predsjednik Vlade prikazao, ne ćemo dobiti odgovore na pitanja TKO je sve te odluke donio. Ne ćemo doznati ni to kakve uopće sveze ima Vlada Republike Hrvatske sa svim tim mjerama i zašto ih predsjednik Vlade osobno predstavlja i tumači. 

Na temelju čega se može tvrditi to što se tvrdi? Na temelju javno poznatih fakata! 

Prvi je fakat taj da Vlada na svojoj posljednjoj sjednici, održanoj 26. studenoga, nije na dnevnom redu imala nijednu odluku koja bi se odnosila na uvođenje ili potvrđivanje uvođenja novih mjera. To se vidi na mrežnoj stranici Vlade, na kojoj je preslikan dnevni red te sjednice:

https://vlada.gov.hr/sjednice/24-sjednica-vlade-republike-hrvatske-30902/30902

 

Drugi je fakat taj da predsjednik Vlade nigdje ne kaže ni izričito ni neizričito tko je te odluke o novim pravilima ponašanja donio. U tekstu na službenoj stranici Vlade RH u kojem se prikazuje što je g. Plenković sve rekao, „predstavljajući danas novi paket mjera za suzbijanje zaraze”, istog dana kada je Vlada održala sjednicu na kojoj nije donijela nikakvu odluku o tim mjerama,

https://vlada.gov.hr/vijesti/dodatnim-ogranicenjima-zelimo-suzbiti-sirenje-epidemije-kljuc-svega-i-dalje-je-osobna-odgovornost/30909

nailazimo na ovakvu njegovu tvrdnju:

“Postrožili smo mjere 25. listopada i dodatno ograničili javna okupljanja, što je pridonijelo usporavanju rasta, ali nažalost nedovoljno…”

U toj rečenici ključna je ona zamjenica koju je Plenković prešutio: zamjenica MI. On naime kaže: „Postrožili smo…”. Tko je mjere postrožio, koji MI? I u nastavku službenog prikaza njegovih službenih izjava ne doznajemo tko je taj MI što ga predsjednik Vlade ne imenuje. Evo dotičnih citata iz kojih ne doznajemo odgovor na pitanje TKO stoji iza formulacija u prvom licu množine bez imenovanja tko je u tim rečenicama subjekt, tko odlučuje i tko snosi odgovornost za odluke:

„Primorani smo…”

„Nažalost, u tome nismo u potpunosti uspjeli…”

“Cilj nam je osigurati održivost zdravstvenog sustava…”

„Dodao je da su mjere u drugim zemljama ponegdje restriktivnije i duljeg vremenskog trajanja, a mi ih uvodimo sada…”

„…te istaknuo da ćemo istodobno voditi računa da ekonomski i financijski izdržimo ove tjedne koji su pred nama”

„Još jednom apeliram na odgovornost svih kako bismo nastavili ovu zajedničku bitku protiv Covid-a 19…”

“Što se tiče tajminga, usvajamo mjere koje su primjerene situaciji.”

„Plenković je rekao da razmišljaju (TKO?) i o uvođenju kazni za građane koji se ne pridržavaju mjera, što je jedna od aktivnosti koju će ’nerado poduzeti’. (TKO?)”

„Kao Vlada nismo sretni ako moramo (TKO?) ići s mjerama koje će imati sankcije protiv građana…”

“Protiv smo (TKO?) kompletnog zatvaranja i policijskog sata. Radimo (TKO?) u cilju zaštite zdravlja…”

 

Iako se dakle ni po čemu ne vidi da je Vlada donijela sadašnje ili prijašnje mjere, a pogotovu da bi o njima odlučivao on kao njezin predsjednik, g. Plenković znade ipak i što će biti dalje kada rok sadašnjih mjera istekne:

“Ove mjere bit će na snazi najmanje do 21. prosinca”, kazao je Plenković, naglasivši da će dio mjera biti ukinut, ako se dotad dnevni broj zaraženih dovoljno spusti. “U protivnom, ove mjere će ostati na snazi i dulje, što naravno nitko ne želi, no to ovisi ponajprije o odgovornosti svakog od nas.”

Mjere donosi Stožer, kojega Plenković nije ni član, no on zna što će taj isti Stožer odlučiti 21. prosinca. Zanimljivo!

Predsjednik vlade diplomirani je pravnik i magistar pravnih znanosti. A javnosti se obraća posve mimo svih pravnih kategorija, procedura i bez pozivanja na zakonska uporišta za odlučivanje o tako krupnim stvarima kao što su dosadašnje, sadašnje i buduće mjere. Ispada kao da on zapravo o svemu odlučuje, i da nije bitno što te odluke njegova Vlada niti razmatra niti o njima glasuje. Kako je iza kulisa, to ne možemo znati. No da tako NIJE u zakonu, dakle da Plenković formalno ni o čemu tomu ne odlučuje niti ima pravo odlučivati, vidljivo je iz određenih pravnih akata i iz službenih odluka koje su kao takve donesene po zakonskim ovlastima i u službenoj proceduri. Za razliku od ovih Plenkovićevih pripovijedanja, naklapanja i najavljivanja, koja nemaju nikakva ni zakonska uporišta ni uporišta u onomu čime on upravlja, to je čemu on predsjeda, a to je – Vlada RH. A ona odluke donosi ako se nađu na dnevnom redu, i to po proceduri većinskog odlučivanja, i ako za to o čemu odlučuje ima ustavno ili zakonsko uporište.

Vjerovali ili ne, vlada o tim stvarima, ove godine, uopće ne odlučuje. Još manje odlučuje Hrvatski sabor, koji je posve zanemaren i ostavljen po strani, a o predsjedniku države da se i ne govori: njegove su ustavne ovlasti vrlo škrte i sužene samo na neke redovne i izvanredne situacije. Pa tko onda o svemu odlučuje? Odgovor je vrlo jednostavan: o svemu odlučuje „Stožer civilne zaštite”. 

Tko je sve član toga stožera, poimence, to se ne zna, ili javnost „nema pravo” to znati. Poimenični sastav toga stožera nije naime objavljen na službenoj stranici toga Stožera, kao što se svaki posjetitelj može uvjeriti pregleda li ju. Zapravo, stranicu odnosno ustanovu koja se zove „Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske” sveznajuća tražilica Google uopće ne uspijeva pronaći. Ali smjesta uspijeva pronaći ustanovu na kojoj se objavljuju odluke toga istog stožera. To je stranica Ravnateljstva civilne zaštite:

https://civilna-zastita.gov.hr/vijesti/8

 

To bi značilo da je „Stožer civilne zaštite” na neki način podređen Ravnateljstvu civilne zaštite, koja, recimo, može, ali i ne mora objaviti odluke koje taj stožer donese, i ostale informacije o njemu. A što je zapravo Ravnateljstvo civilne zaštite? To je posebna ustrojstvena jedinica u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Jednako, otprilike, kao što je i Ravnateljstvo policije ustrojstvena jedinica u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Na čijem je čelu ministar, dr. sc. Davor Božinović. 

Da ne bi bilo zabune, nije taj doktor liječnik ni epidemiolog ni infektolog ni mikrobiolog ni kemičar ni molekularni fizičar;  za njega se navodi da je „diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u području međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti”. Osim toga, on je u Vladi Andreja Plenkovića ujedno i potpredsjednik Vlade. No za ovu našu temu najvažnije je to da je on – predsjednik Stožera civilne zaštite.

Taj stožer objedinio je ovlasti koje mu daju dva zakona: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, koji je proljetos dopunjen još jačim ovlastima Stožeru, te Zakon o sustavu civilne zaštite, koji je isto tako „pojačan” ovogodišnjim dopunama. Na čelu tog stožera – iako je riječ o klasično medicinskom fenomenu, o zaraznoj bolesti – nije ministar zdravstva, nego je zakonom određeno da to bude ministar unutarnjih poslova. Davor Božinović jest taj koji je potpisao sve dosadašnje odluke, pa tako i jednu od najnovijih, ovu o novom drastičnom ograničavanju ljudskih sloboda, kao što je sloboda javnog i privatnog okupljanja, broja ljudi na misama, o zatvaranju kafića i restorana itd. To se vidi iz odluke koja je dostupna na portalu Ravnateljstva civilne zaštite:

https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/CIVILNA%20ZA%C5%A0TITA/PDF_ZA%20WEB/Odluka%20-%20ograni%C4%8Davanja%20okupljanja%20i%20druge%20mjere.pdf

 

Ona počinje ovako:

 

a u potpisu pod tu odluku to izgleda ovako:

 

Napomenuti je da se dr. sc. Božinović tu potpisao i kao načelnik Stožera i kao ministar, ali i kao „potpredsjednik Vlade”, iako funkcija potpredsjednika Vlade nije ni u kakvoj svezi s funkcijom načelnika Stožera. Dapače, pravnicima je teško zamislivo da bi potpredsjednik Vlade i načelnik bilo čega bile funkcije međusobno spojive u istoj osobi. 

A jedna od funkcija potpredsjednika vlade jest i zamjenjivanje predsjednika Vlade, preuzimanje nekih njegovih ovlasti u točno određenim situacijama.

Kako dr. sc. Božinović sve odluke potpisuje u ime Stožera, moramo se opet zapitati tko je u tom Stožeru, koji ima tako široke ovlasti, i tako bitne za čitavu državu. No takav popis ne postoji. Tako krupne odluke kao što su sve ovogodišnje donose dakle, valjda većinom glasova, ako uopće glasuju, no names, ljudi nepoznati javnosti, ljudi bez imena i prezimena. Točnije: možemo samo pretpostavljati da ih oni donose.

Iako ne znamo poimenični, ipak možemo doznati funkcijski sastav Stožera. I njega je odredio, a tko drugi, nego opet dr. sc. Davor Božinović. On je to učinio aktom nazvanim „Pravilnik o sastavu Stožera, načinu rada te uvjetima za imenovanje načelnika, zamjenika načelnika i članova Stožera civilne zaštite”, od 9. prosinca 2019. 

https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/CIVILNA%20ZA%C5%A0TITA/PDF_ZA%20WEB/Pravilnik%20o%20sastavu%20sto%C5%BEera,%20na%C4%8Dinu%20rada%20te%20uvjetima%20za%20imenovanje%20na%C4%8Delnika,%20zamjenika%20na%C4%8Delnika%20i%20%C4%8Dlanova%20sto%C5%BEera%20civilne%20za%C5%A1tite.pdf

 

U tom aktu određeno je da su članovi Stožera „imenovani predstavnici” iz 14 ministarstava i iz još nekoliko drugih državnih ustanova. Zanimljivo, nisu kao članovi predviđeni oni koji bi bili al pari, ravnopravni Božinoviću, dakle ministri, nego „imenovani predstavnici”, što praktički znači ljudi s nižim ili znatno nižim ovlastima od ministarskih. Zašto je onda zakon nije propisao da i sam šef Stožera nije neki „imenovani predstavnik” MUP-a, a ne ’ministar unutrašnjih dela’ glavom i bradom, to je pitanje na koje još nitko nije ni zatražio, a kamoli dobio odgovor. A dopunama zakona s početka ove godine precizirano je da na čelu Stožera stoji upravo i isključivo ministar unutarnjih poslova. Napao nam virus, napali nas svemirci, napala nas glad ili žeđ, napala nas strana vojna sila, napao nas tko god, uvijek je „šef policije“ taj koji tu ima glavnu riječ, a svi ostali u Stožeru nisu mu ni do koljena. Kako početak tog akta dr. sc. Božinovića izgleda, vidi se iz ovog faksimila:

 

A kako je akt potpisan, vidi se iz ovog faksimila:

 

Ministar unutarnjih poslova potpisao je dakle akt kojim se definira sastav i organizacijsku strukturu i druge ovlasti Stožera. I ujedno odredio članove iz točno određenih drugih državnih tijela. Taj akt koji je on donio zove se „Pravilnik”. Zna se da je pravilnik podzakonski akt, dakle akt koji ima snagu manju od snage zakona. A kamoli ustava. No tim aktom određeno je uspostavljanje sastava i operativni način djelovanja svih stožera civilne zaštite na državnoj i nižim razinama. Taj sustav sada praktički „drma Hrvatskom”. Njome u bitnim aspektima ne upravlja ni Hrvatski sabor ni Vlada, nego upravlja pravilnikom uspostavljeni Stožer. Pravnicima se od toga diže kosa na glavi. Onima kojima imaju kose i onima koji još misle vlastitom glavom.

Da se razumijemo, sve je to učinjeno „po zakonu” odnosno sukladno zakonima. No ovlasti koje je njima dobio Stožer zapravo su ovlasti koje jedno takvo parapolitičko tijelo izvan bilo čijeg formalnog nadzora – osim nadzora ministra unutarnjih poslova – ne bi u demokratskoj zemlji smjelo imati. Plenković se pravi da to ne zna, a kada mu tko spomene problem (ne)ustavnosti takve situacije, počne gubiti živce. Slično reagira i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković. A obojica se zaklanjaju iza odluke Ustavnog suda, koji je smislio nekakvu odluku po kojoj ispada da takva situacija nije neustavna ili protuustavna. Je li jest ili nije, ostavimo to na dušu ustanovama i stručnjacima za ustavnost i zakonitost. S napomenom da će i oni – a jedan je od njih u medijima vrlo prisutni Mato Palić – pred Bogom (a možda i pred ljudima) odgovarati i za to, kao i za svoje privatne živote. Grijeh je grijeh, počinjen javno ili privatno. 

Nas tu zanima koja je uopće uloga vlade, osim ta da njezine članove predsjednik Vlade pozove neka poduzimaju mjere kako bi provodili njima nadređene mjere koje je famozni Stožer donio bez njih, ili kako bi ublažavali neke drastične im učinke. Uloga Vlade zapravo je tu drugorazredna. Utoliko je čudnije da njezin predsjednik predstavlja i tumači mjere koje ni on ni njegova vlada nisu donijeli. A on nije ni član Stožera, pa prema tomu – lege artis – nije mogao ni sudjelovali u radu Stožera ni u razmatranju odluka koje će Stožer donijeti. Niti je smio sugerirati ili suflirati kakve da one budu. To naime nije u popisu njegovih ovlasti. Zašto onda on odgovornost za odluke za koje nije nadležan niti ih je donio, niti ih je Vlada odobrila, preuzima na sebe i svoju Vladu? – Jedini je logični odgovor: Da održi privid kako ovom državom još uvijek vlada – Vlada. A zapravo vlada – Stožer. Ili da održava privid kako on vodi državu? A zapravo ju vodi netko drugi. 

Kada bi u državama „starog normalnog” netko ustavnim ili vojnim pučem preuzimao vlast, tada bi to narodu i objavio. U državama „novog normalnog” to možda više nije tako. Kod nas je vlast u onomu što je bitno za narod i državu, za zdravlje ljudi, za ljudska prava i slobode, za društvo i gospodarstvo i za ukupne odnose preuzeo Stožer pod komandom ministra unutarnjih poslova Božinovića. Kojem je podređeno i Ravnateljstvo policije i Ravnateljstvo civilne zaštite i Stožer civilne zaštite. Koji de iure ili de facto ne odgovaraju nikomu drugom nego njemu osobno. A on je i potpredsjednik Vlade. Ako nekom državom u bitnim aspektima izvršne vlasti upravlja šef policije, tada je to policijska država. A ako upravlja potpredsjednik ili koji drugi dužnosnik, tada je to personalna diktatura. No možda je Božinović samo Plenkovićeva maskota, samo provodi ono što mu Plenković kaže na uho. No ako bi bilo tako, i to bi bilo protuustavno, jer Plenković osobno nema takvih ovlasti. Bila bi riječ o „paralelnoj liniji zapovijedanja”. U svakom slučaju, jedan od njih dvojice uzeo si je takve ovlasti da su i Vlada i Sabor naspram odluka koje donosi Stožer postali promatrači, tumači i puki provoditelji „višnje volje”. Plenkovićeve i(li) Božinovićeve? Ili možda volje koga trećega?

 

Šiljo/Hrvatsko nebo/PHB

Facebook komentari

komentara