Diana Majhen: Hvala Miloradu Pupovcu

0

 

 

Poznato je da mi Hrvati brzo praštamo i još brže zaboravljamo. To se vidi iz cjelokupne naše povijesti a svaki puta nas je taj zaborav koštao novih krvoprolića u kojima smo uvijek mi bili žrtve.

Za to što je tako lako zaboravljen WW2 još bi se eventualno i moglo pronaći opravdanje kako je prošlo više desetljeća. Opravdanje za one koje doma nije imao tko učiti istini.

Al kako su lako zaboravljena sva srpska ugnjetavanja koja su trajala desetljećima sve do Domovinskog rata, nije za povjerovati.

I ponovno smo upravo taj Domovinski rat dočekali ‘kao janjad za klanje’. S nevjericom kako naši dragi susjedi i prijatelji mogu odjednom, preko noći, izvaditi noževe i puške, te pokazati kako su ostali dosljedni sebi, dok smo mi u međuvremenu zaboravili sve što oni jesu.

Strah me kako bi i onih 5 godina krvavog rata za slobodu bilo isto tako lako zaboravljeno.

Sve bombe, sva klanja i silovanja, pljačkanja i paljenja, to što su nam dobar dio zemlje sravnili sa zemljom, sve bi mi to prvo oprostili. A onda zaboravili.

Al zato imamo Milorada i ja sam doista zahvalna  na tome.

Svakom svojom riječju, svakim svojim stavom, Milorad nas neprekidno podsjeća na ono što je bilo. I što se nikada ne smije zaboraviti.

Podsjeća nas na to da ne smijemo više biti naivni i da moramo uvijek, uvijek biti spremni. Za Dom, naravno.

Sva njegova pljuvanja po Hrvatskoj u inozemstvu, pokušaji proglašenja Hrvatske fašističkom državom, imaju svoj cilj. Jer, tko bi jednoga dana pritekao u pomoć fašistima u čijoj državi stradaju ‘nevini srbi’ ?

Pupovac jako dobro zna što radi.

Al je dobro što postoji.

Jer, koliko god nam štete nanio, puno je više koristi od njega.

Sve dok je Pupovca, pamtit ćemo četnička orgijanja po Hrvatskoj, pamtit ćemo hrabre ljude kojih više nema zato što su stali ispred njegovih četnika, pamtit ćemo Vukovar i sve druge hrvatske gradove i sela koje su četnici zavili u crno.

Stoga sam ja jako zahvalna Pupovcu.

Veliku zahvalnost osjećam i prema Andreju Plenkoviću. Da nije sklopio ovu uspješnu trgovačku srpsko-hrvatsku koaliciju, Pupovac ne bi postao prvi čovjek Države i njegove riječi ne bi, kao sada, dopirale do najzabačenijih kutaka Hrvatske, da ih svi naši ljudi mogu čuti. I zapamtiti.

I vraća nas ponovno u ex jugoslaviju, gdje su srbi vladali i bili na najistaknutijim mjestima, a Hrvati bili ljudi drugog reda. Otprilike je istovjetno i danas, jer su posvuda u svim poduzećima i ustanovama od vitalnog značenje za Hrvatsku na rukovodećim mjestima Pupovčevi ljudi kao rezultat bratstva i jedinstva na relaciji HDZ-SDSS.

Prosto je smiješno gledati Plenkovića kako nam silom nastoji nametnuti neku pomirbu, dok uz njega stoji Milorad Pupovac.

Pomirbu u kojoj su agresor i žrtva izjednačeni, u kojoj nema ni govora o tome tko je koga napao a tko se branio, niti što smo sve proživjeli u tih 5 godina. U kojoj se ne govori o ratnoj ošteti, o procesuiranju četničkih zločinaca niti o bilo čemu što bi koalicijskog partnera HDZa napravili nezadovoljnim.

No, slušajući te riječi i gledajući Plenkovića i Pupovca kako se svim silama zajednički trude ostvariti tu pomirbu, čovjeku postaje jasno kako se ponovno pripremaju neka gadna vremena za Hrvate.

Jer, pomirba bez kajanja, bez isprike, bez nadoknade štete može po meni značiti samo jedno: Neke nove agresije, koje će se lako postići ako je prošlo zaboravljeno i oprošteno.

Stoga je jako dobro što imamo Pupovca. I Plenkovića.

Oni su živo upozorenje svim Hrvatima kako nikada, nikada više ne smiju zaboraviti.

Ako žele preživjeti.

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara