Viktor Orbán: Europa se ne smije dati podvrgnuti Sorosevoj mreži

1

 

 

Uvodna objašnjenja

Najprije je u srpnju na razini šefova država ili vlada članica EU-a dogovoren iznos proračunskog okvira za EU tijekom sljedećih sedam godina te iznos nepovratne i povratne pomoći (povoljnih zajmova) unutar fonda za oporavak od gospodarskih i drugih posljedica pandemije „kovida 19“. Taj fond odnosno program oporavka nazvan je „EU sljedećeg naraštaja“. Zatim je ove jeseni srpanjski dogovor, pod njemačkim predsjedanjem i uz inzistiranje čelnika dijela država članica i Europskog parlamenta, protumačen tako da se svaku zemlju može u provedbi ljetos usuglašenoga ucijeniti: Ako se ne budeš poštovala načela „vladavine prava“, sredstva iz obaju izvora (skupno blizu dvije tisuće milijarda eura, tj. dva bilijuna) mogla bi ti biti uskraćivana ili smanjivana. 

Pritom se mislilo poglavito na dvije države: Poljsku i Mađarsku. Neki zakoni i postupanja konzervativno-desnih vlada u tim dvjema državama već su koju godinu na udaru, zato što ih se u državama i institucijama i medijima koji su podvrgnuti sustavu zapadno-liberalistički pojmljenih pravila ponašanja smatraju nedemokratskima i nedopustivima, jer da nisu u skladu s temeljnim europskim načelom „vladavine prava“. Tko je ovlašten tumačiti što to znači? Ovlašteni smo „mi“ koji to kažemo! Tko smo „mi“? „Mi“ smo oni koji imamo drukčija mišljenja, drukčiji svjetonazor, a i drukčije interese od „vas“!

Nakon preokreta u neželjenom smjeru, poljska i mađarska vlada zaprijetile su vetom na formalno prihvaćanje višegodišnjeg proračuna i fonda za oporavaka na razini Vijeća EU-a. Zaprijetile su dakle punom blokadom primjene novog programa za oporavak i novog sedmogodišnjeg proračuna. Ta bi blokada prouzročena vetom dviju država članica pogodio sve ostale, koje iz tih izvora podjednako kao i spomenute dvije „crne ovce“ očekuju novce, svima prijeko potrebne. Poljska i Mađarska kao države članice imaju pravo na veto, zato što je za prihvaćanje takvih odluka nužna po europskim ugovorima suglasnost svih država članica. 

Na takvo držanje poljske i mađarske vlade burno su pa i prijeteći reagirali mnogi, tako i američki državljanin i multimilijarder George Soros. On je na portalu globalne medijske mreže Project Syndicate

https://www.project-syndicate.org/commentary/europe-must-stand-up-to-hungary-and-poland-veto-by-george-soros-2020-11

objavio članak u kojem je protivnicima politike koju (pred)vode Varšava i Budimpešta dao savjete kako perfidno i proceduralnim smicalicama zaobići njihov veto i pritom ih – kao „krivce“ – isključiti iz korištenja sredstvima iz spomenutih izvora Europske unije. Osim toga, Soros je svojski raspalio po Orbánu osobno, optužujući ga da se skupa sa svojom obitelji i političkim prijateljima jako obogatio (našao se tko će mu to prigovoriti, ha-ha!) te da se nezakonito ili nemoralno sa svojim ortacima domogao velikih sredstava pri javnim nabavama i na druge nedopustive načine.

Na Sorosev članak reagirao je predsjednik mađarske vlade osobno. No dogodilo se je to da je medijska mreža koja je objavila Sorosev napad odbila objaviti  Orbánov odgovor i ujedno protunapad. Tako naime suvremeni tobože demokratski mediji funkcioniraju, to već dobro znamo. Amerikancu Sorosu dali su ovaj put neograničen prostor da mudruje i „popuje“ kako se trebaju ponašati države i institucije Europske unije, a šefu jedne od država članica Europske unije uskratili su pravo na javni odgovor u tom istom mediju!

Predsjedniku vlade Orbánu nije stoga preostalo ništa drugo nego svoj odgovor – pisan na engleskomu zato što je „službeni“ jezik te medijske mreže engleski – objaviti na mrežnoj stranici svoje vlade. Osim toga, taj je odgovor službeno preveden na talijanski i francuski. Mnogi mediji koji nisu pod kontrolom međunarodne „duboke države“ ni medijske oligarhije, čiji je Soros očito ili neformalni vrhovni zapovjednik ili u najmanju ruku ministar za novo globalno informiranje i za „novu vjeru“, objavili su prikaz Orbánova odgovora. To su učinili i poneki hrvatski portali. No tekst Orbánova odgovora zaslužuje više od prikaza: zaslužuje uvid u cjelovit tekst. Zbog toga sam zamolio suradnika Hrvatskog neba da ga u cijelosti prevede na hrvatski, što je on i učinio. U nastavku je taj prijevod. Sam tekst nadilazi ovaj trenutak  i razmjere prepirke koja se upravo vodi. U njemu su rasvijetljene mnogo šire i dalekosežnije perspektive od političko-proceduralnih pitanja. Riječ je o perspektivama kojih svi moramo biti svjesni, zato što su posljedice nemjerljivo velike.

Darko Daran Bašić, glavni urednik portala Hrvatsko nebo

 

Mnogi vjeruju da predsjednik vlade bilo koje zemlje ne bi trebao ulaziti u raspravi sa Georgeom Sorosem. Oni rasuđuju ovako: Soros je gospodarski kriminalac, budući da je svoj novac stvorio služeći se špekulacijama, ostavljajući uništene živote milijuna ljudi, pa i ucjenjujući čitava nacionalna gospodarstva. Upravo onako kao što vlade ne smiju pregovarati s teroristima, kažu oni, predsjednici vlada ne smiju debatirati s gospodarskim kriminalcima.

Pa ipak, ja sam sada prisiljen to učiniti, zato što je u članku koji se 18. studenoga pojavio na mrežnoj stranici Project Syndicate (https://www.project-syndicate.org/commentary/europe-must-stand-up-to-hungary-and-poland-veto-by-george-soros-2020-11), špekulant rođen u Mađarskoj i milijarder George Soros otvoreno dao zapovijedi čelnicima Europske unije. On ih u svom članku upućuje na to da strogo kazne one države članice EU-a koje ne žele postati dijelom europskoga carstva koje se ujedinjuje pod zastavom globalnoga „otvorenog društva“.

Tijekom povijesti snaga je Europe oduvijek proizlazila iz njezinih nacija. Iako različitih porijekala, europske su nacije bile međusobno povezane zajedničkim korijenima naše vjere. Temelj naših zajednica bio je europski model obitelji, koji je podlogu imao u židovsko-kršćanskim tradicijama. Kršćanska sloboda bila je ta koja je osiguravala slobodu misli i kulture, i koja je stvarala dobroćudno natjecanje među nacijama na ovom kontinentu. Veličanstvena smjesa onoga od čega se ona sastojala činila je tijekom stoljeća povijesti Europu vodećom svjetskom silom. Propadao je svaki pokušaj da se Europu ujedini pod okriljem carstva. Tako nam povijesno iskustvo kazuje da će Europa biti opet velika postanu li njezine nacije opet velikima, te će se oduprijeti svim oblicima imperijalnih pregnuća. 

No velike sile opet su se pokrenule kako bi iskorijenile nacije u Europi i ujedinile kontinent pod okriljem nekakva globalnog carstva. Soroseva mreža, koja se utkala u europsku birokraciji i u europske političke elite, godinama je radila na tomu da učini Europu useljeničkim kontinentom. Danas je Soroseva mreža, koja promiče globalno otvoreno društvo i gleda kako bi poukidala nacionalne okvire, najveća prijetnja s kojom se suočuju države Europske unije. Ciljevi te mreže očevidni su: stvoriti multietnička, multikulturna otvorena društva ohitrivanjem migracija, te obeskrijepiti donošenje odluka na nacionalnoj razini tako da ga se stavi u ruke globalne elite.

Europska unija pati od brojnih nevolja koje ju pogađaju: od 2008. od gospodarske krize u razmjerima kakvi nisu viđeni naraštajima; od 2015. od migracijske krize; a godine 2020. od pustošeće globalne pandemije. Europa se još nije oporavila od svojih prijašnjih kriza, pa bi zato koronavirusna pandemija mogli dovesti i do još gorih učinaka. Već se naziru naznake takvih učinaka: u nekoliko zemalja kritičnu su točku dosegnuli njihov javni dug, stope nezaposlenosti i opće gospodarsko stanje. Prijeka potreba za europskom solidarnošću, za time da se europske nacije okupe kako bi pomogle jedna drugoj, nije nikada dosad bila veća.

Tijekom svih tih kriza, dotični špekulant – koji sam sebe naziva filantropom [dobrotvorom čovječanstva, nap. prev.] – nije uzimao u razmatranje probitke europskog naroda, nego je djelovao za svoj probitak. Vrijedi se podsjetiti da je u jeku gospodarske krize napao mađarsku forintu i mađarsku najveću banku, te da je u krizi s migrantima planirao pospješivati, raspoređivati i financirati premještanje imigranata; a sada predlaže državama članicama EU-a da kazne jedna drugu, umjesto da prigrle solidarnost i međusobno potpomaganje.

Mreža kojom upravlja George Soros sada je odbacila svako krzmanje kakvo je možda imala u pogledu otvorenog upetljavanja. On želi jače pritisnuti na nacionalne države nego ikada dosad. On europske narode postavlja jedne protiv drugih. Operativni sustav jest labirint, i prisutan je u raznim arenama javnoga života. Na platnom spisku Georgea Sorosa dug je popis političara, novinara, sudaca, birokrata i političkih agitatora koji na sebe stavljaju krabulje članova organizacija civilnoga društva. I dok taj milijarder optužuje svoje neprijatelje za kvarenje [korupciju, nap. prev.], on osobno najkvarniji je čovjek na svijetu. On financijski podmiruje [u značenju i: „potkupljuje, podmićuje“, nap. prev.] i kupuje koga god stigne – a oni koje ne može podmititi bit će ozloglašavani, ponižavani, strašeni i uništavani pomoću te mreže putem strašnoga i premoćnog oružja: ljevokrilnih medijskih bojni.

Mnogi visokorangirani birokrati EU-a surađuju sa Sorosevom mrežom kako bi stvorili ujedinjeno carstvo. Žele graditi institucijski sustav koji, pod okriljem otvorenoga društva, gleda kako europskim slobodnim i neovisnim nacijama nametnuti ujednačen način mišljenja, ujednačenu kulturu i ujednačen socijalni model. Gledaju kako dokinuti pravo svakog naroda da odlučuje o svojoj vlastitoj sudbini. To je ujedno i svrha tog njihova prijedloga „vladavine prava“ – koja, zapravo, ne priznaje vladavinu prava, nego vladavinu moći. Bilo bi časnije da ju nazovu „vladavina većine“.

Razlike među nama očite su. Soros želi otvoreno društvo, dok mi želimo sigurno društvo. Po njemu, demokracija može biti samo liberalna, dok mi mislimo da može biti kršćanska. Po njemu, sloboda može služiti jedino samoostvarivanju [ljudskih bića – nap. prev.], dok mi vjerujemo da se sloboda može upotrijebiti za to da slijedimo Kristovo učenje, da služimo svojoj zemlji, i da štitimo svoje obitelji. Osnova kršćanske slobode jest sloboda odlučivanja. Ona je sada u pogibelji.

Mi u istočnom dijelu EU-a znademo dobro što znači biti slobodan. Povijest nacijā Srednje Europe bila je žilava borba za slobodu protiv velikih carstava, ponavljana borba da bi se osvojilo pravo na odlučivanje o našim vlastitim sudbinama. Mi iz prve ruke imamo gorko iskustvo da svako imperijalno nastojanje donosi porobljivanje. Ima još podosta onih iz naraštaja boraca za slobodu – u bivšem Istočnom bloku, od Estonije do Slovenije, od Dresdena do Sofije – koji se mogu osobno sjećati kako to izgleda suprotstavljati se tiraniji, vladavini čovjeka i njegovoj komunističkoj inačici: zastrašivanju, upropašćivanju materijalnom po mjerilima morala, fizičkoj i umnoj zloporabi. Mi ne želimo takvo što nikada više. 

Zapadni čelnici koji su živjeli svoje živote u svijetu naslijeđene slobode i vladavine prava trebali bi danas slušati one koji su se borili za slobodu i koji – na osnovi svojih vlastitih životnih iskustava – mogu razlučiti vladavinu prava od tiranije, od vladavine čovjeka. Takvi zapadni čelnici moraju prihvatiti to da se u 21. stoljeću ne ćemo odreći one slobode koju smo se pri kraju 20. stoljeća borili dosegnuti. 

Borba za i protiv novog bruxelleskog carstva još nije odlučena. Čini se da se Bruxelles predaje, no mnoge nacionalne države i dalje se odupiru. Želimo li sačuvati našu slobodu, Europa se ne smije dati podvrgnuti Sorosevoj mreži.

Izvor na engleskomu:

Forrás hivatkozása:: http://www.miniszterelnok.hu/europe-must-not-succumb-to-the-soros-network/

(Na hrvatski preveo Z. G.)

 

 Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara