Laslo Torma: Komentar APSURDA o „postignućima“ Vlade RH (3. nastavak)

Pojam APSURD prema lat, absurdus, znači: besmisleno, besmislenost, nesmisao, besmislica), ono što se protivi zdravomu razumu, normalnomu, razboritu mišljenju!

U ovome komentaru pokazati ćemo  koliko ima apsurdnosti, i natruhe svjesnih laži u izjavama članova Vlade, ali u najvećoj mjeri onih koje izlaze iz usta Plenkovića, da su on i „njegova“ Vlada učinili za Hrvatsku više nego ijedna hrvatska Vlada do sada.

Valja početi od učestale apsurdne tvrdnje da Hrvatska članstvom u EU nije izgubila ništa od svoje suverenosti, suverenosti radi čega su i prekinute sve državnopravne veze sa Jugoslavijom, budući da je Hrvatska potpisivanjem pristupnog  ugovora automatski, što našoj javnosti NIKADA nije rečeno, prihvatila i tzv. Lisabonski ugovor, koji definira područja nadležnosti  EU i država EU. A po tom ugovoru od 23 područja nadležnosti EU ima isključivu nadležnost u 5 područja (carine, pravila tržišnog natjecanja, trgovinska politika, monetarna politika i očuvanje morskih bioloških resursa), u 11 područja su podijeljene nadležnosti, ali države smiju djelovati samo ako za to da suglasnost EU, a u 7 područja su države članice one koje vode riječ, ali samo usko financiraju uz potporu EU. Za ilustraciju te „suverenosti“ valja reći da su to područja kao npr. turizam, kultura ili civilna zaštita. Nije onda čudno da pri obrazlaganju bilo kakvog bitnijeg zakonskog prijedloga se ne odbijaju svi amandmani, uz obrazloženje da je prijedlog zakona sukladan direktivama iz EU. Praktično Hrvatska je izgubila državni suverenitet, Tuđman bi vjerojatno rekao da je ‘prodala dušu za Judine škude’!

Valja ukazati i na apsurdnost  Plenkovićevih tvrdnji da je učinio za Hrvatsku i hrvatske građane toliko kao ni jedna Vlada do sada. Apsurdno takvo što reći kada je Hrvatska država na dnu liste EU država po uspješnosti mjereno po BDP-u, po uspješnosti u borbi protiv korupcije, po funkcioniranju pravne države, po gospodarskim bilancama izvoz/uvoz i po upropaštenoj poljoprivredi, i po stopi rizika od siromaštva, ali da prednjačimo među državama EU u iseljavanju iz države, i u nedostatku onih investicija koje bi otvarale nova radna mjesta.

Apsurdno je govoriti o bilo kakvim ‘postignućima’ kada je iz titoističke Jugoslavje otišlo iz Hrvatske, bilo legalno, bilo ilegalno, 350 000 Hrvata, a za vrijeme novog iseljeničkog vala iz ove nove Hrvatske se iselilo 400 000 Hrvata, pri čemu je stopa iseljavanja iz ove Plenkovićeve Hrvatske cca 40 000 do 50 000 Hrvata godišnje.

Apsurdno je samohvalisanje Plenkovića o svojim „postignućima“ kada je prema podacima DZS-a  Hrvatska među osam temelja EU po stopi rizika od siromaštva, pri čemu cca 20% stanovništva živi na rubu siromaštva, a daljih cca 17,5 % živi ispod granice dohotka koja definira siromaštvo, a taj se negativni trend sve više povećava. Ne valja tvrditi da je Plenković za to kriv, ali je činjenica da je hvalisanje sa „postignućima“ čista demagoška floskula, dimna zavjesa i zavaravanja građana, budući da se niti jedan pokazatelj stanja u gospodarstvu i društvenim odnosima nije poboljšao u odnosu na one od prije više deset godina. Dapače BDP godinama stagnira na vrijednosti među onim najmanjima među državama EU, a izvjesni porast BDP po stanovniku je gotovo isključivo rezultat smanjenja broja stanovnika uslijed iseljavanje iz Hrvatske, pojava korupcija je postala gotovo vladajuća paradigma u hrvatskom društvu uz prešutno odobravanje svih dosadašnjih hrvatskih Vlada, posebno vlade Andreja Plenkovića, iz kojih je u onom prvom mandatu moralo otići gotovo polovica ministara radi presumpcije njihove korumpiranosti, a Hrvatska je postala zemlja EU u kojoj građani najmanje vjeruju institucijama države, a posebno institucijama pravosuđa i državne uprave.

Apsurdno je samohvalisanje Plenkovića o svojim „velikim postignućima“ u održavanju stabilnosti vlasti u Hrvatskoj, kada se ta vlast u Saboru oslanja na već općepoznatu „trgovačku“ koaliciju sa HNS-om, SDSS-om, HLS-om, manjincima i ‘prebjezima’ tipa Sauche, i kada Hrvatska pod njegovom „vlašću“ nije riješila niti jedan problem koji je imala sa susjedima, od podataka o nestalim Hrvatima u Domovinskom ratu, do problema u svezi graničnih sporova, a od obećanja da se INA vrati u hrvatsko vlasništvo Plenković nije ostvario ništa.

Apsurdno je samohvalisanje Plenkovića o svojim „postignućima“, kada je stopa odlaska Hrvata iz zemlje veća od stope odlaska za vrijeme omražene Juge. Odlaze li ljudi iz ove Hrvatske jer im je u njoj lijepo i dobro? To je malo vjerojatno, pogotovu kada ankete pokazuju da glavni razlozi odlaska nisu male plaće, već nedostatak bilo kakvih pristojnih radnih mjesta, korupcije i podmićivanja, bez čega se gotovo nijedno pravo u Hrvatskoj ne može normalno ostvariti, te rastuće nejednakost između onih koji bez poštenog rada dolaze do nadprosječno dobre egzistencije, i onih koji predanim i poštenim radom jedva mogu sastavit kraj s krajem, te odlaze radi toga jer je Hrvatska među onim zemljama u kojima je nejednakost pred zakonom izrazito zastupljena.

Radi svih navedenih apsurdnosti, nekako se spontano nameće istinitost jedne poznate narodne izreke, koja glasi-„Čega se pametan stidi, time se budala hvali!“, što je karakteristično i za trenutačnu hrvatsku političku zbiljnost!

Nastavlja se………….

Laslo Torma/Hrvatsko nebo