Ako islamisti pobijede slobodu govora u Francuskoj, Europa je izgubljena

0

ISLAMSKI TEROR U FRANCUSKOJ

“Mi, europski lideri, šokirani smo i tužni zbog terorističkih napada u Francuskoj. Najoštrije osuđujemo ove napade koji predstavljaju napad na naše zajedničke vrijednosti. Stojimo ujedinjeni i u solidarnosti s Francuskom, francuskom nacijom i francuskom vladom u našoj zajedničkoj i trajnoj borbi protiv terorizma i nasilnog ekstremizma”, poručili su sinoć lideri Europske unije u povodu najnovijih terorističkih napada u Francuskoj.

Riječ je o izrazu solidarnosti koji je u ovom trenutku Francuskoj itekako potreban. Francuska ulazi u drugi, strogi lockdown zbog sve većeg broja zaraženih koronavirusom – ima preko 50 tisuća novih u jednom danu.

Francuska u strogom i teškom lockdownu

“Virus cirkulira brzinom koju nisu predvidjele ni najpesimističnije prognoze”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u svojem televizijskom obraćanju naciji u kojem je najavio novi lockdown, koji će trajati od večeras pa najmanje do početka prosinca. Kazao je kako su sve francuske regije u crvenom.

Dodao je da je Francusku preplavio drugi val “koji će nesumnjivo biti snažniji i ubojitiji od prvog”. Kazao je da je siguran da će 9000 pacijenata biti na intenzivnoj do sredine studenog, što bi značilo da će kapaciteti biti gotovo popunjeni.

“Moramo zaštititi ekonomiju”, rekao je Macron dodavši kako je važan balans. “Za nas ništa nije važnije od ljudskih života”, rekao je.

“Francuska nikada neće usvojiti strategiju kolektivnog imuniteta. Ova bi opcija dovela do gotovo 400.000 dodatnih smrtnih slučajeva”, izjavio je francuski predsjednik.

Serija terorističkih napada

Uz galopirajuću pandemiju Francuska se suočava i sa serijom islamističkih terorističkih napada, koji su započeli svirepim ubojstvom 47-godišnjeg školskog profesora povijesti Samuela Patyja 16. studenog ove godine.

Podsjetimo, Patyja je pred zgradom srednje škole u pariškom predgrađu brutalno nožem ubio osamnaestogodišnjak čečenskog podrijetla Aboulah Anzorov odrubivši mu glavu na ulici usred dana, a za odmazdu jer je nastavnik učenicima pokazivao karikature Muhameda podučavajući ih slobodi izražavanja. Napadač je na Twitteru objavio fotografiju tijela profesora s odrubljenom glavom, kao i poruku: “Smaknuo sam jednog od pasa iz pakla koji su se usudili ponižavati Muhameda.” Naknadno je njegov profil ugašen.

Samuel Paty, tihi heroj Republike

Paty je posthumno odlikovan najvećim francuskim priznanjem Legijom časti, a Macron ga je opisao kao “tihog heroja”. “Ubijen je upravo zato što je predstavljao Republiku”, rekao je vidno emotivni Macron na Patyjevom sprovodu, koji je prenosila televizija.

Macron se jasno založio za republikanske vrijednosti slobode, jednakosti i bratstva.

“Ubijen je jer islamisti žele našu budućnost. Oni znaju da je s tihim herojima poput njega neće dobiti.”

Sve to je, pak, u nekim muslimanskim zemljama bio znak za prvo verbalni napad na Francusku, koji je poveo turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, nakon čega je uslijedila kampanja bojkota francuskih proizvoda u Jordanu, Kuvajtu, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sve to podsjeća na suludo šovinističko bojkotiranje slovenskih proizvoda u Srbiji krajem 1980-ih, što je bio uvod u ratove raspada Jugoslavije u sljedećem desetljeću.

Žestoka antifrancuska kampanja u dijelu muslimanskih zemalja bila je, kako se čini, uvod u još strašniji teroristički napad, koji se jučer odigrao u Nici.

Islamistički pokolj u Nici, ženi u crkvi odrubio glavu

Ondje je 21-godišnji Tunižanin Brahim Aouissaoui, koji je u Europu stigao prije nekoliko mjeseci preko talijanskog otoka Lampeduse, u lokalnoj bazilici dugim nožem ubio troje ljudi. Jednoj vjernici je prije mise odrubio glavu, druga je preminula kasnije od zadobivenih ubodnih rana, a smrtno je nastradao i crkveni domar. Terorista je pak upucala policija dok je izvikivao “Allahu Akbar” te je preminuo od zadobivenih rana.

Cijeli je ovaj strašni događaj dodatno traumatičan zbog toga što je Nica već bila poprište krvavog terorističkog napada. Prije četiri godine u Nici se odvio jedan od najgorih terorističkih napada u Francuskoj, kada se Tunižanin kamionom zabio u masu ljudi na proslavi Dana Bastilje, 14. srpnja. Ubio je 86 ljudi.

Najnoviji islamistički napad osudile su vlade diljem svijeta, uključujući francuske susjede, ali i SAD, Egipat, Tursku, Katar i Libanon. No prilično je očito da je 21-godišnji terorist iz Nice bio radikaliziran kampanjom vlada nekih muslimanskih zemalja protiv Francuske te da je zapravo do ekstremnog, ali logičnog zaključka doveo njihov stav o tome da se karikature Muhameda ne smiju objavljivati, jer je to u islamu inače zabranjeno.

Napad na slobodu govora i izražavanja

Nema sumnje da je ova tematika poprilično kompleksna, ali u svojoj biti se svodi na to da vrijednosti Francuske revolucije, na kojima je u značajnoj mjeri utemeljena današnja Europa, podrazumijevaju slobodu govora i izražavanja koja je iznad bilo čijih vjerskih osjećaja i dogmi.

“Liberté, égalité, fraternité”, tj. “sloboda, jednakost, bratstvo”, riječi koje je tim redoslijedom prvi izgovorio Maximilien Robespierre 1790. godine, iznad su bilo kakve navodne svetosti i religiozno proskribirane navodne blasfemije. Jedino što se od tada do danas promijenilo jest iz koje organizirane religije dolaze fanatici koji žele suzbiti te revolucionarne vrijednosti: nekad je to prvenstveno bila Katolička crkva, danas su to prvenstveno muslimanski propovjednici i lideri.

Francuska revolucionarna borba za sekularnost, a to znači odvojenost države i crkve, te protiv feudalizma i monarhije, kao i privilegiranog utjecaja organizirane religije na društvene odnose, u temeljima je današnje Europske unije, dok kršćanstvo to nije niti je ondje navedeno. Isto, naravno, vrijedi i za islam. Sve to ne znači da francuske republikanske vrijednosti, koje su u Hrvatskoj najsnažniji izraz našle u politici Stjepana Radića, nisu ostavile prostora za religiju u demokratskom društvu, nego da su joj oduzele primat nad društvenim moralom i vrijednostima, a kako bi se proširio prostor slobode za sve ljude, koji su milenijima patili i pate pod klerikalnim jarmom.

“Ubojičin veto”

Pritom je u osnovi nevažno sviđaju li se nekome karikature koje objavljuje satirični časopis Charlie Hebdo. Stvar je u tome da bi ih se trebalo, barem u Europi, objaviti bez prijetnje “ubojičinim vetom”, kako je to 2015. u izvrsnom tekstu za New York Review of Books definirao britanski povjesničar Timothy Garton Ash.

“U četvrt stoljeća od fetve na Salmana Rushdieja ubojičin veto je postao jedna od najvećih prijetnji slobodi govora na Zapadu, definitivno najekstremnija prijetnja”, konstatirao je tada Garton Ash dodavši da ova prijetnja dolazi pretežito od “islamističkih ubojica”. On ističe da je ključni problem u svemu tome “prijetnja nasiljem” te da se mnogo lakše nositi s ekstremističkim stavovima koji se promiču mirnim sredstvima. “Poraziti ubojičin veto je jedan od najvećih izazova našeg vremena”, napisao je tada Garton Ash.

Sve je počelo Homeinijevom fetvom protiv Rushdieja

Kao što je već spomenuto, cijela stvar je započela fetvom koju je krajem 1980-ih izrekao iranski ajatolah Homeini zbog romana Salmana Rushdieja Sotonski stihovi. Opis proroka Muhameda u tom romanu se nije svidio iranskom lideru pa je pozvao da se zbog toga Rushdieja ubije, što nije ostalo bez odjeka među muslimanima. Rushdie je završio pod zaštitom britanske tajne službe, Velika Britanija i Iran su prekinuli diplomatske odnose, a japanski prevoditelj Sotonskih stihova je 1991. ubijen.

Iranski primjer, kao i višedesetljetno maligno djelovanje Saudijske Arabije kao sponzora širenja vehabizma i terorizma, pak pokazuje kako to izgleda kada država i religija nisu odvojene. Iako proteklih godina problema s time ima i u Europi, pa i Hrvatskoj, u kojoj postoje retrogradne snage koje je žele pretvoriti u ono što se kolokvijalno naziva “katoličkom džamahirijom”, Europa je temeljeno i dalje pretežito sekularan prostor, kakav treba i ostati.

Stvari su nakon toga donekle utihnule, Rushdie je godine proveo skrivajući se od javnosti, no preduvjet za obnovu diplomatskih odnosa Velike Britanije i Irana bilo je i to da iranski predsjednik Mohamed Katami fetvu proglasi završenom, iako službeno nikad nije opozvana.

Karikature Muhameda – od Danske do Francuske

Sljedeći veliki sukob oko slobode izražavanja kakva se prakticira u Europi i islamista došao je kada je danski dnevni list Jyllands-Posten u rujnu 2005. objavio 12 karikatura Muhameda. Zanimljivo je da su prosvjedi zbog karikatura u zemljama s većinski muslimanskim stanovništvom započeli tek sljedeće godine te da su u medijima u tim zemljama prikazane i falsificirane karikature koje danski list uopće nije objavio, a uslijedile su i brojne prijetnje smrću redakciji, kao i bojkot danskih proizvoda. Jyllands-Posten se ispričao zbog uvrede muslimanima, naglašavajući pritom da ima pravo objaviti karikature.

I baš tu dolazimo do ključne stvari u cijeloj priči: Europljani su se stoljećima, s Francuskom kao svijetlim primjerom, borili da bi dobili pravo na slobodu izražavanja koje ne ograničava ikakva religija te nema razloga da se od toga prava danas odustane ili da se pristane na ucjenu “ubojičinog veta”.

Paradoks tolerancije

Sve nas to dovodi do “paradoksa tolerancija” Karla Poppera, filozofa otvorenog društva koji je primijetio da “neograničena tolerancija dovodi do nestanka tolerancije”, tj. da ne smijemo tolerirati one koji žele ukinuti samu ideju tolerancije u društvu. Tolerancija, naravno, nije ni prihvaćanje ni odobravanje, nego nulta točka koja je potrebna za postojanje pluralnog društva, a to je da mišljenja i stavove koji nam se ne sviđaju podnosimo bez prijetnje nasiljem ljudima koji imaju takve stavove. Uz ključan, već spomenuti izuzetak, a to je da ne smije biti tolerancije za netolerantne, što stav da objava bilo kakve karikature zaslužuje smrtnu kaznu svakako jest.

“Ubojičin veto neće biti pobijeđen samo jednim potezom ili mjerom, a niti ako nastavimo kao do sada”, konstatirao je Garton Ash prije pet godina. Najnoviji teroristički napadi pokazuju da je bio u pravu. Jednostavnog rješenja nema, što nikako ne znači da od slobode govora treba odustati. Baš obratno.

Bez slobode govora nema demokracije

Jedan od načina da se odgovori ubojicama jest onaj da se karikature koje fanatici smatraju blasfemičnima objave i u drugim, vodećim europskim medijima ili da se projiciraju na zgradama, kao što je učinjeno u Francuskoj nakon ubojstva Samuela Patyja. Ono što islamisti pod prijetnjom smrti žele ukloniti iz javnosti treba još više proširiti te tako pokušati obesmisliti “ubojičin veto”. Ili barem pokazati da će se unatoč njemu govoriti, pisati i crtati ono što se želi.

Bez slobode govora nema ni ostalih vrijednosti koje u Europi možda uzimamo previše zdravo za gotovo, zaboravljajući revolucije i ratove koji su bili potrebni da dosegnemo civilizacijski nivo kakav danas imamo, na temeljima Francuske revolucije.

Bez slobode govora nema demokracije te je zato važno da u ovoj teškoj situaciji Francuska ne bude ostavljena sama u svojem suprotstavljanju religijskim fanaticima i teroristima. Jer ako padne Francuska, pada i Europa.

 

hms.ba/ https://hms.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara