Nikola Šimić Tonin: TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ, „ONAJ ČIJE SE IME NIJE SMJELO JAVNO IZGOVARATI“!?

Sigurno ste čuli za onu narodnu: “Slaže čim stigne!“ Tragom toga, Tomislav pravedni, „onaj čije se ime nije smjelo javno izgovarati“, „politički stradalnik“… i toliko toga što je sam o sebi krasnoslovio o tamnici u kojoj je bio zatočen, o Jugoslaviji, tako da sam ja napisao i tekst.

Nazovimo odmah jednu ulicu po tom mučeniku u vrijeme Jugoslavije, odmah za života mu. Pa ako treba proglasimo ga Blaženikom.

„Koje je taj muke prošao“.

Zet političkog komesara Sime Dubajića. Ko prst i nokat s Goranom Babićem (napisao mu i pjesmu, Goranu Babiću – Ubijači osa). Potpisnik Šuvarove Bijele knjige. Potpisnik odluke Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske o idejnoj borbi protiv neistomišljenika. Dežurni pjesnik Doma JNA u Zadru. Pokretač manifestacije Titovim stazama revolucije Dalmacijom. I što sve ne. Iako jedva završivši Srednju školu (Izbacivan) obnašao je direktorske i uredničke dužnost. Uživao stan od kvadrata i kvadrata na najatraktivnijoj poziciji uz more, odmah iza crkve sv. Donata. Tiskao knjige na lopate. Do sada otiskao preko 140 knjiga.

A književne nagrade, sve i jedna iza koje bar malo stoji DHK, i ni jedna gdje ne doseže Drugarska (čitaj kompartijska udbaška ruka močnih i umreženih Drugova u DHK).

Para ko šodera.

Putovanja i čega sve… muke samo takve. Napadao nas koji smo govorili kako je i u antologiji pjesama o Josipu Brozu Titu.

 Kako pokazah sve, evo crno na bijelo i Bilosnićeva pjesma o Brozu, iz antologijske zbirke „Kad te zaboli duša“, Jugoslovenska poezija o Titu, 1980.

Nikola Šimić Tonin