Biskup Vlado Košić blagoslovio „bijeli križ istine“ u Strušcu.

Trajan spomen na 96 mještana Strušca ubijenih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća od komunističkih vlasti…Bijeli križ svjedok je tragične istine i trajan spomen na 96 mještana Strušca ubijenih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća od komunističkih vlasti…

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 11. rujna ispred kapele sv. Katarine u Strušcu, „bijeli križ istine“ u spomen na ubijene u Drugom svjetskom ratu na tom području…

Bijeli križ svjedok je tragične istine i trajan spomen na 96 mještana Strušca ubijenih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća od komunističkih vlasti.
Nakon blagoslova biskup je u kapeli predslavio misu za ubijene, a suslavio je domaći župnik vlč. Dražen Lauc. Misi i blagoslovu nazočili su uz domaće župljane i članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska i Popovače, gradonačelnik Popovače Josip Mišković te predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković.

Govoreći o pročitanoj Božjoj riječi biskup je rekao kako ona u nama utvrđuje vjeru u uskrsnuće. „U Knjizi o Makabejcima čuli smo kako je Juda vojskovođa dao prinijeti žrtvu u hramu za poginule vojnike. Skupio je dovoljno novaca za žrtvu i hvali ga sveti pisac da je to učinio jer je vjerovao u uskrsnuće. Isus u Evanđelju pak poučava da mi trebamo, kao što zrno pšenice pada u brazdu, najprije istrunuti da bi se rodio novi život te da bi se došlo do uskrsa potrebna je prvo žrtva prihvaćanja križa i smrti. Ta logika čini nam se posve čudna, ali je potpuno i jedino ispravna. Jer tko želi sačuvati svoj život, kaže Isus, taj će ga sigurno izgubiti. Tko se brine za ovaj prolazni život sačuvati ga ne može jer je on poput rijeke. Zato se mudar čovjek više brine za ono vječno nego za ovozemaljsko, ono što samo u Bogu vrijedi, za to treba živjeti i žrtvovati se“.

U tom kontekstu Isusova govora da treba nositi svoj križ za njime te da se isplati žrtvovati i umrijeti, biskup je progovorio i o žrtvama Strušca za koje je postavljen ovaj križ. „Mnogi su naši ljudi tijekom Drugog svjetskog rata i poraća završili svoje živote u potpuno neljudskim uvjetima, bilo da su bili razoružana vojska, bilo kao civili koji nisu odgovarali po svojim stavovima novom režimu koji je želio sve pokoriti i koji je skidao glave. Tako su i pali vaši sumještani, a mi smo za njih podigli križ i za njih se danas molimo. Neki će se pitati što to mi danas radimo, mi se molimo za ljude i to nam nitko zabraniti neće i ne može. To su bili vaši sumještani, vjernici koji su micani s lica zemlje zato što nisu prihvaćali taj novi režim jer on je bio u mnogo čemu protunarodan, građen na nepravdi i progonu vjere i zatiranju hrvatskog imena. On nije želio da se govori o Hrvatima te smo svi mi trebali biti potopljeni u neku nadnaciju jugoslavena“, ustvrdio je biskup.

Podsjetio je i na stradanje Zrinjana koji su ubijeni, a selo je spaljeno samo zato što su bili Hrvati i nisu htjeli u partizane. Biskup je poručio kako svaka žrtva ima pravo na dostojan pokop te je iskazao nadu da će uskoro u Zrinu započeti iskapanja kako bi se pronašli barem neki od 291 ubijenog Zrinjana.

Na kraju okupljene je pozdravio i župnik Lauc koji je zahvalio biskupu na dolasku i neumornom promicanju istine.

L.K./https://www.braniteljski-portal.com/Hrvatsko nebo