Ž. Dogan: Bizarna koalicija Trumpove administracije i Vučićeve diktature

‘Povijesni’ ugovor o ekonomskom i infrastrukturnom povezivanju Srbije i Kosova potpisan je prošli petak (04. 09. 2020.)u Bijeloj kući u Washingtonu. Na ceremoniji potpisivanja koju je prenosio FOX News nazočio je predsjednik SAD-a, Trump, sa svojim najbližim suradnicima. On je naglasio kako će se kao rezultat tog sporazuma Srbija i Kosovo ponovo ujediniti, a posljedično i cijeli taj prostor na kojem se nalaze ‘neke od najljepših zemalja na svijetu’.

Ovaj događaj predstavlja najveći zaokret u američkoj vanjskoj politici od svršetka ‘balkanskih ratova’ na području bivše Jugoslavije i ujedno najzlokobniji za sve zemlje koje su se uspjele osloboditi velikosrpskog jarma nakon njenog raspada.

Svi američki dužnosnici koji su bili uključeni u pripremu ovog sporazuma kao i njegovi potpisnici, srbijanski predsjednik Vučić i kosovski premijer Hoti, tvrde da je to pravi put kojim se otvara ulazak u dugotrajni period mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Vrijeme će pokazati da oni nisu u pravu. Ako je netko zaista htio stvarati stabilan mir i dobrosusjedske odnose na prostoru bivše Jugoslavije onda to svakako nije smio raditi s Vučićem i Dačićem na čelu Srbije.

Kao očit znak da se nešto čudno iza zavjese kuha bio je pristanak američkog veleposlanika u Srbiji, njegove ekselencije Anthony Godfreya, doći u emisiju Vučićevog ptića, Milomira Marića (‘Dobro jutro Srbijo’, TV Happy, 08. 08. 2020.) i sjesti u stolicu na kojoj se kao cijenjeni gosti svako jutro redaju osuđeni ili od pravde izbjegli ratni zločinci – Šešelj, Šljivančanin, Štrbac, kapetan Dragan, Bokan. (…) Koji svakodnevno bjesomučno pljuju po američkim dužnosnicima nazivajući ih ‘najnižim ljudskim otpadom’, a Ameriku ‘najvećim srpskim neprijateljem’ i ‘izvorom sveg zla na ovom svijetu’.

Pohvale i zahvalnost Srbiji

Unatoč tome, na početku emisije ‘neupućeni’ veleposlanik Godfrey rekao je kako mu je u Srbiji divno pohvalivši Srbe kao iznimno gostoljubiv i krasan narod. Zahvalio se na jako srdačnoj i toploj dobrodošlici koja ga prati na svakom koraku od prvog dana njegovog dolaska na dužnost, pričao kako je oduševljen predivnom srpskom hranom, iskrenim gostoprimstvom i prijateljstvom koje mu se ukazuje u svakoj prigodi (!?) Silno se rasipao pohvalama i zahvalnošću Srbiji na prijateljstvu prema Americi, srpskim povjesničarima koji se brinu da sve momente iz srpsko-američkih odnosa osvježavaju i obogaćuju smatrajući to dobrim temeljem za buduće odnose, jer – ‘Srbi i Amerikanci dijele zajedničke vrijednosti i viziju budućnosti(!?).

Na primjedbu voditelja emisije da se Trumpovom pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD i njegovim dolaskom na mjesto veleposlanika u Beograd konačno počeli uvažavati stavovi i interesi Srbije u vezi s Kosovom i ‘Regionom’ gosp. Godfrey je znakovito odgovorio: ”Ono kako mi vidimo Srbiju, posebice sada, je kao vođu na Zapadnom Balkanu. … U američkom je interesu da srpska ekonomska moć raste kako bi ona svoju snagu, stabilnost i prosperitet mogla podijeliti s drugima na Zapadnom Balkanu”(!?)

Dodao je kako će se Amerika posebice založiti za što brži ulazak Srbije u EU budući Srbiju vidi kao jaku prijateljsku zemlju koja ima rastuću ekonomiju, veliki potencijal i sjajnu budućnost. Naglasio je kako je jako važno da mladi Srbi ne idu tražiti posao vani već ostaju doma i svoju budućnost vide u Srbiji. Zbog toga Amerika sve više investira u Srbiju i kao primjer naveo je američku firmu NCR koja ima golemi HiTech kamp u Srbiji koji zapošljava preko 2000 mladih ljudi. Ponovio je da Amerika ne pokušava mijenjati Srbiju ni njenu orijentaciju pa tako na putu njenog ulaska u EU neće inzistirati na članstvu u NATO ili prekidu tradicionalnih veza s Rusijom. Spomenuo je i kako golema većina izravnih stranih investicija u Srbiju dolazi iz EU a golema većina onog što Srbija proizvede prodaje se u EU.

Nakon što ga je lukavi Marić pecnuo kako su Srbi oduvijek sanjali da Jugoslavija bude Amerika na Balkanu i da ih je zabolilo što Amerika nije uradila više na očuvanju one velike Jugoslavije, američki veleposlanik je rekao da on radije gleda na budućnost, na to da Srbija postane lider u ‘Regionu’ i na korake koji će je dovesti do tog cilja. Rekao je da Srbija ima ponosnu povijest i veliki potencijal zbog čega joj Amerika posvećuje toliku pozornost. Posebice predsjednik Trump, koji očekuje da Srbija igra ulogu vođe na Zapadnom Balkanu i u tom pravcu će se ubuduće angažirati. Ukazao je kako je Srbija razvijenija od nekih svojih susjeda, ima jače stavove i institucije i zbog toga treba i može pokazati još jaču predvodničku ulogu u ‘Regionu’.

U tom smislu spomenuo je kako je Amerikanka rođena u Jugoslaviji, Jelena McWilliams, koja sebe vidi kao Amerikanku srpskog podrijetla i koju je predsjednik Trump postavio na izuzetno važnu poziciju predsjednice Savezne korporacije za osiguranje depozita (FDIC), nedavno posjetila Srbiju kako bi joj pomogla popraviti položaj u Americi i ‘Regionu’.

Istaknuo je da se divi radu predsjednika Vučića i premijerke Brnabić koji stvaraju snažnu Srbiju ‘kako bi mogli pomoći svojim susjedima’ (!?) Posebice je pohvalio njihov napor ‘da ponovo povežu ljude na Zapadnom Balkanu’ i time izgrade međusobnu ovisnost (!?)

Velikosrpski „šarm“

Voditelj Marić koji se cijelo vrijeme tipično velikosrpskim ‘šarmom’ ulagivao američkom veleposlaniku navodeći ga lukavo da Trump favorizira Srbe i Srbiju, podsjetio ga je kako je Vučić poručio Trumpu da ‘ne postoji narod koji ga više voli od Srba’ (!?) i upitao je li Trump obavješten o tome da je on ‘počasni Srbin’? (Zanimljivo, radi se o istom Vučiću koji je svoju veliku ljubav za Trumpa pokazao time što je u jeku utrke za američkog predsjednika između Trumpa i Hillary Clinton nazočio na Forumu fondacije Clinton u New Yorku i u ime vlade Srbije donirao dva milijuna dolara za kampanju da Clintonova pobijedi Trumpa)

Godfrey je odgovorio da je uvjeren kako Trump zna koliko je snažna potpora koju ima među Srbima i da on američkom predsjedniku redovito prenosi sve divne poruke koje mu Vučić šalje.

Čim je američki veleposlanik napustio studio, još se stolica na kojoj je sjedio nije ni ohladila, a na nju su već jedan za drugim ponovo sjedali standardni Marićevi gosti, Vučićevi ‘bivši’ suborci i velikosrpski heroji od Vukovara, Ovčare, Sarajeva, Srebrenice, do Kosova i Račka, da bi u stilu ‘Slobodane šalji nam salate… Nož, žica, Srebrenica… i Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji.. nastavili davati svoj prilog da se ‘Region ponovo poveže i ‘izgradi međusobna ovisnost’. Kako je prije njih u emisiji naglašavao gosp. Godfrey. Koji je, mjesec dana nakon toga povodom potpisivanja ‘povijesnog’ sporazuma između Srbije i Kosova u Washingtonu na svom Twitter nalogu napisao sljedeće: ‘Odličan dan za Srbiju i Kosovo. Ekonomska normalizacija znači posao za mlade, nove investicije, stabilnu i jaku ekonomiju. Ljudi na Kosovu i Srbiji zaslužuju bolji životni standard. …’

Koliko je Vučićev ugled jak u Trumpovoj administraciji pokazuje činjenica da je uoči susreta sa američkim predsjednikom i premijerom Kosova u Bijeloj kući, prije potpisivanja samog sporazuma ‘brutalno odbio svaki razgovor o međusobnom priznanju’, kako reče Dačić. Nakon čega je Trumpov specijalni savjetnik, Richard Grenell, izjavio je da će tema tog susreta i sadržaj ugovora biti – ekonomija. Grenell, koji i inače pokazuje velike simpatije za Vučićeve stavove, rekao je nakon njegovog odbijanja priznanja Kosova da ‘nema smisla trošiti vrijeme na politička pitanja koja nas nigdje ne vode’.

Zaokret za 180 stupnjeva

Opravdavajući se time kako je njemu umjesto pregovora o međusobnom priznanju i razgraničenju važniji ekonomski razvitak Srbije i Kosova zbog ‘mladih ljudi koji se sele u Poljsku i Mađarsku’ (!?) i naglasio kako će se dovođenjem američki firmi, američke industrije i investicija (Develepment Finance Corp. Export-Import Bank, Millenium Challenge Corp. …) kreirati ekonomski razvitak koji će ‘promijeniti dinamiku među političkom klasom pa će i neka politička pitanja postati sekundarna’. Stoga je odlučeno pregovore i sporazum fokusirati isključivo na ekonomiju i suradnju u ‘Regionu’, na čemu je po Grenellovim riječima, posebice inzistirao predsjednik Trump.

Grenell je još kazao da sve ono što Trumpova administracija radi po pitanju Srbije i Kosova radi koordinirano i u tijesnoj suradnji s EU koja je spremna uključiti se u taj proces i svojim investicijama pomoći ubrzanom ekonomskom razvitku Srbije i Kosova.

Vidite taj zaokret za 180 stupnjeva? Od prijašnjeg ultimativnog američkog i EU zahtjeva Srbiji – priznajte Kosovo pa na zdravim temeljima idemo dalje, dolaskom Trumpove administracije došlo se do toga da se uz milijarde dolara nagrade, Vučiću, jednom od Miloševićevih glavnih suradnika i huškača u agresiji na Hrvatsku, BiH i Kosovo, sada u Bijeloj kući prostire crveni tepih i nudi da bez ikakvih uvjeta potpiše ‘samo ono što misli da je dobro za Srbiju’.
Mora da se Milošević ‘grohotom smeje’ u svom grobu, nakon što su njegovi puleni, Vučić i Dačić, uspjeli dovesti do toga da Vučić danas Americi u Bijeloj kući diktiraju što hoće a što neće potpisati.

Nakon potpisivanja ‘bilateralnog ekonomskog sporazuma između SAD i Srbije’, gdje ‘treća strana nije priznata’ kako reče Vučić, čime je očito aludirao da se time Kosovo vraća pod okrilje i dominaciju Beograda, on se toplim riječima osobito zahvalio Grenellu. Zato što je – ‘razumeo potrebe Srbije i zato što je mnogo vremena, truda i energije izdvojio za Srbiju’.

Naravno, i Vučićeve medije u Srbiji preplavio je delirijum oduševljenja. U prvi plan se ističe da je Vučić u Washingtonu odnio ‘veliku pobjedu’ uz napomenu -‘da je ostao živ, ni Sloba ne bi bolje prošao’ .

Postići u miru što nije u ratu

Ozbiljni analitičari će vam reći ono što svatko tko ima malo zdravog mozga u glavi zna. Zaokret od ratnohuškačke ka uglađenoj ‘miroljubivoj’ politici jednog od nekad najbližih Miloševićevih suradnika motiviran je isključivo željom da ono što za Srbiju nije uspio postići ratom postigne u miru.

Može li biti išta ružnije od toga da Trumpove administracija, nakon što su je Miloševićevi najbliži suradnici u agresiji na Hrvatsku, BiH i Kosovo (Vučić i Dačić) uz pomoć Rusije i Kine, porazili na diplomatskom polju ‘nagovorom’ 18 malih afro-pacifičkih zemalja da povuku priznanje Kosova, sada Vučićevu diktaturu u Srbiji nagrađuje strateškom savezništvom i naglim ekonomskim razvitkom kako bi preko toga Kosovo ponovo vratilo pod okrilje Srbije.

A žrtve velikosrpske agresije time što ih gura natrag u ‘novu’ jugobalkansku zajednicu dominiranu velikosrbima.

Dvije su teorije kako je došlo do potpisivanja takvog ‘povijesnog sporazuma’. Jedna je da je ovaj ‘uspjeh’ bio potreban Trumpu zbog porasta izgleda za pobjedu na skorim predsjedničkim izborima i ponižavanja Merkelove Njemačke u stalnom rivalstu s EU.

Druga, prema pisanju srbijanskih medija, je da Melanija (‘srpska snajka’) i Trump (‘Trumpe Srbine’) favoriziraju Srbiju i žele joj za Trumpova predsjedničkog mandata pomoći na svaki način zato jer je Srpkinja odgajala Trumpovu djecu, a Melanija svoje ‘nježne manekenske godine provela u Beogradu za kojeg je vežu nezaboravne uspomene’. U prilog tome navodi se kako je jedna od Trumpovih kćeri (Tiffany) prije nekoliko mjeseci boravila u Beogradu a druga (Ivanka) izravno sudjelovala u pregovorima između srbijanske i kosovske delegacije u Washingtonu.

Ubrzava se prijam Srbije u EU

Kako bilo, činjenica je da je do dolaska bračnog para Trump u Bijelu kuću službena Amerika smatrala i inzistirala na tome da je međusobno priznanje Srbije i Kosova jedino rješenje i siguran temelj od kojeg se mora poći u izgradnju mira i boljih dobrosusjedski odnosa.

Zapravo, uopće nije bitno koja je od dvije spomenute teorija točna. Bitno je razumjeti da će tim sporazumom biti otvoren put ubrzanom i gotovo bezuvjetnom prijemu Srbije u EU i njenom isto tako ekonomskom i političkom jačanju u odnosu na druge zemlje ‘Naše Regije’. Što će neizbježno dovesti do još jačeg razbuktavanja velikosrpskih apetita i povećanja mogućnosti izbijanja ‘novih’ sukoba.

Dakle, sve ono što je dovelo do krvavog raspleta drame na Kosovu i NATO bombardiranja Srbije sada se podmeće pod tepih i nudi privremena kupovina mira i normalizacije odnosa kroz financijski inženjering koja zaobilazi srž srpsko-kosovskog spora.

Upravo to je bio cilj Miloševićevih istomišljenika i nasljednika na vlasti u Srbiji koji su svjesni da kada jednom priznaju Kosovo više ga neće moći zlorabiti za ucjene i trgovinu s Zapadom i Istokom.

Sprječavanjem da Kosovo bude međunarodno priznato, jačanjem tzv. Republike Srpske kao integralnog dijela Srbije i rušenjem Đukanovićeve suverenističke vlasti u Crnoj Gori, uz pomoć srpske pravoslavne crkve i Rusije, Vučićeva diktatura u Srbiji danas je u poziciji da može Americi i EU diktirati način na koji će se prema njoj ponašati.

Nakon što ga primjenom nedavno potpisanog ekonomskog sporazuma Trumpova administracija počne zasipati dolarima i time još više ekonomski ojača, uz bonus što je time za još idućih 5 godina odložio priznanje Kosova, bivši Šešeljev potrčko a danas novi srbijanski Tito, ulaskom u EU te partnerskim odnosom sa NATO i Rusijom mogao bi ostvarit sve Miloševićeve ratne ciljeve.

Osim toga, takva jugotitoistička politika uvijek će naći izdašne mentore i sponzore na Istoku i Zapadu i korisne budale u ‘Našoj Regiji’. što će ‘bivšim’ velikosrbima u Beogradu širom otvoriti vrata za stvaranje nove Jugoslavije pod plaštem Zapadnog Balkana.

Novi jugobalkanski monstrum?

Na sve ovo u coronom uspavanoj Hrvatskoj nije se upalio alarm, nisu se oglasila zvona, a nisu se javili ni (za raspirivanje međuhrvatskih svađa i podjela, uvijek spremni) hrvatski političari i analitičari. Možda misle da je potpisivanje ovog američko-srpskog sporazuma u Washingtonu posljednja stvar na njihovom popisu trenutnih briga. Ne bi trebali.

Vučić je puno puta (od maksimirskog stadiona do govora u Glini) nedvojbeno dao do znanja da on ne može biti hrvatski prijatelj. Zapravo, prijatelj nikoga tko nije za Veliku Srbiju. I oni koji nose naočale s većom dioptrijom od njega jasno vide da on nije iskren čovjek već loš glumac i prevrtljivi dvoličnjak s mračnim motivima. Problem je u tome što ima puno lakomislenih ljudi (poglavito Hrvata) koji ignoriraju ‘neka’ bivša iskustva i njegove ‘rane radove’ vjerujući da vuk osim dlake može promijeniti i ćud.

Raščlamba i ispravno razumijevanje onog što je Vučićeva Srbija postigla u Washingtonu ovim sporazumom i njegovih implikacija na Hrvatsku i cijelu ‘Našu Regiju’ trebala bi biti jedan od glavnih zadataka hrvatskih državnih institucija i cjelokupne javnosti. Ono što će se odigrati kao posljedica ovog sporazuma moglo bi biti centralni politički i ekonomski problem Hrvatske i ‘Naše Regije’ koji će se osjećati desetljećima koja dolaze.

Jasno je naime da bi taj sporazum putem tzv. meke moći zaokruživanja ‘Regiona’ ekonomskom, infrastrukturnom i socijalnom integracijom, mogao značiti početak stvaranja ‘novog’ jugobalkanskog monstruma, kojim će opet dominirati velikosrbi. A onda?

Onda slijedi repriza već viđenog u prva dva.

Željko Dogan/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo