Šiljo: Crna Gora – detonator „regiona“?
Vrijeme:9 min, 16 sec
Sigurno je to da ne treba podlijegati panici ni onomu što propovijedaju zloguki proroci. No sigurno je i to da stanje u „regionu“ nije više kakvo je bilo donedavno, da se „neki vrag“ događa, da se „nešto kuha“… Možda i novi sukobi, između Srba i Crnogoraca, Srba i Bošnjaka, Srba i Albanaca…, u koje bi se miješale i veće sile. A možda i pokušaj mirne restitucije „krnje Jugoslavije“, u smislu proširene „velike Srbije“, putem političkih dogovora, ali opet ne bez dramatičnih zbivanja i oružanih sukoba za teritorij.
Lovćen, Sarajevo, 2. rujna 2020.
Rezultati nedjeljnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori izazvali su veliku zabrinutost među promatračima, analitičarima i komentatorima. Svi se pitaju što će vjerojatni odlazak s vlasti stranke sadašnjeg predsjednika države Mile Đukonovića, Demokratske partije socijalista, značiti za budućnost Crne Gore i za šire odnose u „regionu“. Pojednostavljeno rečeno, pitanje je hoće li nova crnogorska vlada i parlamentarna većina povesti neku bitno drukčiju politiku od dosadašnje: crnogorske suverene i prozapadne politike, i zaokrenuti tu zemlju prema savezništvu s Beogradom i Moskvom. I kakve će to učinke imati na međunacionalne odnose u Crnoj Gori i drugdje odnosno na međusobne odnose regionalnih i nadregionalnih sila.
Jedan manjinski mandat – jezičac na vagi
Kao što je poznato, prosrpska koalicija „Za budućnost Crne Gore“ osvojila je uz pomoć dviju građanskih koalicija većinu mandata. Ona bi nakon 30 godina vladanja smijenila Demokratsku partiju socijalista sadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića. Tri oporbene koalicije: „Za budućnost Crne Gore“ (32,5 posto glasova), „Mir je naša nacija“ (12,5 posto) i „Crno na bijelo“ (5,6 posto) osvojile su 41 od 81 mjesta u parlamentu.
Dosad vladajuće stranke dobile su 38 mandata – Đukanovićev DPS poduprlo je 35,1 posto birača, Socijaldemokrate 4,1 posto, Bošnjačku stranku 3,8 posto, Albansku listu 1,6 posto, a Albansku koaliciju Jednoglasno 1,2 posto. Dva mandata, uz potporu 3,1 posto birača, dobio je SDP Ranka Krivokapića, koji se 2016. nakon 18 godina razišao s DPS-om i prešao u oporbu.
Hrvatskoj građanskoj inicijativi (0,27 posto glasova) nedostajalo je osam stotinki da (po povlaštenoj manjinskoj kvoti) uđe u crnogorsku skupštinu. Nije ušla zato što joj je novoosnovana Hrvatska reformska stranka (0,13 posto) preotela koliko joj je trebalo da s 0,35 posto prijeđe prag. Da je izabran zastupnik Hrvata, Đukanović bi imao većinu.
„Prosrpski“ rezultati izbora i „prosrpsko“ ponašanje izabranih zastupnika Albanaca i Bošnjaka zbunjuju promatrače. Zanimljivo je i to da će, ako se što ne promijeni, koalicijska vlada imati većinu od samo jednog zastupnika – isto kao i nakon srpanjskih izbora u Hrvatskoj! Zanimljivo je i to da Đukanović razmjerno stoički podnosi izborni poraz, koji – iako on još dvije godine ima mandat predsjednika države – može ne samo Crnu Goru, nego i njega osobno skupo koštati.
Glavu dižu crnogorski Srbi i Srbi općenito, „svi i svuda“…
Nije uputno ulaziti u spekulacije na temu zašto su izbori tako „ispali“, kamo sve to vodi i koji je njihov eventualno širi i dublji domet i smisao. Postoje velike nepoznanice, a na njih pouzdane odgovore može dati samo daljnji slijed događaja. U ovom trenutku zato je najzanimljivije promotriti neke reakcije i ocjene.
Općenito se može reći da s očekivanom promjenom izvršne vlasti i dominantne politike glavu dižu crnogorski Srbi i Srbi općenito, „svi i svuda“. Predsjednik Srbije osjeća se moćno, predsjednik Republike Srpske još je više „drčan“, a čelnik politički organiziranih Srba u Hrvatskoj Pupovac ponovno je „ravnopravan partner“ u novooblikovanoj „hrvatsko-srpskoj“ koalicijskoj vladi HDZ-a odnosno Andreja Plenkovića…
Od svega što je objavljeno najizazovniji je članak objavljen sinoć na sarajevskom portalu faktor.ba, pod naslovom „Pad Đukanovićeve vlasti u Crnoj Gori je opasan za Bosnu i Hercegovinu“. Auktor mu je Reuf Bajrović, građansko-liberalni, a zapravo velikobošnjački političar i politički analitičar. On je bivši član i dužnosnik ljevičarskog SDP-a BiH do 2012., g. 2016. osnovao je Građanski savez, a sada je supredsjedatelj Američko-europske alijanse. Njegov životopis na engleskomu (https://en.wikipedia.org/wiki/Reuf_Bajrovi%C4%87) znatno je opširniji i precizniji (iako nedostaju neke bitne informacije) od onoga na hrvatskomu (https://hr.wikipedia.org/wiki/Reuf_Bajrovi%C4%87).
„Graničimo sa tri neprijateljski nastrojene države“
Bajrović otprije javno zastupa tezu o pretvaranju BiH u građansku državu („jedan građanin – jedan glas“), o eliminiranju Hrvata kao konstitutivnog čimbenika i o ekonomskom iscrpljivanju i gašenju Republike Srpske. Novi njegov članak dostupan je na ovoj poveznici.
https://faktor.ba/vijest/pad-dukanoviceve-vlasti-u-crnoj-gori-je-opasan-za-bosnu-i-hercegovinu/96090
Odmah u podnaslovu ističe da je (očekivana) promjena vlasti u Crnoj Gori „najveća geopolitička katastrofa za Bosnu i Hercegovinu u ovom vijeku“ te da „prelazak poluga moći u Crnoj Gori u ruke crnogorske pro-četničke opozicije vraća regionalnu poziciju BiH u rane devedesete jer ponovo graničimo sa tri neprijateljski nastrojene države kao i početkom rata“. Već u prvoj rečenici on riga otrovne laži i posve krive interpretacije: „Vučićeva Srbija i Hrvatska pod HDZ-om su gotovo isključivo negativni akteri unutar BiH, dok je Crna Gora posljednjih dvadeset godina bila blagonaklon susjed BiH, iako je njeno rukovodstvo bilo uz Miloševića na početku rata protiv BiH.“
No on nam nije zanimljiv zbog takvih podmetanja, nego zato što otkriva ono što odnekud zna (a ni „obični“ ljudi ni drugi političari to još ne znaju), što je načuo ili što ima zadaću iznijeti. Evo njegovih glavnih predviđanja (pojedine dijelove ’boldao’ je Šiljo):
Nakon nedjeljnih izbora velikosrpski projekat izgleda realno dostižan prvi puta od 1999. kada se činilo da je zauvijek uništen bombama NATO pakta. Povratak Crne Gore pod skute Srbije i Rusije je signal za reaktivaciju velikom broju kolebljivih srpskih nacionalista unutar BiH koji su iz taktičkih razloga odustali od djelovanja na platformi ujedinjenja svih Srba u jednu državu. San o velikoj Srbiji se opet čini realnim. (…) Opozicija Dodiku, okupljena oko SDS-a i PDP-a, se ideološki vratila u devedesete…
Dritan Abazović, Albanac kojeg je intelektualno tesao Fakultet političkih nauka u Sarajevu, je ključna figura za budućnost cijelog Balkana jer bez njegovog glasa nema većine protiv Đukanovića. Čini se da je odabrao da bude nasljednik Rahmana Morine i Fikreta Abdića, iako je svjestan da ide u koaliciju s četnicima koji su pobjedu nad Đukanovićem proslavili napadima na malobrojne Bošnjake Pljevalja i divljanjem po cijelom Balkanu.
…To što će Abazović … biti upamćen kao najveći korisni idiot u historiji Balkana nakon Sejde Bajramovića nije nikakva utjeha za one koji će biti žrtve njegovih odluka. Svakako ne treba zanemariti ni ulogu Muamera Zukorlića koji je u koaliciji sa Abazovićem. Posljedice Abazovićeve odluke treba fakturisati i njemu i njegovim satelitima koje ujedinjuje želja da budu Beogradu ono što je Ramzan Kadirov Putinu: najgora moguća verzija muslimana u očima liberalnog zapada.
…Nova regionalna i globalna realnost se mora uvažiti i bez odlaganja djelovati, a to znači da se javni prostor mora dekantonizirati i debata fokusirati na odbranu institucija države BiH bez kojih Bošnjaci neće preživjeti kao narod koji je meta genocidnih namjera.
Treba konačno shvatiti da međunarodne zajednice kao odlučujućeg aktera više u suštini nema u BiH. […]. S druge strane, EU vodi politiku legitimiranja svakog onog ko stvori činjenice na terenu i to predstavlja šansu za probosanske snage koje su akcijom preuzimanja CIK-a pokazale da postoje slučajevi u kojima mogu efikasno djelovati i stvarati činjenice. Dakle, koristiti svaku šansu za nametanje volje demokratske i demografske većine u vidu preuzimanja ključnih institucija. VSTV, Dom naroda FBiH, Vlada FBiH i ostale institucije na nivou FBiH se moraju preuzeti nakon izbora 2022. izbacivanjem HDZ-a iz vlasti za sva vremena. Time bi se stvorile pretpostavke za dugoročni proces gušenja autonomije RS-a ekonomsko-demografskim sredstvima.
…važno je stvoriti dovoljne odbrambene kapacitete dodatnim razvojem domaće namjenske industrije koji bi stvorili dileme u vojno osnaženoj Srbiji i Hrvatskoj u vidu mogućih posljedica novog regionalnog sukoba. Pored vezivanja za vojnu industriju u SAD-u (što je donekle urađeno), bitno je iskoristiti naklonjenost Turske i produbiti saradnju na planu novih tehnologija u namjenskoj industriji.
Konačno, i najvažnije, pad Crne Gore pod osovinu Beograd-Moskva će gotovo sigurno dovesti do još jačeg pritiska na institucije države Bosne i Hercegovine u kojima se vodi hibridni rat probosanskih snaga sa agentima susjednih država kao što je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, Gordana Tadić. Šanse za raspad BiH su proporcionalne uspjehu osovine Dodik-Čović, koji posebno zavise i od operativne podrške sigurnosno-obavještajnih organa Republike Hrvatske. Iako pad Crne Gore pod pro-četničku vlast može stvoriti i ratne težnje s istoka, ipak nije realno očekivati da će Dodik krenuti u konačni obračun sa državom BiH bez prethodnog raspada njenih institucija, posebno Predsjedništva BiH. Zato je od vitalnog značaja očuvati nit legaliteta… Naravoučenije iz crnogorske drame treba da bude da ratni ciljevi nikada nisu prestali da važe. Promijenjena su samo sredstva.
Pretvaranje Federacije u bošnjačku Republiku
Bajrović koješta lupeta, ali ga ne treba smatrati bedakom. On dijelom govori ono što misli, a dijelom ono što bi želio da drugi misle ili da se ostvari. Manipulira. Straši. Usmjeruje. Širi isključivost i mržnju prema onima koji nisu po njegovoj mjeri i ukusu. Govori ono za čim se povodi Bakir Izetbegović sa svojima. Treba dodati da je još u veljači u jednom članku „predvidio“ i „opisao“ raspad BiH
Predvidio je najprije odvajanje Republike Srpske od BiH te pretvaranje Federacije u (bošnjačku) Republiku BiH, pri čemu bi Hrvati bili obesnaženi. Zato bi – protumačio je takvo predviđanje dnevnik.ba, „istog trenutka kad bi se federalni Parlament proglasio Parlamentom RBiH, hrvatski zastupnici … bili prisiljeni povući se iz njegova daljnjeg rada i vratiti se Herceg Bosni. Time bi se Herceg Bosna oživjela doslovno ni iz čega.“
Portal dnevnik.ba primijetio je tada i ovo: „Bajrović je također jasno rekao i kako bi to značilo povratak na preddaytonsko stanje sa svim posljedicama, što vjerojatno podrazumijeva da bi bošnjačka politička elita pokušala izazvati (polu)ratno stanje u prvom redu prema Republici Srpskoj i Srbima, ali i Hrvatima ’ako ne budu slušali’ svoje aktualne federalne partnere.“
Tmurni oblaci gomilaju se nad „regionom“
Sigurno je to da ne treba podlijegati panici ni onomu što propovijedaju zloguki proroci. No sigurno je i to da stanje u „regionu“ nije više kakvo je bilo donedavno, da se „neki vrag“ događa, da se „nešto kuha“… Možda i novi sukobi, između Srba i Crnogoraca, Srba i Bošnjaka, Srba i Albanaca…, u koje bi se miješale i veće sile. A možda i pokušaj mirne restitucije „krnje Jugoslavije“, u smislu proširene „velike Srbije“, putem političkih dogovora, ali opet ne bez dramatičnih zbivanja i oružanih sukoba za teritorij.
Ima naime nezanemarivih naznaka da se time što se upravo događa Crnu Goru pretvara u mogući detonator „regiona“. Dok se i drugi tmurni oblaci gomilaju nad cijelom jugoistočnom Europom…
Hrvatski narod i svi civilizirani i miroljubivi ljudi moraju biti pripravni i širokim očima promatrati što se to događa u četverokutu Beograd – Podgorica – Sarajevo – Banja Luka. I u odnosima među konstitutivnim narodima i njihovim politikama i političarima u BiH. I u odnosima Beograd – Priština. I kako se u svemu što se zbiva drže i postavljaju velike sile. I razmišljati kako se sami spram svega toga postavljati.
Šiljo/Hrvatsko nebo
