Pomoću izbora u Crnoj Gori do priznanja Republike Kosovo!
Vrijeme:1 min, 48 sec
Predsjednik Vlade u Republici Hrvatskoj Andrej Plenković pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori javno je podržao Demokratsku partiju socijalista (DPS) te indirektno i Mila Đukanovića, a danas se vidi da je to bilo samo formalno a stvarno im je u izbornom procesu postavio tempiranu „bombu“.
Kako ih je to Plenković samo fiktivno podržao, i kakvu im je to „bombu“ podmetnuo?
Pa tako što je inicirao, podržao i omogućio da se neposredno pred izbore osnuje Hrvatska reformistička stranka (HRS), s glavnim programskim ciljem da na izborima razjedini hrvatsko biračko tijelo i da se raspu glasovi njegovih birača između HRS i Hrvatske građanske inicijative (HGI), te da na taj način Hrvati ostanu bez parlamentarnog mandata a DPS bez koalicijskog partnera za formiranje vlade!
Kao što je to javnosti poznato, Hrvatska građanska inicijativa do sada je na parlamentarnim izborima uvijek osvajala jedan poslanički mandat i bila među koalicijskim partnerima koji su omogućavali Demokratskoj partiji socijalista da može formirati vladu. No to je na upravo završenim izborima spriječio Andrej Plenković ad hoc formiranjem pred same izbore Hrvatske reformističke stranke, s političkim zadatkom da u izbornom procesu antagonizira i razjedini hrvatski birački korpus između te dvije stanke odnosno izborne liste i raspe glasove njegovih birača, tako da ni jedna od te dvije stranke tj. HRS i HGI ne prijeđe izborni prag i ne osvoji poslanički mandat!
Krajnji pak i glavni cilj tog i takvog „izbornog inženjeringa“ prelazi granice Republike Crne Gore i ima međunarodnopolitičku stratešku dimenziju i cilj u tzv. „regionu“.
A kakav je to i koji politički cilj i u čemu se on sastoji?
Pa sastoji se u tome da se pobjedom prosrpskih stranaka na izborima u Crnoj Gori u javnosti i društvu u Srbiji stvore atmosfera i kredibilitet te podrška predsjedniku Aleksandru Vučiću, da može potpisati međunarodni sporazum o priznavanju Republike Kosovo i uspostavi diplomatskih odnosa!
Iz čega se vidi da politika i diplomacija mogu biti multidimenzionalne i višeslojne, prijetvorne i dvolične, često poput sante leda čiji vidljivi dio na površini mora vara promatrača jer se njezin najveći dio i prava dimenzija nalaze ispod površine, pa tko to na vrijeme ne vidi i shvati prođe poput – Titanika!
Lovel Franić/Hrvatsko nebo
