IO DHK Pula: ZAHTIJEVAMO DOSTOJNO VREDNOVANJE BAŠTINE, TRADICIJE I IDENTITETA HRVATSKOGA NARODA, VEĆINSKOGA U PULI I ISTRI!

Evo tim povodom stava Istarskoga ogranka DHK…

“Uime Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, koji postoji već 30 godina i svojim je časopisom ‘Nova Istra’ te nakladništvom s više od stotinu knjiga nezaobilazna kulturna činjenica Pule, Istre i ovoga dijela Hrvatske, s međunarodnim referencama, ovom se prigodom očitujemo samo o dvjema-trima temama:

Prvo. Dulje od desetljeća predlažemo i ne odustajemo od naših prijedloga – OD KOJIH SU VEĆINU NADLEŽNE SLUŽBE I TIJELA GRADA PULE PRIHVATILE, ALI SAMO FORMALNO! – koji nikako da postanu stvarnost (procijenite sami je li to samo slučajnost), a prijedlozi se tiču imenovanja ulica, trgova i dr. javnih površina u glavnome istarskom gradu Puli i jednome od većih u Hrvatskoj. Naše su prijedloge svojedobno podržali Društvo ‘Viribus unitis’, kao i mi njihove, prof. dr. sc. Darko Dukovski, kao član Istarskoga ogranka DHK (i mi smo podržali njegove prijedloge), te drugi ugledni i stručni ljudi, intelektualci ovoga grada.
Najkraće: zahtijevamo da se u Puli, konačno, započne dostojno vrjednovati i obilježavati tradicija, identitet, kultura, povijest i baština većinskoga naroda – Hrvata, koja je sastavnica Pule, može se dokazati na bezbroju primjera, jako zapostavljena. Jednako kao i austro-njemačka sastavnica. Ovaj grad ne postoji samo od Rima niti za Mlečana, a najmanje za komunizma i bivše države. Pula ima 2-3 tisuće godina, ali je uskrsnula unatrag manje od dvaju stoljeća te u njoj ili nitko nije ‘autohton’ (vidjeti navodnike!) ili su svi autohtoni (bez navodnika). U tom smislu zahtijevamo dostojna obilježja u Puli najprije ovih ljudi: Ljubica Ivezić, Tatjana Arambašin, Ante Dabo, Ive Rudan, Mario Marijan Kalčić, Hrvoje Mezulić, Milivoj Mezulić, Josip Crnobori, Janko Vuković pl. Podkapelski, Maksimilijan Njegovan, Dušan pl. Preradović, Paula von Preradović, zatim Maximilian Daublebsky von Sterneck, Siegfried Popper, Gjuro Stipetić, pa Dragutin Prica, Pulski evakuirci, Ivan Cukon, Mirko Vratović, Geppino Micheletti…

Drugo. Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika pobrinuo se i za to da Pula, u sadašnjemu Parku kralja Petra Krešimira IV., uz preostalo poprsje Matka Laginje, dobije i biste Matka Mandića i Vjekoslava Spinčića – koja trojica čine hrvatski istarski preporodni trolist (u vezi s temom vidjeti barem tekstove akademika Petra Strčića i prof. dr. sc. Mirjane Strčić). Odljevke na temelju izvornih poprsja akad. kipara pok. Mate Čvrljka – koji je načelno bio pristao da se ‘isti iz Kastva’ (Laginja – Mandić – Spinčić – Nazor) postave i u Puli – svojedobno je na našu inicijativu radi izrade replika Puli htio ustupiti Grad Kastav, ali ovdje nije bilo odjeka!?! U Gradu Puli, nadam se, valjda ne misle to da će jedna udruga, Istarski ogranak DHK, platiti troškove izrade i postavljanja tih poprsja!?! Mi, IO DHK, ipak razumijemo to da se spomenute biste možda ne uklapaju u svjetonazornu paradigmu nekih ljudi lokalne vlasti, no ona je, kao i svaka druga vlast, privremena, a imena i veličine o kojima je riječ trajne su. Usput, one su, te veličine, itekako bile izvorno antifašističke! I zato inzistiramo na rečenomu i ne kanimo ni na koji način odustati. Sve ovo jako dobro znaju političari ovoga grada i Odbor za utvrđivanje prijedloga imena ulica i trgova na području grada Pule – onaj u starome sastavu i aktualni Odbor. Premda šutnja traje, zaborav ne dopuštamo!

Treće. Mi, IO DHK, ne zahtijevamo više samo dosad rečeno, nego tražimo da se u Puli postave dostojni spomenici u pravoj, prirodnoj veličini ovim velikanima: Jurju Dobrili (dvije bistice u gradu sjedištu istoimena Sveučilišta više su nego jadan znamen!, da ne spominjemo Dobrilu kao intelektualno-moralnu gromadu), zatim spomenik Matku Laginji (bista u parku prekoputa spaljenoga Narodnog doma je jako, jako premalo s obzirom na njegov značaj za Pulu i Istru), potom spomenik Mati Baloti (treba li i taj zahtjev tumačenje, osobito nakon toga što je ‘njegova’ bivša ulica (danas je to Carrarina) ‘premještena’ nekamo drugamo u širi centar grada?) te spomenik Vladimiru Nazoru (trebaju li i za njega dodatni argumenti?).
Usto, podržavamo sada već davnu inicijativu Društva ‘Viribus unitis’, koju su svojedobno potpisale na stotine Puljana (ali Grad ni tada nije reagirao), da se Puli vrati i tzv. austrijski ‘štih’, bar povratom na izvorno mjesto replike umjetnički vrijednoga Kundmannova spomenika admiralu Wilhelmu von Tegetthoffu, koji je nekoć bio na Monte Zaru (a koji u fašisti razmontirali i prenijeli ga u Veneciju, danas je pak u Grazu), zatim da se izrade i postave replike spomenikâ nadvojvodi Ferdinandu Maximilianu (u današnjemu Mornaričkome parku, koji je spomenik sada u Veneciji) te carici Elizabeti (Sissy) ispred Arene. Bar toliko. Jer bez austrijske Pule ne bi danas bilo ovoga grada.

I četvrto. Glede skupa, koji smo radno naslovili ZA SPOMEN-SOBU I KNJIŽNICU, predlažemo i zahtijevamo to da se baš na mjestu od talijanskih fašista 1920. g. spaljenoga hrvatskog Narodnog doma otvori spomen-soba i knjižnica, multimedijski prostor, u znak memorije i sjećanja na taj zločin. Namjena bi njena bila najprije za studente i mladež, njihovoj poduci i spašavanju memorije, a onda i za namjernike, građane, pa i turiste. Prostor se nalazi na idealnome mjestu, između Sveučilišne i Gradske knjižnice, institucijâ koje imaju kadar koji će moći stručno i u svakome drugom smislu osmisliti postav, čuvati ga i predstaviti javnosti. Tu posebno mjesto ima cijela ili bar dio privatne knjižnice akademika Josipa Bratulića, koje su knjige većinom bile i dijelom tê spaljene biblioteke. Sve potonje rečeno je i u svjetlu predugih mučnih rasprava i trakavica o tomu gdje će, naposljetku, akademikova knjižnica završiti. Nipošto ne dopustimo to da se i s tom knjižnicom ponovi sudbina cjelovite ostavštine jednoga Antuna Motike, pa neostvarene donacije Josipa Crnoborija i drugih istarskih i pulskih velikana u drugim umjetničkim područjima. Nemojmo se ponašati kao zadnja provincija, i to samo zato jer nešto ne znamo ili, ne daj Bože, jer je riječ o baštini većinskoga hrvatskog naroda ovoga grada i kraja.”

B. D. Biletić, predsjednik IO DHK Pula

Hrvatsko nebo