Nakon višemjesečne srpske opsade 27. kolovoza 1991. okupirano, porušeno i spaljeno Hrvatsko Kijevo!

Kijevo je 25. kolovoza 1991. godine, zajedno s obližnjom Vrlikom, napadnuto od strane pobunjenih Srba i JNA svim raspoloživim sredstvima…

Nakon višemjesečne opsade pobunjeni Srbi i JNA 26. kolovoza 1991. potpuno su okupirali Kijevo, najveće selo nekadašnje kninske općine.

Pritisak srpskih pobunjenika počeo je nedugo nakon demokratskih izbora 1990. na kojima je pobjedu odnio HDZ. Kijevo, smješteno na prometnici Knin – Vrlika, bilo gotovo potpuno nastanjeno hrvatskim stanovništvom. Problem je predstavljalo srpsko stanovništvo iz susjednih sela Civljane i Polača te se uskoro Kijevo našlo u blokadi.

U noći s 27. na 28. travnja 1991. hrvatski policajci probili su blokadu te u Kijevu formirali policijsku postaju. U sukob se zatim uključila JNA koja se rasporedila između Civljana i Vrlike te Kijeva i Polače tvoreći tzv. “tampon zonu”.

Od tada je komunikacija stanovnika Kijeva s ostatkom Hrvatske tekla preko brda Kozjak. Dopremanje humanitarne pomoći je onemogućeno, a Kijevljane se pokušavalo obeshrabriti na brojne načine, uključujući zabranu odlaska iz mjesta trudnicama i teškim bolesnicima. Usprkos tome i u Kijevu je održan referendum o samostalnosti na kojem je dana stopostotna potpora opciji hrvatske samostalnosti. Cijelo ljeto selo je bilo pod blokadom. Krajem kolovoza ’91. Milan Martić, ministar unutarnjih poslova „SAO Krajine“, dao je ultimatum da se hrvatske snage povuku iz Kijeva.

Kako njegovu zahtjevu nije udovoljeno, Kijevo je 25. kolovoza 1991. godine, zajedno s obližnjom Vrlikom, napadnuto od strane pobunjenih Srba i JNA svim raspoloživim sredstvima.

Vrlika je okupirana istog dana, a slabo naoružani branitelji Kijeva nisu se mogli dugo odupirati napadima pa je drugoga dana formiran zbjeg preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Dana 26. kolovoza obrana koju je činilo oko 160 ljudi naoružanih uglavnom kalašnjikovima počela je posustajati. Na selo je otvorena vatra iz teških strojnica, minobacača, haubica, tenkova, višecijevnih bacača raketa, da bi oko 11:30 sati zrakoplovi JNA Kijevo zasuli i kasetnim bombama, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama. Veći broj branitelja povlačio se prema Dinari, gdje će ostati 14 dana nakon pada Kijeva.

U borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva, uglavnom policajaca i pripadnika 4. gardijske brigade koji su odvedeni u logor. Veći broj starijih i nemoćnih osoba ostao je u Kijevu te je bio izložen brutalnom maltretiranju pobunjenih Srba. Stradanja Kijeva hrvatskoj javnosti postala su poznata tek nakon što je selo oslobođeno u operaciji “Oluja”. Nakon pljačke sela, crkva je srušena do temelja. Osim obiteljskih kuća i gospodarskih objekata, uništenja nisu bile pošteđene ni mjesna škola i ambulanta.

Na današnji dan 1991. srpski okupator je osvojio, spalio i uništio hrvatsko selo Kijevo pored Knina. Kijevo je zajedno sa Lovincem pored Gračaca i Kruševom pored Obrovca bilo stožerno mjesto otpora Srbima (sa uspostavljenim hrvatskim policijskim postajama) u najjačem trokutu velikosrpske pobune Knin-Obrovac-Gračac…

Nakon višemjesečnog okruženja, mnogih ubojstava civila i sustavnog terora, ta tri mjesta su u ljeto 1991. proživjela pravu kalvariju potpunim uništenjem, paležom i progonom, a žene, djeca i starci su krenuli u neizvjesne zbjegove preko surovih okolnih planina sa svojim muškarcima i hrvatskim redarstvenicima. Kijevo je mjesto gdje su svoj zločinački put počeo ratni zločinac Ratko Mladić za što je u Hrvatskoj osuđen u odsutnosti na 20 godina zatvora.

Na današnji dan 27. kolovoza 1991. Srbi iz okolice Knina uz pomoć JNA su ušli u hrvatsko mjesto Kijevo pored Knina. Mjesto su potpuno spalili i uništili, a za okupaciju mjesta upotrijebili su i avijaciju JNA te međunarodnim konvencijama zabranjene kazetne bombe. Zanimljivo je da je Hrvatska vojska bila jedno vrijeme pod istragom i optužbom za prekomjerno granatiranje obližnjeg Knina u akciji Oluja (koji je ostao gotovo netaknut), dok je obližnje Kijevo bilo sravnjeno sa zemljom svim vrstama granata i bombi.

Zanimljivo je da je načelnik generalštaba Veljko Kadijević, inače rođen u Hrvatskoj, u ljeto 1991. poslao za zapovjednika 9. korpusa JNA u Kninu upravo ratnog zločinca bosanskog Srbina Ratka Mladića koji je umiješan u brojne zločine (osim Kijeva) u Dalmaciji i to u okolici Šibenika, Zadra, Sinja, Vrlike, Maljkova, kao i pokušaj miniranja HE Peruča. Smatra ga se odgovornim za masakre u Škabrnji i Nadinu.

Kalvarija Kijeva – od kolovoza 1990. do kolovoza 1991.

Početkom „balvan revolucije“ 17. kolovoza 1990. Srba iz okolice Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca hrvatsko mjesto Kijevo na cesti Vrlika-Knin našlo se u veoma teškom položaju. Okruženo barikadama našlo se odsječeno cestovnim putem od ostatka Hrvatske.
Nakom ‘krvavog Uskrsa na Plitvicama’ mjesto ostaje bez struje i telefona, a hrvatska država usprkos gotovo nemogućim uvjetima probija 27. travnja 1991. blokadu Kijeva između Civljana i Štikova te uspostavlja redarstvenu postaju u tom hrvatskom mjestu. Tada se u blokadu mjesta, osim naoružanih civila Srba, uključuje i JNA kao navodna ‘neutralna tampon zona’ s krajnjim ciljem da se otjera redarstvenike iz Kijeva, a mjesto okupira.

Još uvijek se pamte slike kako je hrvatski narod Kijeva, žene, djeca i starci, odlučno stao pred policijsku postaju u mjestu i po cijenu života zapriječio JNA da zarobi hrvatske redarstvenike.

Krajem kolovoza 1991. ratni zločinac Mile Martić daje ultimatum hrvatskim redarstvenicima da napuste Kijevo. Kako je ultimatum odbijen, mjesto je bilo napadnuto sa svih strana. Otpor je pružalo 160 muškaraca, civila i redarstvenika, naoružanih samo lakim naoružanjem. Na Kijevo je ispaljeno 1500 granata iz minobacača, haubica, tenkova, VBR-a i 16 kazetnih bombi.

Nakon otpora, hrvatski redarstvenici i muškarci Kijeva poveli su na težak i neizvjesan put preko planine Kozjak prema još uvijek slobodnom Drnišu žene, djecu i starce. Sličnu kalvariju prošli su preko Velebita Hrvati lovinačog kraja, kao i civili Kruševa pored Obrovca.
Srbi su uspjeli zarobiti 70 branitelja Kijeva koji su odvedeni u zatvor u Kninu gdje su prošli strašna mučenja.

Crkva, simbol hrvatske opstojnosti u kninskom kraju, je srušena kao i ambulanta, škola, mjesni dom i svi domovi Hrvata u Kijevu.

U vojnoj akciji-“VRA Oluja 1995”. Kijevo i cijeli kninski kraj oslobođen je i vraćen matici Hrvatskoj.

Braniteljski portal/https://www.braniteljski-portal.com/Hrvatsko nebo