KAKO SU RUŠILI TUĐMANA Zdravko Gavran: Kome je sve trebao Paraga (VI. nastavak)

Zdravko Gavran: Kako su rušili Tuđmana. Domovina TT, Zagreb, 1992. 119. stranica.

VI. NASTAVAK

KOME JE SVE TREBAO PARAGA

“Ovo nije demokratska Hrvatska, ovo je diktatorska Hrvatska. Od EZ i svijeta se traži priznanje Hrvatske i Slovenije, ali i poštovanje ljudskih prava; hoće li Hrvatska biti priznata, ne znam, ali znam da je najveću medvjeđu uslugu Hrvatskoj napravio upravo predsjednik Tuđman”, govorio je na konferenciji za novinare netom iz pritvora pušteni Dobroslav Paraga (vidi Vjesnik, 19. prosinca 1991.). Bilo je to “zlatno doba” medijske promidžbe jedinog stranačkog čelnika koji je imao i svoju vojsku, čovjeka koji je žestoko kritizirao, napadao i osporavao hrvatsku vlast s predsjednikom Tuđmanom na čelu.

Dvadesetak dana prije toga čelnik HSP-a i oružanih formacija te stranke, “Hrvatskih oružanih snaga”, pitao se u “otvorenom pismu” iz istražnog zatvora predsjedniku Tuđmanu: “Zar ćemo se međusobno zatvarati i ubijati?” On u tom pismu tvrdi da “HOS čine dragovoljci Hrvatske stranke prava, koji su svi odreda uključeni u ZNG ili rezervni sastav MUP-a”, te pita Predsjednika: “Zašto naše rodoljublje nazivate fašističkim i proustaškim, koje nema oslonca u hrvatskom narodu? Ne znam zašto toliko ističete naše navodno ustaštvo kao smrtni grijeh, premda mi nismo ustaše.”

Paraga se cijelo vrijeme krajnje neodgovorno razmetao izjavama za koje je mislio da će “paliti” u narodu. Svoj demagoški “program” on je izlagao ovako: “Ne zaboravite da Tuđmanova Hrvatska danas ne samo što je manja od Bakarićeve Hrvatske – ona je čak i manja nego u 16. stoljeću… Izdaja, koja je jedan od glavnih uzroka tome, uvukla se u sam vrh hrvatske vlasti i sjedi u vladi, sjedi u kabinetu predsjednika republike. (…) Želimo prijeći u aktivnu fazu rata i napasti agresora… Mi imamo ratni savjet i u njega smo uključili i odlično obučene stručnjake iz inozemstva… Oni misle da su osvojili Baranju, a uskoro neće imati niti Zemun. (…) Mi ne želimo čekati da Tuđman objavi mobilizaciju u situaciji kada je za njega primirje, a za mene je rat. (…) Mi danas obavljamo svoju dužnost potpuno svjesni da smo vojnici i u tome nas nitko ne može spriječiti. (…) Mi smo se spremni oštro suprotstaviti, i oružano, svakom obliku nasilja koje bi krenulo prema nama iz same Hrvatske, koje bi nas htjelo zaustaviti u našem organiziranju otpora agresoru, pa bilo to i državno nasilje, koje bi proizašlo iz logike da država ima monopol na fizičku, vojnu silu” (“Hrvatska peta kolona”, Danas, 17. rujna 1991.).

Glasnik [HDZ-a] je “slučaj Paraga” prokomentirao ovako:

“Nakon uhidbe predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage zbog stvaranja oružanih paravojnih jedinica oglasile su se mnoge političke stranke i osudile taj čin. Kao glavne razloge navele su stajalište da političke nesuglasice valja rješavati politički, te da ta uhidba samo produbljuje krizu, umjesto da se radi na objedinjavanju snaga u obrani Domovine.

Budući da se te stranke inače prikazuju demokratskima, razumnoga čovjeka takvo njihovo stajalište prema uhićenju Parage u najmanju ruku začuđuje. Jer, kakva bi to bila demokratska Hrvatska, za koju se te stranke na riječima zauzimaju, u kojoj bi strankama bilo dopušteno stvarati svoje vojske, ne poštovati hrvatski grb, demokratski izabrane vlasti, itd.

Zatim, zbog čega bi to bio politički slučaj i zbog čega bi ga valjalo rješavati politički, a ne sudski, kad svatko, pa i čelnici stranaka mogu prošetati do Starčevićeva doma i opipati naoružane hosovce koji tamo stoje.

Čovjek prosto ne može povjerovati da većina hrvatskih političkih stranaka ne misli tako. Poznato je da je Paraga potkraj srpnja donio odluku (suprotno statutu HSP-a) da stranka pristupi stvaranju vojnih jedinica HSP-a. Istodobno čelnik stranke Alija Šiljak izjavljuje kako je njegov predsjednik u Hrvatskoj Paraga, a u BiH Alija Izetbegović; druge predsjednike ne priznaje! I sad, tko produbljuje krizu i tko ne radi na objedinjavanju snaga u obrani Domovine? Paraga ili hrvatska država?

Zanimljivo je da su iste te stranke graknule protiv izmišljene HDZ-ovske vojske prije godinu dana, a takva vojska nikad nije postojala, a da su preko stvaranja Paragine vojske prešle šutke” (Glasnik, 25. studenoga 1991.).

Paraga, čijoj su antituđmanovskoj i antihadezeovskoj zauzetosti neviđeno pretjeranu pozornost posvećivali gotovo svi (inače, tobože, “hadezeovski”) mediji, mnogima je trebao. Trebao im je kao prenapuhani politički destabilizator, a možda i detonator suverene Hrvatske i njezine vlasti. Trebao je kao onaj koji će hrvatskom narodu, ogorčenom strahotama agresije i rata, reći da Tuđmanu nije do naroda, da Tuđman vodi krivu politiku, da je posrijedi “izdaja” u vladi i vrhovništvu, te da je jedini spas u totalnom otporu neprijatelju i “ofenzivnim” akcijama, “do Zemuna”. A tu moć i snagu, tu odlučnost i hrabrost, mislili su oni koji su bili protiv Tuđmana, može narodu “jamčiti” samo netko tko obećava “granicu do Zemuna”, dakle ustašku NDH. Paraga je na tu kartu uporno igrao, pretpostavljajući da narod izložen bezočnoj agresiji po naravi stvari naginje radikalizmu.

Pavelić o Paragi

O Paragi je na svoj način u otvorenom pismu što mu ga je poslao progovorio bivši glavni tajnik HSP-a Krešimir Pavelić. Pismo glasi:

“Gospodine, Paraga, vaša politička destrukcija, antihrvatska djelatnost, pretvaranja Hrvatske stranka prava u privatno poduzeće, klevetanje Hrvatske vojske, policije i istinskih boraca za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti, ne mogu me ostaviti indiferentnim. To više što je moja malenkost suodgovorna za vaš izbor na dužnost predsjednika HSP-a, što mi često spočitavaju neki znanci i prijatelji.

Neću vam pisati o planu napada na Banske dvore, likvidaciji predsjednika Republike Hrvatske, hapšenju Vlade i raspuštanju Sabora, dakle o državnom udaru koji ste trebali izvesti po nalogu određenih krugova iz SAD 1991. Neću vam pisati ni o tome kako ste za taj plan dobili novac preko g. Milana Vukovića od izvjesnog antihrvatskog lobija u Americi koji je sve činio kako bi se u Hrvatskoj izazvala anarhija, bratoubilački rat, u kojem bi pucao Hrvat na Hrvata i tako onemogućilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Neću vam pisati o tome kako ste ucjenjivali hrvatske jadnike koji su htjeli doći do oružja kako bi mogli braniti svoja ognjišta, tj. kako ste od njih tražili da se zakunu vama na vjernost kao ‘vrhovnom zapovjedniku’. Ne, neću pisati ni o tome da je vaša antihrvatska zavjera glavni razlog zbog kojeg sam podnio ostavku na dužnost glavnog tajnika HSP-a i istupanja iz nje u srpnju 1991. Isto tako neću pisati ni o vašem ‘slučajnom susretu’ u Sofiji krajem srpnja 1991. sa starim prijateljem Dobricom Ćosićem, a ni o tome kako ste u svoje vrijeme štrajkali glađu pokušavajući na taj način iznuditi puštanje na slobodu iz zatvora pripadnika tadašnjih četničkih ‘Belih orlova’, koji danas kolju hrvatsku djecu, žene i starce, koji žare i pale po Lijepoj našoj. Također, neću vam pisati o tome kako u Washingtonu Hrvatsku stranku prava drže za ekstremnu, ustašku i fašističku stranku, a predsjednika te iste stranke cijene kao ‘velikog borca za ljudska prava’. Nema smisla pisati vam da ste čovjek bez ikakvih stručnih kvalifikacija, pa ste stoga primorani pretvoriti jednu povijesnu stranku u privatno poduzeće kako biste na račun lakovjernih zarađivali kruh za život. Ne trebam vam pisati o onim pismima koja ste uputili Ujedinjenim narodima, EZ-u, američkom Kongresu, Helsinki Watchu i drugima, u kojima optužujete Hrvatsku vojsku i policiju, kao i hrvatsku aktualnu vlast za ubojstvo 75 Srba na području Gospića.

Da li vam uopće treba pisati kako ste razbili Predsjedništvo Stranke i njezin Središnji odbor u kojem je ostalo od 71 člana samo 23, ili o Predsjedništvu koje se svelo od 15 članova na samo šest ili sedam. O mnogim stvarima neću vam ovaj put pisati jer imam namjeru da na Izvanrednoj konvenciji Stranke, koju navodno pripremate za 16. svibnja ove godine, iznesem mnoge stvari koje će otvoriti oči cjelokupnom članstvu HSP-a da se ne radi o Dobroslavu Paragi kao ‘velikom pravašu’ i ‘borcu za ljudska prava’, nego o čovjeku u službi određenih krugova u SAD, koje su mu dale zadatak da u Hrvatskoj izazove građanski rat, anarhiju i opće nezadovoljstvo u narodu, dijeleći ga na ‘komuniste’ i ‘naj’ Hrvate. Nažalost, kasno sam shvatio ona vaša lažna uvjeravanja kako su predsjednici jednog i drugog HOP-a agenti CIA-e, a njihovo članstvo ‘primitivci sa kojima se lako manipulira’. Isto tako, neću vam pisati o onoj osobi koja je u srpnju 1991. doputovala iz inozemstva, donoseći sa sobom novac kako bi se kupilo nekoliko saborskih zastupnika da pređu u HSP ne bi li tako postala parlamentarnom strankom, što sam sa gnušanjem odbio. Jer pravaš se postaje srcem, a ne novcem.”

Paraga – “ustaša po zadatku”

“Nema smisla”, nastavlja Pavelić, “navoditi kako sam u vama otkrio politikanta opsjednutog vlašću, koji je spreman upropastiti čitav hrvatski narod kako bi se nje dočepao. Niste vi, g. Paraga, borac za ljudska prava, niti čovjek kojemu je stalo do slobode i demokracije, niti borac za hrvatsku državu. Vi ste USTAŠA PO ZADATKU, a ne po uvjerenju. Imate zadatak da HSP što više ustašuje kako bi se hrvatsku aktualnu vlast optuživalo u inozemstvu za porast fašizma u Hrvatskoj. Kada ta vlast kritizira vašu rabotu, tada iz inozemstva ustaju u zaštitu vaše osobe, jer ste vi ‘veliki demokrat’ i ‘borac za ljudska prava’. U Hrvatskoj morate što više ustašovati, a u Americi se ograđivati od njih. Eto, g. Paraga, vi imate dva obraza koja su svakom spoznatljiva, pa i onima koji vas slijepo slijede jer im nudite Hrvatsku od Sutle do Sandžaka i Boke.

Ne pišem vam ovo otvoreno pismo, g. Paraga, iz navedenih razloga, nego zbog vaših izjava danih na konferenciji za tisak 30. ožujka ove godine, u kojima klevećete g. Antu Kovačevića, dopredsjednika HDS-a, koji je prije nekoliko dana otišao u Beč s nekim oporbenim strankama na pregovore sa ‘četničkim strankama’. Predbacujete mu da je bio član Kluba jugoslavenskih studenata u Beču za vrijeme studija u razdoblju od 1975. do 1981., što ga ‘diskvalificira’ kao pravog Hrvata u odnosu na vaše hrvatstvo. A niste istakli da je taj isti Ante Kovačević zbog hrvatskog rodoljublja osuđen u Doboju na 8,5 godina robije, a vi na četiri godine zbog skupljanja potpisa za puštanje na slobodu političkih zatvorenika u Jugoslaviji, među kojima su se nalazili i mnogi današnji pripadnici Šešeljevih ‘Belih orlova’. Pa tko je pošteniji Hrvat, vi ili g. Ante Kovačević? Predbacujete hrvatskoj oporbi da se usudila otići u Beč na pregovore sa ‘četničkim strankama’, a zaboravljate da je i dr. Ante Pavelić još davne 1956. godine pregovarao sa dr. Milanom Stojadinovićem, s kojim je čak postigao i sporazum o rušenju Jugoslavije. Na toj istoj konferenciji za tisak izjavili ste da ste donijeli odluku kako više nitko tko je bio član Saveza komunista ne može dobiti funkciju u stranki. Aferim, g. Paraga, kad se ne bi radilo o čistoj demagogiji. Da li to znači da će uskoro biti smijenjen g. Mile Dedaković Jastreb ili recimo Mario Mihaljević, pročelnik za promidžbu, koji je ušao u SK za vrijeme najvećih progona Hrvata nakon 1971., pišući ujedno pjesme o veličini J. B. Tita, sam ih uglazbljujući, kako bi se mogle pjevati prilikom tzv. Dana Republike ili JNA. Da li to znači da će svi oni koji su ušli u SK 1971., kako bi ga iznutra razbili, a već su te iste 1971. bili pohapšeni i osuđeni zbog ‘kontrarevolucionarne djelatnosti’, biti odstranjeni iz HSP-a? Ne znači li to da će pokojni Ante Paradžik biti izbačen iz Stranke posthumno zato što je 1971. kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske ušao u SK sa ciljem da pomogne HRVATSKO PROLJEĆE i ostvari hrvatsku državu koju vi nazivate NDH. Nisu li ga prije njegove pogibije neke sitne duše u domovini i inozemstvu zbog toga članstva u SK vrijeđale, ponižavale i klevetale, a danas se, ako imaju savjesti, zbog toga moraju stidjeti. Nije li taj isti Paradžik, kao i mnogi drugi, te iste 1971. uhapšen i osuđen na višegodišnju robiju. O tempora, o mores!

Na kraju vas moram upitati u čemu ste vi bolji i pošteniji Hrvat od gg. Ante Kovačevića, Marka Veselice, Ivana Gabelice, Vice Vukojevića, ‘propalih gostioničara’ Krole i Milasa ili hrvatskog Mandele Đure Perice? Vi ste robovali četiri godine zbog traženja ljudskih prava za građane SFRJ, a oni uz to i zbog traženja suverene, samostalne NDH. Dok je hrvatska mladost ginula na bojištu, dok su ‘Beli orlovi’, za koje ste vi štrajkali i glađu u svoje vrijeme, klali po Hrvatskoj, dok su dr. Franjo Tuđman i lideri hrvatske oporbe vodili diplomatske bitke ne bi li se Hrvatsku međunarodno priznalo, dotle ste vi pripremali državni udar kako biste to onemogućili. Ako ove činjenice niste svjesni, tada vam savjetujem da se povučete iz politike i nastavite sa studijem kako biste stekli određenu stručnu kvalifikaciju od koje ćete moći živjeti. U suprotnom, povijest će vas zabilježiti kao jednog paranoika koji se htio mjeriti sa kraljem Tomislavom, Antom Starčevićem, Eugenom Kvaternikom, Franjom Tuđmanom, a možda i Antom Kovačevićem. Vaše firerovske ambicije nanijele su dosta štete hrvatskoj državi i hrvatskom narodu, ali unatoč tome, Hrvatska je danas međunarodno priznata i uskoro će biti čitava slobodna. Vi možete i dalje klevetati, vrijeđati, ponižavati i pisati pisma Helsinki Watchu protiv Hrvatske vojske i policije, protiv predsjednika Tuđmana ili nekog drugog. Pas laje, a karavana prolazi. Očekujem vaš javni odgovor sa podastrtim argumentima.

Hic Rhodus, hic salta” (vidi pismo Krešimira Pavelića Dobroslavu Paragi, objavljeno pod naslovom “Paraga – ustaštvo za dolare”, u Večernjem listu od 7. travnja 1992.).
Paraga je trebao i kao onaj koji će potkrijepiti stalne optužbe na račun vlasti o kršenju ljudskih prava, pa i o likvidacijama nepoćudnih osoba, a i Srba. To je zacijelo bio razlog da su mu pozornost posvećivala glasila najšireg političkog spektra. Tako i ujdijevski ‘Danas’, koji piše: “Hrvatske opozicione stranke osnovale su svoj odbor za ljudska prava jer onaj saborski ne obavlja svoju funkciju. Pri čemu je Dobroslav Paraga, predsjednik stranke domaćina, konstatirao kako se ‘posljednjih mjeseci prešlo na najgrublje oblike obračunavanja s opozicijom, čak i na naručivanje ubojstava’. On je pritom spomenuo niz primjera: od zlostavljanja Dedakovića, likvidacije Marine Nuić, nestanaka i vjerojatno likvidacije uglavnom Srba u Gospiću do naručenih ubojstava u Županji. Tom prilikom Paraga je izrekao rečenicu koju ‘Žižak’ smatra izjavom tjedna: ‘Budemo li o ovim slučajevima šutjeli, dogodit će se da i mi nestanemo’“ (Danas, 2. veljače 1992.).
Dnevni i tjedni listovi i tjednici vrvjeli su od izvješća i komentara o nebrojenim skandalima vezanima uz Paragu i HSP – od ustaškog znakovlja na odorama do nezakonitog ulaska u zgradu Starčevićeva doma u Zagrebu. Na trenutke se, po medijskoj prezentaciji, mogao steći dojam da je Paraga ključni čovjek za Hrvatsku, a HOS za obranu dijelova Hrvatske ili Herceg-Bosne.

“Mi tražimo Hrvate”, lupetao je Paraga, “koji vjeruju u NDH, u Hrvatsku od Sutle do Drine, koji Bosnu smatraju integralno hrvatskom.(…) HSP je pred sebe postavila nekoliko točaka, od povratka Starčevićeva doma, proglašenja NDH tijekom ove godine, do dizanja općeg ustanka hrvatskog naroda i oslobođenja NDH. (…) Ne očekujemo od ove vlasti da nas podrži, mi tražimo da ova vlast ode i da mi preuzmemo vlast! Ako ona to ne shvaća pozvat ćemo hrvatski narod, bilo na izbore, bilo na nešto izvanredno. (…) Doći će do sukoba s politikom hrvatske izdaje i kapitulacije. Naše jedinice ne dovode vlast u pitanje, ali vlast ne smije izdati Hrvatsku” (“Sprečavamo libanonizaciju”, Nedjeljna Dalmacija, 4. listopada 1991.).

Globusova četiri scenarija državnog udara

Zanimljivo je da je 3-4 dana nakon Paraginih pučističkih izjava u kojima se iznose otvorene prijetnje i ucjene hrvatskoj vlasti, tjednik Globus objavio tekst sa sljedećim naslovima i podnaslovima: “4 scenarija državnog udara u Hrvatskoj/ Poglavnik u Banskim dvorima?/ Može li se u Hrvatskoj odigrati državni udar? Mogu li Paragini HOS-ovci razbiti koaliciju dr. Franje Tuđmana i Ivice Račana i uvesti diktaturu koja se ne bi temeljila ni na Ustavu ni na političkim dogovorima, nego na sili oružja i na frustriranosti širokih slojeva pučanstva?” (Globus, 8. studenoga 1991.). Tekst je popraćen četirima slikama, a uz “2. scenarij/desni puč” donesena je slika Dobroslava Parage. U članku pak Globus piše: “Treći scenarij preuzimanja vlasti u Hrvatskoj je ‘državni udar’ kojeg bi učinili borci HOS-a, tj. članovi HSP-a Oni to mogu (pokušati) učiniti samostalno ili u suradnji s istomišljenicima iz drugih stranaka, ali i vojnih formacija. Taj udar može biti isključivo vojni, ili vojno-politički, kombiniran s prethodnim scenarijem o desnom udaru u parlamentu, ‘potpomognutom’ ograničenom vojnom akcijom, koja može biti i obrambenog karaktera. Mogućnost intervencije pravaških vojnih jedinica najavio je i sam Dobroslav Paraga” (Globus, 8. studenoga 1991.).

Ipak, Globus je zaključio: “Najvjerojatniji je u Hrvatskoj ‘meki’ državni udar, preuzimanjem vlasti na nekoj burnoj, ali za javnost zatvorenoj sjednici Sabora ili Državnog vijeća.”
Sve to Paraga je izjavljivao, a Globus donosio u danima kritičnim za Vukovar, a koje se htjelo učiniti i kritičnima za Hrvatsku koja je krvarila u obrambenom ratu, dok njezina međunarodnog priznanja još nije bilo na vidiku.

“Kad sam bio uhićen”, izjavio je Paraga, “tisuće pripadnika HOS-a su bile spremne doći u Zagreb, napasti Banske dvore i Okružni zatvor. Ja sam to spriječio. Nismo to dozvolili” (Nedjeljna Dalmacija, 19. prosinca 1991.).

Očito, prvak HSP-a razmetao se po volji neodgovornim i uznemirujućim izjavama, prijetnjama i pozivima na (mogući) neposluh prema legalnoj hrvatskoj vlasti, a onda bi njihov očiti smisao opovrgavao kada bi ga se pozvalo na odgovornost, optužujući vlasti da tobože zatiru “demokraciju”. Ipak, na kraju je, valjda posve izgubivši strpljenje i shvativši da se njegova misija približila dočetku, istresao priznanja svega onoga što je nijekao i opovrgavao kada su protiv njega počinjale istražne radnje. U interviewu za ST [Slobodni tjednik] u lipnju 1992. među ostalim je izjavio:

“Rekao sam prije par mjeseci da se HOS neće moći iskorijeniti nikada, već da će svi biti HOS, čitava HV će postati HOS…” (ST, 24. lipnja 1992.).

Paraga je inzistirao na tome da Bosna i Hercegovina ima biti suverena država i protivio se bilo kakvoj njezinoj kantonizaciji, a onda je u istom interviewu izjavio: “Hrvatski narod vodi oslobodilački rat na svom državnom, povijesnom i prirodnom području. I sad uzeti tom narodu pravo da se oslobodi i da bude u neovisnoj državi. To je iluzija i ludost. To može samo predsjednik Tuđman napraviti. (…) Ali ja sam spreman ići u zatvor ako je moja krivnja to što pomažem ljude u Herceg-Bosni i što smo slali šlepere i municiju, i šaljemo dalje, i slat ćemo uvijek dok god se rat ne dobije. (…) Jedini je odgovor na veliku Srbiju Hrvatska do Drine, i Hrvatska mora biti do Drine, bez obzira na to kome se to sviđa ili ne. Alija Izetbegović je bio Hrvat i ja mislim da će njegova velika uloga biti u ovom sadašnjem procesu da počne osvještavati pripadnike islama, Muslimane u Herceg-Bosni, da se nakon 50 godina pranja mozgova i zabrane nacionalnog izjašnjavanja zaista počnu uključivati u zajednicu demokratskih država i naroda svijeta. Njima se mora jasno predočiti što znači danas poistovjećivati vjeru i naciju.”

Paraga je to izgovorio u trenutcima kad se nad Hrvatsku nadvijala prijetnja sankcijama UN zbog toga što su navodno “elementi” njezine vojske zastupljeni u Bosni, odnosno što se prema BiH navodno vodi velikohrvatska, a ne legitimna hrvatska obrambena politika.

Paraga sa Srbima

Zanimljivo je da je svojedobno za Dobroslava Paragu, kada mu slovenske vlasti koncem 1988. nisu htjele dati putovnicu, intervenirao Dobrica Ćosić, u ime Odbora za obranu slobode misli i izražavanja iz Beograda. Još je zanimljivije da Ćosić Paragi, koji je tada štrajkao glađu, izražavajući mu “moralnu potporu”, poručuje neka prekine štrajk glađu, odnosno: “Svoje zdravlje čuvajte za teže moralne i građanske kušnje, koje Vas čekaju.”

O čovjeku kojemu su puna usta “izdaje Hrvatske” i “NDH” legendarni Daidža, pravim imenom Nijaz Batlak, iznio je sljedeće: “Paraga smeta i ovoj državi, i Stranci prava, i ljudima koje je oko sebe okupio lažnim obećanjima. Profanirao je stranku prava. Dobro ga znam iz Amerike, ne može on meni podvaljivati. Bio je pola godine sa mnom u Washingtonu i cijelo vrijeme nalazio se samo sa Srbima i Židovima, a nikad s hrvatskom emigracijom! Mnogo toga što priča, čiste su floskule. Samo se čudim zašto netko ne objavi sve biografske podatke o Dobroslavu Paragi u vezi s njegovim djelovanjem u Americi, pa bi taj junak brzo spustio jedra” (vidi interview s Daidžom u Globusu od 29. svibnja 1992.).

Paraga se zamalo savršeno uklopio u igru koju su kreirali određeni strani politički krugovi, a čija je srž bila u tome da se “miroljubivom” Tuđmanu suprotstavi “ratoborni” Paraga, da se Tuđmana ili prisili na radikalizam ili ga se što više odvoji od dijela naroda kojemu je bilo dosta primirja koja agresor ne poštuje i sporazuma kojih se ne drži. Taj i takav napadnuti i frustrirani narod, koji nije mogao uvijek znati u koliki škripac međunarodna diplomacija dovodi hrvatsku politiku, mogao bi protiv Tuđmana, ocijenjeno je, pokrenuti samo netko tko bi nudio silu, moć i brzu pobjedu nad neprijateljem. A za to bi najbolje, mislilo se, mogao poslužiti Paraga. Kao najpogodniji za obračun s Vrhovništvom ocijenjen je trenutak kada je pao Vukovar.

VEZANO

KAKO SU RUŠILI TUĐMANA Zdravko Gavran: U Tuđmanovu znaku (I. nastavak)

Zdravko Gavran/Kako su rušili Tuđmana/Hrvatsko nebo