Kosovo bez predsjednika, Srbija bez oporbe predsjedniku?

0

 

 

„Demokratska oporba“ Vučiću jesu „demokratski četnici“ mnogo četničkiji i opasniji od njega. Sve piruete koje posljednjih godina izvodi i sve žalopojke koje izgovara bile su samo odgađanje neminovnoga. Njegovo naime loše odvagnuto popuštanje „Šiptarima“ moglo bi ga koštati glave. Na kojoj ionako nema brade. Iako se on još od vršljanja po Hrvatskoj 1991. uporno trudio dokazati, skupa sa Šešeljem, da postoje i golobradi četnici. Posljedice njegova završnog bilo „uspjeha“, bilo „neuspjeha“ potrest će „region“. U to nitko ne bi trebao sumnjati.

Beograd – Terazije, 24. lipnja 2020.

Posebni izaslanik predsjednika Donalda Trumpa za dijalog između Srbije i Kosova Richard Grenell objavio je danas pred večer kako ga je predsjednik Kosova Hashim Thaçi obavijestio da je otkazao planirani odlazak u Washington na prvi krug pregovora s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, planiran za subotu, 27. lipnja.

„Poštujem njegovu odluku da ne nazoči razgovoru dok se stvari povezane s optužnicom zakonski ne srede“, napisao je Grenell.

Šutljivi sud  najednom progovorio

Razlog je tom događanju, kako su izvijestili svi mediji, optužnica što ju je danas protiv Thaçija podignulo Posebno tužiteljstvo Kosova, koje skupa s posebnim sudom ima (detaširano) sjedište u Den Haagu. Agencije su odmah prenijele priopćenje tužiteljstva, u kojem se navodi da se Thaçi, Kadri Veseli [izgovara se: Veselji] i drugi osumnjičeni terete za gotovo stotinu ubojstava. Reuters je hitro dodao da nitko od najviših pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) nije do sada osuđen za ratne zločine. Navodno ih se optužuje za niz zločina nad Srbima, kosovskim Albancima i Romima. Sud ima rok od šest mjeseci da prihvati ili odbaci optužnicu. A u optužnici su i optužbe za pokušaje dezavuiranja i opstruiranja toga posebnog suda.

Od svog ustanovljenja g. 2016. taj „posebni sud“ praktički ništa nije otkrivao o svom radu. Ustanovljen je da istraži navode iz izvješća Vijeća Europe iz g. 2011. u kojem se Thaçija označilo kao vođu kriminalne skupine u OVK umiješane u trgovinu drogom, oružjem i ljudskim organima. On je otpovrnuo da to izvješće sadrži „neosnovane optužbe“ i zaprijetio da će tužiti njegova autora, švajcarskog senatora Dicka Martyja.

Reakcija iz Albanije

Mediji su javili da je predsjednik albanske vlade Edi Rama ogorčen optužnicom te da će sutra „izaći“ s javnom porukom „za sve Albance“. On naime, otkako je čuo vijest, sav smeten pokušava, ali još ne uspijeva, „formulirati prave rečenice kako bi izrazio svoje negodovanje“. Već je najavio da će ostati dokraja „zajedno sa svima onima koji su se oružjem borili“ za Kosovo „zatočeno u paklu Slobodana Miloševića“.

Ideja o eventualnom ujedinjenju Albanije s Kosovom dobiva, tako, novo pogonsko gorivo. 

Što se govori po Beogradu

Bude li optužnica, u deset točaka, potvrđena, odmah bi se izdao nalog za uhićenje optuženih, ustvrdio je pravni zastupnik žrtava Dragoljub Stanković. On je inače umirovljeni zamjenik srpskog državnog odvjetnika za ratne zločine. Sada je pak u novom svojstvu ustvrdio da su Thaçi i Veseli bili ključne ličnosti takozvane „Dreničke skupine“ OVK-a. „Veseli je bio član njihove tajne službe, a Thaçi glavni za sjever Albanije, koja mu je ustupila teritorij za obuku i opskrbu oružjem. U svakom kampu za obuku postojali su zatvori u koje su dovođeni zatvorenici s Kosova i Metohije“, kazao je Stanković. U tamošnjim zatvorima, dodao je, nestalo je 500 ljudi srpske nacionalne pripadnosti. Objava imena optuženih prije potvrđivanja optužnice (kada bi ona bila i objavljena) odstupanje je od propisane procedure tajnosti, dodao je, ocijenivši da je to bio način da se tužiteljstvo i sud odupru pritiscima.

Bivši šef koordinacijskog tijela za „Kosovo i Metohiju“ Nebojša Čović ocijenio je da je podizanje optužnice očekivano: „Konačno. Dvadeset jednu godinu poslije njihovih zločina i svega što su radili na prostoru Kosova i Metohije, a osobito trgovine ljudskim organima i odgovornosti za velik broj nestalih nealbanaca, a bogami i Albanaca, ovo je očekivano“, kazao je Čović. Dodavši oprezno: „Samo da se ne radi o manevru, da nam se ’zamažu oči’.“

Potez glasnogovornika tužiteljstva on vidi kao očit pokušaj da se spriječi mogućnost da ukidanje posebnog suda bude dio paketa pregovora u Washingtonu, čega su se, kaže, Nijemci ’uplašili’. „Mislim da je ovaj put američka ’duboka država’ učinila nešto, ne s idejom da se zadovolji pravda i pomogne nama, već da se potkopaju Grenellovi i Trumpovi potencijalno veliki napori za pronalaženje rešenja za smirivanje strasti u ’regionu’.“

Ovdje u Beogradu širi se po ’kafanama’ ocjena da postoji više središta moći kojima je otkrivanje imena optuženih u ovom trenutku imalo za cilj izbaciti iz „igre“ Trumpovu administraciju, koja inzistira na kompromisnom rješenju. Već je dvije godine poznato da SAD vidi dogovornu „korekciju“ granica kao ključ rješenja i pretpostavku neke vrste uzajamnog priznanja Srbije i Kosova. No poznato je i to da se EU skupa s kancelarkom Merkel tomu žestoko protivi, bojeći se da bi to moglo poslužiti kao presedan za pokušaje „korigiranja granica“ i drugdje na „Zapadnom Balkanu“.

Drugim riječima, objavom optužbe protiv predsjednika Thaçija, koji slovi kao proamerički čovjek i spreman na „ustupke“ Beogradu – pa i u smislu prepuštanja nekih sjevernih dijelova Kosova Srbiji, i uzvratnog priključenja nekih područja s albanskom većinom u Preševskoj dolini – htjelo se tu „kartu“ izbaciti iz igre. No Bijela se kuća munjevito snašla, dosjetivši se na pregovore pozvati predsjednika vlade Avdullaha Hotija, inače predsjednika Demokratske stranke Kosova.

Zanimljivo je da su nešto prije i Ustavni sud i Skupština Kosova odlučili da odgovornost za dijalog s Beogradom snosi vlada, s Hotijem na čelu, a ne predsjednik države.

Uz mnogo ostaloga, u Beogradu nije malo onih koji vjeruju da je Washington Post napisao istinu kada je svojedobno ustvrdio da se dok je Thaçi bio vođa OVK njegova vojska „financirala novcem stečenim krijumčarenjem heroina i kokaina u zapadnu Evropu“. Prepričava se i tajno izvješće njemačke obavještajne službe BND, koje je poslije objavljeno, u kojem je stajalo da su sadašnji predsjednik Thaçi i bivši premijer Ramush Haradinaj upleteni u organizirani kriminal ne samo na Kosovu, nego na širem području jugoistočne Europe. BND je u tom izvješću naveo prvoga kao glavnog upravitelja kriminalne mreže koja djeluje širom Kosova. Njegova stranka pobijedila je na izborima g. 2007., on  je postao predsjednik vlade, a već dogodine proglašena je nezavisnost Kosova. 

Beograd će možda pokušati ponovo otvoriti pitanje teritorijalnog kompromisa s Kosovom, tvrdeći da optužnica dokazuje kako od Srba ne bi trebalo očekivati da žive u zemlji [Kosovu] u kojoj dominiraju zločinački neprijatelji“, primijetio je američki stručnjak za Balkan, i ’dežurni’ srpski prijatelj, Daniel Serwer.

 

Nevidljivi konci

Više je nego očito da današnju optužnicu treba staviti u kontekst dugotrajnih pregovora o normalizaciji između vlasti u Beogradu i onih u Prištini, a napose u kontekst planiranog subotnjeg prvog kruga pregovora u Washingtonu. Spekulira se da predsjednik Trump želi obje strane ’prisiliti’ na konačni dogovor, iz više razloga, od kojih je jedan taj da zabilježi uspjeh na međunarodnom planu pred izbore u SAD-u 3. studenoga, a drugi da pokaže kako je EU nesposoban riješiti taj problem, iako je to područje stražnje ili prednje dvorište EU-a, ovisi gledali se na nj iz Berlina ili iz Sofije i Atene. 

Pregovori pod pokroviteljstvom EU-a o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine počeli su u ožujku 2011. Postignuto je ukupno oko 30 sporazuma, od kojih većina nije provedena u praksu. Ta za sve frustrirajuća situacija traje već predugo. Čini se da su neki jaki akteri iz sjene izgubili strpljenje. 

Intrigantan niz događaja počeo je lani, kada je radikalna stranka „Samoodređenje“ (Vetevendosje – VV) Albina Kurtija uspjela srušiti vladu i dovesti do izvanrednih izbora. Na njima je u koaliciji osvojila 32 mandata, ali je nakon žalbenog postupka spala na 29 mandata (!), dok je Demokratska liga Kosova (DLK) osvojila 28 mandata, Demokratska stranka Kosova 24, Alijansa za budućnost Kosova i Socijaldemokratska partija 13, Srpska lista 10, a preostalih 10 mandata podijelili su između sebe predstavnici bošnjačke, turske, romske, aškalijske, goranske i egipćanske zajednice, kako je predviđeno Ustavom.

Mjesecima je trajalo formiranje vlade. Radikal Kurti  naposljetku je postao predsjednik, iako se dva mjeseca nakon formiranja raspala koalicija njegove nacionalističko-ljevičarske stranke i LDK-a. 

No Kurtijeva vlada bila je vrlo labilna, te se u svađama raspala početkom krize izazvane covidom-19. LDK je u međuvremenu uglavio novu koaliciju, koja je njezina šefa Hotija nominirala za novog predsjednika vlade. Na to je mjesto izabran 3. lipnja s jednim glasom prevage (61 od 120), nakon što je Kurti blokirao glasovanje ustrajavajući da njegov VV, kao najveća parlamentarna skupina, ima pravo nominirati kandidata. VV je najprije odgađao nominaciju, kršeći rokove, te se obratio Ustavnom sudu. No ovaj je (kao vrhovni kontrolor višnje volje) odlučio suprotno. 

I tako, sada imamo jedva izabranog Hotija kao prvu zamjenu za iznenada obesnaženog Thaçija!

Oni koji vuku nevidljive konce doveli su do takve situacije. Zašto točno – to znaju (valjda) samo oni.

Čemu sve to vodi? Ima li u Srbiji oporbe?

Tko će znati čemu sve to vodi. Danas je Đukanovićeva policija ’vježbala strogoću’ u Budvi, poznatom srpskom uporištu, uhitivši gradsko vodstvo i odlučno skršivši fizički otpor okupljenih prosvjednika. Pokazuje li to vodeća zapadna sila tko je neupitni gazda u Crnoj Gori?! 

A ovdje u Srbiji na nedjeljnim izborima trijumfirao je Vučić, osvojivši sa svojom Srpskom naprednom strankom oko 189 od 250 mandata u Skupštini. Tko je ovdje što „pokazao“, tek treba provjeriti. Svakako je zanimljivo da je glavni dio „demokratske oporbe“ bojkotirao izbore. Zašto, zapravo?

Zbog novonastale ’situacije’ po europskim metropolama i medijima počela je uzbuna. Zabrinuto se ponavlja slogan „Srbija je ostala bez oporbe!“. No kao što se i obično događa sa svim sloganima, oni iskažu nebitnu, a prešute bitnu istinu. A bitna je istina kao prvo ta da ne može biti „Srbije bez oporbe“, nego samo „vladajuće stranke bez oporbe“. Druga je istina ta da je onu formalnu oporbu, a ionako je očajno slaba, netko nevidljivim koncima „uvjerio“ da bojkotira izbore. Valjda kako bi Vučić imao apsolutnu vlast i odriješene ruke učiniti što se od njega očekuje: riješiti srbijansko-kosovski prijepor. Zato što je to uvjet za daljnje korak. A i nekim velikima (SAD-u…) već je dosta i srbijanskog i kosovskog blefiranja i prenemaganja i prkošenja. Ili sada ili nikada! (Je li Škoro patentirao svoj slogan?)

Vučić, naravno, ima neusporedivo jaču oporbu nego što to liberalno-demokratski komentatori primjećuju. Ona je dvostruka: vidljiva i nevidljiva. Ona prva realno je vrlo moćna i glasna, a zove se albansko (nezavisno) Kosovo (koje u Beogradu ionako smatraju ’neotuđivim’ sastavnim dijelom Srbije, dakle unutarnjopolitičkom stvari). Na Kosovu i ovako moćni Vučić može preko noći polomiti zube. A može i trijumfirati, ako mu se posreći. 

No Vučiću još više razbiti zube može ona druga, nevidljiva oporba. Tko je ona? To je ona dominantna, kvazidemokratska, četnička i neprežaljeno velikosrbijanska oporba. Puke su zapadne tlapnje da je u Srbiji postojala ili da postoji neka europska, građanska, liberalna oporba. Postoji naravno i ona, ali je skučena na uže intelektualne krugove. „Demokratska oporba“ komunistu Miloševiću bio je „demokratski“ četnik Vuk Drašković, koji je „crtao“ zapadne granice Srbije do Karlobaga, ili tu negdje – a ne izgarao za liberalnu demokraciju. „Demokratska oporba“ Vučiću jesu „demokratski četnici“ mnogo četničkiji i opasniji od njega. Sve piruete koje posljednjih godina izvodi i sve žalopojke koje izgovara bile su samo odgađanje neminovnoga. Njegovo naime loše odvagnuto popuštanje „Šiptarima“ moglo bi ga koštati glave. Na kojoj ionako nema brade. Iako se on još od vršljanja po Hrvatskoj 1991. uporno trudio dokazati, skupa sa Šešeljem, da postoje i golobradi četnici.

Posljedice njegova završnog bilo „uspjeha“, bilo „neuspjeha“ potrest će „region“. U to nitko ne bi trebao sumnjati. Ni oni koji su „malovjerni“.

 

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara