Šiljo: Udri po drugima da bi ti bio izabran!(?)

Zagreb – Vidikovac, 19. lipnja (Srce Isusovo) 2020.

Raširena je praksa političkog napadanja i diskvalificiranja, po načelu „Napad je najbolja obrana!“. No načelo koje vrijedi i časno je u nogometu, većinom niš ne vrijedi i nečasno je u politici. I današnji petak obilovao je nizom takvih primjera, od kojih će se ovdje navesti i kratko rastumačiti njih svega nekoliko karakterističnih.

Andrej Plenković rekao je komentirajući prkosno i nedolično podignut srednji prst bivše Predsjednice države i povratnice u HDZ po isteku mandata – da je „pravi problem Miroslav Škoro“.

Šiljin komentar: Umjesto da objasni postoji li problem i u čemu je s gestom i sadržajem izjave KGK, i odgovori koliko je ona problematična (možda i toliko da ekspresno sazove Časni sud, u čemu je već uvježban), Plenković je ne trepnuvši okom upro prstom u onoga koji nije njegov problem niti je u njegovoj nadležnosti. U njegovoj je nadležnosti KGK, a mnogi glasači i ustanove očekuju decidirano stajalište HDZ-a spram spomenutog postupka pitanja abortusa općenito. Škoro tu ne  može poslužiti kao alibi. Inače se potvrđuje ona: Drž’te vuka! (A lisica kokoši krade!)

Gordan Jandroković ustvrdio je u Bjelovaru da glas za Miroslava Škoru može dovesti do toga da nam je sudbina sutra neizvjesna. Škoro je u drugom krugu predsjedničkih izbora mogao biračima preporučiti da glasuju za KGK, ali to nije učinio, „zbog čega danas imamo predsjednika“. 

Šiljin komentar: Jandroković straši potencijalne glasače DP MŠ „neizvjesnošću“(a inače je s njime sve kakti stabilno, perspektivno i „izvjesno“, ha-ha) te hoće retroaktivno propisivati M. Škori kako je trebao postupiti da ne bude „krivac“. Ne propisuj suparnicima što im je činiti, ne budi toliko bedast!

Miroslav Škoro ocijenio je u Vukovaru da su oni koji vode velike stranke u Hrvatskoj „pljunuli na politiku kao brigu za javno dobro i čine sve što mogu kako bi nastavili i u naredne četiri godine organiziranu pljačku Hrvatsku“.

Šiljin komentar: Zadaća oporbe jest kritizirati vlast, ali izrazi kao što je „pljunuli na politiku kao brigu za javno dobro“ i „nastavili u naredne četiri godine organiziranu pljačku Hrvatske“ grubo su i nedopustivo jednostrani, napadački i razmjerno tomu neuvjerljivi. Ozbiljan i korektan izazivač rekao bi otprilike ovo: Mi ćemo na taj i taj način afirmirati „politiku kao brigu za javno dobro“ te ćemo tim i tim mjerama i metodama spriječiti svaki pokušaj da tijela državne vlasti „u naredne četiri godine“ čine „organiziranu [valjda i: neorganiziranu!] pljačku Hrvatske“. No to valjda ne bi dovoljno „odjeknulo“. Mase ’rajcaš’ napadajući druge. – Kajgod!

Davor Bernardić izjavio je u Dubrovniku: „Vidjeli smo da se (sluganska politika) vodila prema bankama jer građani ne mogu dobiti moratorij. Ne smije se voditi prema trgovačkim centrima, jer su naši poljoprivrednici na dnu. Ne smije se voditi ni prema Mađarskoj, jer naša nafta po najnižoj cijeni ide njima, a mi od toga nemamo koristi.“ Na istom skupu SSDP-a Arsen je Bauk rekao: „Biramo pobjedu i promjenu, ali se može dogoditi i opasnost najdesnije vlade. Škoro i Plenković javno licitiraju tko će u Ministarstvo sreće, a tko u Ministarstvo vanjskih poslova. Ali, čini mi se da će, ako ta garnitura dobije priliku upravljati državom, svako ministarstvo biti ministarstvo nesreće.“

Šiljin komentar: Obojica partijaša straše javnost vlašću suparničkog HDZ-a, jedan dosadašnjom, drugi budućom. Bernardić kao pretendent na mjesto predsjednika vlade ne može (uvrjedljivo) samo ustvrditi čime je dosadašnja vladajuća politika (tobože) pogodovala: bankama, trgovačkim centrima, Mašarskoj. Njegova viša odgovornost iziskuje da kaže i kako on praktički misli pogodovati ne bankama, nego njihovim dužnicima; ne trgovačkim centrima, nego poljoprivrednicima; ne Mađarima, nego komu drugomu (Rusima, Britancima, Arapima, Srbijancima; ili komu to domaćemu?) i kako bolje stanje dosegnuti temeljem sadašnjeg stanjem vlasništva i svega ostaloga.

Vili Matula optužio je HDZ i SDP da su u dva desetljeća marginaliziranjem kulture doveli do toga da javnost kulturne djelatnike doživljava kao uhljebe i najveće potrošače javnih sredstava. Dođe li na vlast koalicija između HDZ-a i Škorina „Imovinskog pokreta“, može se pretpostaviti da će HDZ kulturu prepustiti „svojim svjetonazorskim čistačima s krajnje desnice koji će kulturu i obrazovanje potpuno uništiti“.

Šiljin komentar: HDZ i SDP dva su desetljeća na vlasti financirali kulturne djelatnike (pa tako i u ovom koronakrizi), a sada ih Matula napada da su time o njima stvorili lošu percepciju u javnosti! „Domovinski pokret“ on bezobrazno preimenuje u „Imovinski pokret“ (još jedan napadački čin), HDZ-u imputira da će kulturu pobijedi li prepustiti „čistačima s krajnje desnice“ (gruba insinuacija), a ovi da će kulturu i obrazovanje „potpuno uništiti“ (napad unaprijed, gledanje u staklenu kuglu).

Čelnik platforme Možemo! Tomislav Tomašević ocijenio je dvoličnim i licemjernim to da je bivša Predsjednica čelniku Domovinskog pokreta Miroslavu Škori pokazala „srednji prst“ na društvenim mrežama zbog izjava o pobačaju i silovanju. Nevjerojatno mu je, neprihvatljivo i sramotno da se predizborna kampanja u 21. stoljeću počela voditi „preko ženskog tijela“. Bivšu je Predsjednicu optužio da je još na svojoj dužnosti pripremala teren za ovo što se danas događa.

Šiljin komentar: Tomašević je bivšoj Predsjednici insinuirao koješta, bez ikakvih dokaza, a ’očitao bukvicu’ drugima zato  što vode kampanju „preko ženskog tijela“. Takva formulacija brka lončiće i krivo tumači što se događa. Osim toga, nije on vrhovni sudac koji će određivati „preko“ čega tko od njegovih suparnika treba ili smije, „preko“ čega ne treba i ne smije voditi kampanju. Pametniji bi ispao da je rekao „preko“ kojeg „tijela“ njegovi koalicionaši vode kampanju (recimo preko muškog) te što pozitivno i kako realno „preko“ i glede toga svoga „tijela“ namjeravaju činiti.

Kandidati političke platforme Možemo! Danijela Dolenec i Bojan Glavašević upozorili su na „licemjernu“ politiku HDZ-a nakon što je Mladež Europske pučke stranke, čiji je potpredsjednik Karlo Ressler (iako se ovaj od te odluke ogradio, no ovi su to prešutjeli!), potpisala pismo podrške srpskom predsjedniku Vučiću. Takav potez Dolenec je ocijenila kao „izraz vrhunskog cinizma i prijezira HDZ-a prema vlastitim biračima“, jer da kod kuće potiče nacionalizam i nesnošljivost prema Srbima i drugim manjinama, a istodobno daje potporu i europski legitimitet nedemokratskoj vladavini Vučića u Srbiji.

Šiljin komentar: U tom dijelku opširnijih izjava toliko je podmetanja i neistina da one i ne zaslužuju demantiranje. Ono na što bi dotični „revolucionari“ morali odgovoriti bilo bi koliku bi mjeru „snošljivosti“ (mnogo veće od sadašnje prema Pupovcu) oni iskazivali „Srbima“ (obično se govori o „pripadnicima srpske manjine“!) i komu bi oni dali potporu u Srbiji, da ih tko pita, kao pravoj opciji s kojom bi se mogli dogovoriti (recimo o obnovi ’Srboslavije’). 

Pouka o političkom lijeku – svima 

Korektno bi bilo pred biračima koje želiš privući iznositi i obrazlagati što konkretno namjeravaš učiniti i s kime , tumačiti zašto upravo to nudiš i kako to u danim  (naslijeđenim) unutarnjim i vanjskim okolnostima i odnosima misliš da je uopće moguće ostvarivati u bilo kojem segmentu ili u cjelini. 

Napadati druge što zastupaju ono što zastupaju (pravo na pobačaj ili pravo na život; Hrvatsku s Mađarskom ili Hrvatsku nasuprot Mađarskoj itd.) nije korektno i nije pošteno. Svatko privlači birače k sebi zastupajući ovo ili ono. Svatko bi dakle trebao gledati u svoje dvorište, a ne stalno škiljiti preko okolnih plotova i u tom smjeru bacati blatne kugle na ono što drugi rade ili zaglušno kričati zbog onoga što oni tamo govore. 

To što drugi rade njihova je stvar, to što ti radiš tvoja je stvar. Nitko u pluralnoj demokraciji nema monopol na „pravovjerje“. Nitko nije iznad drugih. Nitko nema pravo sebi pridavati ulogu arbitra koji će recimo prosuđivati je li neki suparnik „desnica“ ili „ekstremna desnica“ i dizati uzbunu u selu strašeći ljude onime što će se tobože dogoditi ako takvi dođu na vlast. Ako demokratska većina odluči, doći će unatoč vama, i ako vi tu vlast ne budete priznavali ni njezine zakone poštovali, naći ćete se na udaru represivnog aparata. I ništa vam ne će pomoći što ste vi na „to“ unaprijed upozoravali umišljajući si da ste iznad ostalih, da ste sudac i presuditelj ostalima.

U svakom slučaju, metoda „Udri pod drugima da bi ti bio izabran!“ u osnovi je nakaradna, nepoštena i većinom demagoška. Druge se ima pravo i potrebu kritizirati i ocjenjivati, ali bi težište u predizbornom razdoblju moralo biti na onomu, „majstore“, što ti znaš, zastupaš, umiješ, možeš i hoćeš, na onima koje imaš i na onomu čime raspolažeš! U protivnomu, imamo pravi populizam, demagogiju i negativne kampanje u njihovim ružnim, bezsadržajnim i niškoristi oblicima.

Šiljo, Hrvatsko nebo