Berlinski političari svjesno su desetljećima slali djecu da žive s PEDOFILIMA – otkriva novo izvješće

 Šokantno izvješće

Berlinske vlasti organizirale su poremećenu shemu kako bi djecu iz domova predale na skrb zloglasnim pedofilima, kaže se u novom izvješću. Zamislio ju je zloglasni zagovornik pederastije, podržavali su ju političari, i sve je tek nedavno završilo.

Berlinska Stranka zelenih pozvala je u utorak na istragu masovnog skandala zlostavljanja djece, prema kojem su djeca iz domova stavljana pod skrbništvo pedofila tijekom više od 30 godina – do 2003. Prema novom izvješću objavljenom u ponedjeljak, gradske vlasti i Senat znali su što se radi, a ljevičarski su političari i znanstvenici tijekom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih “prihvaćali, podržavali i branili praksu”.

“Bilo ih je i postoje mreže”, izjavila je u utorak političarka Zelenih Marianne Burkert-Eulitz za Berliner Zeitung, pozivajući lijeve stranke SPD i FDP da preuzmu odgovornost za skandal.

Burkert-Eulitz i njezini stranački kolege vjerojatno znaju nešto o tome. Prethodnik stranke, Alternativni popis, bio je žarište za sulude liberalne ideologije 1970-ih i 1980-ih. Na konvenciji stranke, grupa odmetnika koji su se izjasnili kao “Gejevi i pederasti” zatražila je legalizaciju spolnih odnosa odrasli – djeca. Zeleni su proveli gotovo desetljeće odbacujući ovaj grozni dio svoje povijesti, ali prema izvješću u ponedjeljak, njihova aktivnost bila je samo vrh ledenog brijega.

Kuća strave

Fritz H. bio je osuđeni pedofil koji je sam živio u Zapadnom Berlinu. Unatoč njegovim kaznenim prijavama, gradske službe zadužene za djecu i mladež opetovano su mu predavale djecu na skrb. Prvi su štićenici stigli početkom 1970-ih, a posljednji su ostali do 2003. Djeca u dobi od šest ili sedam godina pretrpjela su neizrecive strahote, s najmanje devet silovanja i zlostavljanja, a jedan je invalidni dječak umro tijekom Fritzove skrbi.

Dvije Fritzove žrtve tužile su državu zbog svoje traume, ali Berlinski senat – gdje SPD još uvijek upravlja kao dio koalicije – do sada ih je odbio procesuirati, tvrdeći da je nastala zastara.

Fritz nije bio jedini pedofil kojemu su berlinske vlasti doslovno darovale ranjivu djecu. Izvještaj – koji su načinili istraživači sa Sveučilišta u Hildesheimu nakon što su Fritzove dvije žrtve prvotno identificirane – utvrdio je da su najmanje trojici pedofila dodijeljena djeca na skrb, dok je mreža starijih članova Instituta Max Planck, Slobodnog sveučilišta u Berlinu i Škole Odenwald u Hesseu – gdje su djeca seksualno zlostavljana desetljećima – nadgledala taj program.

Shemu su istraživači opisali kao “mrežu kroz obrazovne institucije” i prsten izvan Berlina. Točan broj žrtava još uvijek nije poznat, a mnoge dosjee koji se odnose na mrežu još uvijek klasificiraju gradske i državne vlasti, ali istraživači kažu da su socijalne službe dopustile da pedofili nekažnjeno hvataju žrtve “širom Njemačke”.

Zlonamjerni liječnik

U središtu skandala je Helmut Kentler, psiholog čiji je Pedagoški centar u Berlinu bio zadužen za skrb o djeci. Kentlerovu instituciju podržao je gradonačelnik Willy Brandt krajem 1960-ih, a nadgledali su ju senator za obrazovanje Carl-Heinz Evers, senator za mlade i sport Kurt Neubauer i senator za rad i socijalna pitanja Kurt Exner. Svi su oni članovi SPD-a, a Brandt će poslije postati kancelar Njemačke, kad su prva djeca stigla u Fritzovu kuću.
U pismima Senatu Kentler se zalagao za Fritza kao “stručnjaka” u skrbi o djeci. Također je redovito posjećivao djecu za koju su se brinuli Fritz i drugi pedofili.

Kentlera se teško može optužiti za prijevaru političara koji su mu vjerovali. Psiholog je bio otvoreni zagovornik “pedoseksualnosti”, koji se tijekom svoje profesionalne karijere zalagao za normalizaciju seksa s djecom. Pedofilija je, kako je izjavio 1999., “mogla imati vrlo pozitivan učinak na dječakov razvoj osobnosti”. U knjizi iz 1970. pod nazivom ‘Seksualno obrazovanje’, tvrdio je da su roditelji odgovorni za podmirivanje seksualnih potreba svoje djece.

Štoviše, Kentler je znao da njegovi udomitelji, pedofili, vjerojatno imaju “seksualni odnos” s djecom koju im je poslao, izričito to navodeći u izvješću Senata. Obranio je taj užas u raspravi koju je 1981. vodio liberalni FDP rekavši da su očevi podnosili “idiotske dječake”, jer su se “zaljubili u njih”. Njegovi izvještaji ostavili su liberale bez sumnje.

‘Seksualna revolucija’ iz 1960-ih omogućila je znanstvenicima širom zapadnog svijeta preispitivanje tadašnjih društvenih norma. Međutim, doba slobodne ljubavi i ženskog oslobađanja također je rodilo neke zaista degenerične ideje, poput Kentlerove. Političari koji su podržavali Kentlera i njegovu instituciju mogli su u bilo kojem trenutku pritisnuti kočnice. Umjesto toga, kako u groznim detaljima opisuje izvješće Sveučilišta Hildesheim, pomagali su, podržavali i branili njegove najgore ekscese.

I Kentler i Fritz – kao i političari koji su ih podržali – sada su mrtvi. Dosjei s punim informacijama o zlostavljanju – a Burkert-Eulitz ih navodi na tisuće – ostaju zaključani u arhivima berlinske uprave. Zastupnik Zelenih zatražio je u utorak da budu objavljeni i da skandal sa zloupotrebom bude javno izložen u svoj svojoj razvratnosti.

“Naši su životi uništeni”, rekao je 40-godišnjak koji je bio Fritzova žrtva. “Nikad to ne možete do kraja preboljeti”, dodao je drugi.

Kentler se, s druge strane, ne kaje. U izvješću Senata za obitelj i mlade iz 1988. godine, on je svoj izopačeni postupak opisao kao “potpuni uspjeh”.