Šarolika predizborna gibanja

Iako Predsjednik Republike Zoran Milanović možda ne će izići pred glasačku urnu (izjava predsjednika države bez presedana u povijesti demokratskih država) kocka je bačena: 5. srpnja u Hrvatskoj će biti održani novi izbori za Hrvatski sabor. Korona se povlači iz Hrvatske, ustaše i partizani ponovno su u žiži političkih zbivanja, a politička prepucavanja koja nas očekuju u sljedećim tjednima donijet će i potpunu stabilizaciju hrvatske političke džungle. Za sada nema naznake da će se u kampanji, osim iznimno od strane nekih pojedinaca, potencirati rasprave o bitnim strateškim političkim temama o kojima smo pisali u tekstu od prošloga tjedna. Više-manje sve se svodi na puku političku pragmatiku i na dogovore o mjestima na listama i eventualnim poslijeizbornim kombinacijama. Weberovska dvojba živjeti za politiku ili živjeti od politike odavno je u Hrvatskoj razriješena: u Hrvatskoj se mahom u politiku ulazi radi zadovoljavanja materijalnih interesa, čak i onda kada iza toga PR-ovski stoje tobože idealistički interesi izgaranja za hrvatske nacionalne interese. Pa, tko će i u sljedeće četiri godine izgarati za hrvatske interese?!

Restart koalicija prepuna vrhunskih eksperata

Kao i pred svake izbore na ljevici traje veliko okupljanje. Formirana je tzv. Restart koalicija koju čine SDP, HSS, HSU, Snaga, GLAS i bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs. Zanimljiva je ovo koalicija koja nesumnjivo okuplja vrhunske eksperte: od onih za radio kazetofone i pajsere do onih za zlatne wc četke. A ima među i njima i onih koji bi voljeli da su automati bolje radili u svibnju 1945. Bivši kukuriku ministar Branko Grčić obećava sretnu i veselu budućnost: minimalna plaća će porasti na 4.000 kuna neto, radit ćemo samo četiri dana u tjednu, a kokice će nesti zlatna jajca. Ljevica se za sada uspješno kompletira, a još je pitanje hoće li IDS postati dio predizborne lijeve koalicije. IDS je na pragu dogovora s PGS-om (što bi im moglo osigurati 4 umjesto 3 mandata u njihovoj izbornoj jedinici), a špekulira se kako je uvjet za ulazak u Restart koaliciju veća istarska autonomija, što god se pod time podrazumijevalo. Ako i ne dođe do predizborne suradnje, IDS će se nakon izbora priključiti restartavcima, ako ovi postignu dobar rezultat. Kako bilo, ako Restart koalicija, ne daj Bože, dobije izbore, ne će nam preostati drugo nego: CRTL + ALT + DEL opcija, da se poslužimo informatičkim rječnikom. Hrvatska će se ponovno potpuno smrznuti na 4 godine baš kao što se Windowsi smrznu pa preostaju jedino opcije restart ili CTRL + ALT + DEL. Empirija kukurikavaca Vlade to nam jasno pokazuje, a dodatni jamac za to su već spomenuti eksperti.

Ne-SDP-ovska ljevica

Na ljevici se pojavila i Stranka s imenom i prezimenom, a od poznatijih imena i prezimena tu su Dalija Orešković, Josip Budimir, Boro Nogalo, Ante Pranić i Ivan Kovačić. Političku strategiju stranke piše Ivica Relković koji je prošao put od predsjednika Obiteljske stranke preko Hrasta i Mosta do sada stranke ljevice. Usput je Relković omekšao neke stavove, pa ovaj bivši katolički aktivist više ne bi o homoseksualcima ispisivao rečenice koje je ispisivao nekada ranije. Postao je, naime, inkluzivan. Od već etabliranih ljevičarskih uzdanica tu je Radnička fronta na čelu s udarnicom Katarinom Peović Kaćušom, imamo tu i koaliciju Možemo Zagreb je naš, Nova ljevicu, ORaH, Živi zid, koaliciju (Pre)Pametno i Fokus, a na rubu ovoga spektra mota se i osebujni Ivan Pernar. Iako je opravdana tvrdnja o razjedinjenosti desnice, ni stanje na ljevici nije mnogo bolje pred ove izbore. Vidjet ćemo hoće li još doći do kakvih okupljanja. Neke od nabrojanih stranaka deklariraju se kao liberalne, no neka mi oproste, ali ja ih smatram lijevim strankama jer s klasičnim liberalizmom jednostavno nemaju dodirnih poveznica.

Liberali

Iako je aktualni predsjednik HSLS-a Dario Hrebak za hrvatske prilike prilično korektan političar koji ne boluje starim komunističkim mentalnim obrascima, izgledi ove liberalne stranke na sljedećim parlamentarnim izborima nisu osobito veliki. HSLS je već dugo vremena simbol političke trgovine. Bolje ne će proći ni politički ober-trgovac HNS koji ovoga puta teško da će ući u Sabor čak i na sjeveru Hrvatske. Nema nikakve sumnje da će se skorašnji politički kraj ove uhljebarske stranke moći pripisati u ponajbolje plodove Plenkovićeve vladavine. Od sadašnjih koalicijskih partnera slično HNS-u proći će i Bandićeva stranka.

Domovinski pokret mogao bi ostvariti iznenađujuće dobar rezultat

Kakva je situacija na poziciji od centra prema desno? Vladajući HDZ raspisao je parlamentarne izbore prije jeseni jer želi kapitalizirati trenutačni dobar rejting nakon svladavanja korona krize. Istraživanje Crobarometar koje provodi agencija Ipsos za Dnevnik Nove TV HDZ-u daje najveću potporu od 28 posto, Bernardićevi restartavci dobivaju 24,9 posto, a Domovinski pokret Miroslava Škore i partneri 13,5 posto. HDZ je, dakle, kako svari sada stoje, izgledni relativni pobjednik parlamentarnih izbora. Riječ je o stranci koja, s obzirom na stranačku infrastrukturu, u startu ima najmanje 20 posto. No do izbora još je svašta moguće.

Domovinski pokret već je ranije dogovorio suradnju sa Zlatkom Hasanbegovićem i Blokom za Hrvatsku, a od nedavno i s Hrvatskim suverenistima (Ruža Tomašić, Ladislav Ilčić, Kristina Pavlović, Marijan Pavliček, Hrvoje Zekanović, Željko Sačić itd.). Pokretu su pristupile i neke manje stranke (jedna od umirovljeničkih i jedna od zelenih stranaka), ali i istaknuti pojedinci kao što su Karolina Vidović Krišto, Stjepo Bartulica, Ljiljana Zmijanović i Robert Pauletić. Izgledno je da će se Škori pridružiti i Ivan Penava, a u trenutku pisanja ovoga teksta spominje se i Marijana Petir koju uživa potporu u moslavačkome kraju. Uz dobru odrađenu kampanju ova politička opcija mogla bi postići iznenađujuće dobar rezultat.

Most

Domovinski pokret pregovore je vodio i s Ninom Raspudićem, no poznati kolumnist i profesor na kraju se pridružio Mostu koji se ojačao s još nekim zvučnim imenima (Marija Selak Raspudić, Marin Miletić i Zvonimir Troskot). Čini se da se Most, nakon početne idejne heterogenosti, sve više profilira kao konzervativna stranka. Uz jaku bazu u neretvanskome kraju i s novim pojačanjima Most bi svakako trebao imati nekoliko zastupnika u Saboru. Šteta što nije dogovorena suradnja Domovinskoga pokreta i Mosta, no čini se da Most u startu isključuje bilo kakvo poslijeizborno koaliranje sa HDZ-om.

NHR-HSP-GO

Od relevantnih političkih grupacija na desnome spektru još vrijedi spomenuti i novoformiranu koaliciju Neovisni za Hrvatsku-HSP-Generacija obnove. Neovisni su vodili pregovore s Domovinskim pokretom, no nije postignut dogovor. Pisac ovih redaka akterima pregovora sugerirao bi još jedne pregovore i dogovor o suradnji jer Neovisni za Hrvatsku nisu stranka bez potencijala u određenim izbornim jedinicama. Karlo Starčević bi s HSP-om mogao dobiti respektabilan broj glasova na području Like, a Generacija obnove – dopustite mi da budem subjektivan – kao stranka mladih entuzijasta u svojim redovima ima niz vrhunskih mladih osoba – moralnih i politički pismenih – kakve je teško pronaći u stranačkim mladežima etabliranih stranaka. NHR-HSP-GO koalicija mogla bi, u slučaju da se priključi Domovinskome pokretu, u nekim izbornim jedinicama donijeti nekoliko dodatnih mandata koje bez njih DR ne bi osvojio. Matematika je egzaktna znanost.

Što šire okupljanje

Ključ je za uspjeh desno-konzervativno-suverenističke opcije samo jedan: što šire okupljanje. Moguće privatne razmirice, podjele, taštine, pseudomesijanske komplekse i nerealne zahtjeve treba ostaviti po strani i napraviti što širu platformu. U nekim izbornim jedinicama u slučaju da ne-HDZ-ovska desnica iziđe u tri bloka (Domovinski pokret, Most, HNR-HSP-GO) doći će do velikoga rasipanja glasova jer će ljudi vrlo sličnih političkih stavova ići jedni protiv drugih i dogodit će se velika razmrvljenost. Nikada, naime, do sada nije bila na listama ovolika gužva renomiranih pojedinaca desne orijentacije što je ipak dokaz da i ta opcija s vremenom kvalitativno napreduje. Trebala bi, međutim, napredovati i u zajedništvu jer jedino zajedničkim nastupom može postati konkurencija HDZ-u što bi i HDZ natjeralo više u desno. Overtonov prozor moguće je širiti u desno jedino stvaranjem desnoga bloka koji će postati pretendent za vlast, a ne tek prikrpa. A to je moguće postići jedino zajedničkim nastupom.

Bez vlasti nema promjena

Kao autor odgojen na pravaškoj lektiri, pa tako i krajnje suzdržan prema onim pojedincima koje je Starčević nazivao političkim „praktičnjacima“ (sinonim za političke trbuhozborce i beskičmenjake), ipak za kraj ovoga osvrta želim upozoriti na to da je politika ovozemaljska kategorija i umjetnost mogućega. Tobožnji politički puritanizam i besprijekorne moralne persone u politici nikada nisu postojali niti će postati. Oni koji nisu spremni ponekad biti i pragmatični (naravno, uz poštivanje crvenih crta) nikada ne će doći u poziciju obnašati vlast. A bez vlasti nema ni promjena.

Veliki hrvatski intelektualac, kojega su u njegovo vrijeme i samoga prozivali pojedini tobožnji čistunci, dr. Vinko Krišković, svojedobno je plastično opisao ovo o čemu govorim. Zato ovaj osvrt završimo njegovim promišljanjima koja ni nakon mnogo desetljeća nisu izgubila na svojoj aktualnosti: ‘Hrvati poslije feudalnoga i pokrajinskoga austrijskog doba, a u golemoj razlici od Srba, nisu nikako mogli shvatiti, što je prava bit politike i kako je valja vršiti. Poistovjetili su je s patriotizmom i opozicijom. Politika je pravno poprište, gdje se može ispoljiti patriotizam jače nego igdje drugdje; a kako tuđin gospodari zemljom i narodom, jedino pravo mjesto patriotu je opozicija. Očito shvaćanje naopako, jer patriotizam nije tek osobina politike, nego je dužnost svakoga građanina, da svoje osobne probitke podredi općima. A opozicija nema nikakve veze sa samom biti politike, nego je nametnuta ili je dobrovoljna taktika neke političke stranke, koja ne može da oživotvori svoj program. Pa opet je ta bit politike bjelodana. Svaki narod ima svoja prava, neke svoje kulturne, socijalne, ekonomske i političke probitke, koje treba da oživotvori, jer nije dosta da ih tek iznese i proglasi. A može ih oživotvoriti samo svojim moralnim i fizičkim snagama. Njima će dobiti i vlast, da ih izvrši. Ako ima tuđega gospodara, bit će njegov uspjeh smanjen, koliko su snage toga gospodara ili protivnika jače od njegovih. A tu je svrha i bit politike. Ona je omjer snaga, kojima se stječe vlast, da bi se oživotvorio neki kulturni, socijalni, ekonomski i politički narodni probitak. A u nagodbeno doba Hrvati u bivšoj Banovini bježali su od vlasti kao od nečastivoga, kratili se preuzeti odgovornost za svaku političku djelatnost, kojom bi i vlast dobili, da ne bi izgubili časovite časti i ugleda u svoga neuka i fanatizirana naroda, koji je svejednako vapio: ‘Naše pravice! Naše pravice!’, a da nije znao, što to znači, i držao svakog domaćeg sina u vladi za nitkova, koji se prodao za zdjelu leće. Tako je nastao u javnom životu nerad i nemar za narodne kulturne i ekonomske potrebe sadašnjice, nastao je u politici pasivan otpor slobodnih živalja narodnih – politička taktika ubitačna za male narode, jer slabi snage naroda, a pojačava vlast silnika. U Banovini su državni poslovi bili razdijeljeni u zajedničke i autonomne. Na prve su Hrvati, uz daleko snažniju vlast mađarsku, mogli slabo utjecati, a u drugima su sami svojim pasivnim otporom gubili i ono vlasti, što su je mogli steći za probitak svoje zemlje. (…) Takva je bila rabota naše inteligencije na javnom polju, kada joj je poslije feudalne i policijske vladavine bila predana uprava zemlje. Tu valja reći gorku, vrlo gorku riječ, da je u malo koga kulturnog naroda inteligencija u političkom poslu bila tako jalova kao hrvatska – rugavet stranoga političkog i diplomatskog svijeta, da je Roosevelt htio Hrvate poput kolonijalnih naroda predati Ujedinjenim narodima na staranje. U Banovini nagodbenog doba vodila je (hrvatska inteligencija, nap. D. D.) čisti domaći ideologijski rat bez vidnih praktičnih posljedaka. Povjesničari svejednako iz arhiva i zaprašenih listina iznosili su na svijet zastarjele zakonske članke stališa i redova. Onda bi se zapodjela na dugo i široko rasprava o njihovu smislu valjanosti za sadašnjicu. Filolozi određivali političke programe, a odvjetnici i novinari inatili se bez kraja i konca, koja je politička stranka poštenija i koji će političar narodu donijeti spas. Ali političare nisu prosuđivali po uspjesima, stečenim u njihovu javnom radu, nego po žilavosti i žestini njihove borbe, kao što su Rimljani gledali gladijatore i moderniji vijek gleda cirkuske akrobate.’

 Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo