Šiljo: Monopol nad Hrvatstvom, stranačka mreža i biračka riba

Zagreb – Vidikovac, 6. lipnja 2020.

“Jasno je da bi ljevici više pasalo da od centra prema desno dođe do rasipanja glasova, u tom kontekstu stavljam i svoje poruke hrvatskim biračima. Stalno govorim da je naš glavni suparnik SDP i da ne smije doći do disperzije glasova”, rekao je Davor Ivo Stier gostujući danas u emisiji televizije N1 „Studio uživo“. Priznao je da je time došao na liniju svoga protukandidata s unutarstranačkih izbora, Andreja Plenkovića, koji leleče da je „glas za Škoru glas sa SDP“.

Premda se Šiljo ne će svrstavati u svim ovim predizbornim nadmetanjima i podmetanjima niti zauzimati stranu, nego će imati kritički odmak od sviju, pokušavat će ljuštiti komušinu kako bi se bolje vidjelo je li ispod nje zrelo i zlatno kukuruzno zrnje ili možda nedozrelo, prazno zrnje, plijesan ili crna trulež. Tako i ovaj put: Stierove izjave i njegova pozicija tiču se nečega mnogo dubljega od njegove osobne sudbine, koja je očito mnogima prva, a ne puno manje mnogima i jedina briga. Tiču se predrasuda, stereotipa, propaganda, demagogija i drugih oblika oblikovanja svijesti radi političkog kontroliranja određenih vrsta riba u biračkom bazenu.

U ovom konkretnom slučaju riječ je o tvrdnji da „ne smije doći do disperzije“, tj. do rasipanja glasova od centra nadesno, kako reče prononsirani zastupnik demokršćanskih i konzervativnih stajališta, i kako govore mnogi hadezeofili, u kontekstu ocjene: „Naš glavni suparnik je SDP i ljevica, tako se i postupa, moja intencija je podržati pobjedu HDZ-a…“

Tko je – zapravo – čiji „glavni suparnik“, i što uopće znači takozvana ljevica, takozvani centar i nedokazana desnica, to ovaj put ostavimo postrance. Zanima nas logika po kojoj svi od tzv. centra „nadesno“ – ako ne žele da lijevi, „crveni“ vragovi osvoje i gričko brdo nakon što su već na juriš zauzeli Pantovčak-brdo (razumije se: uz svjesnu pomoć pete kolone u redovima formalnih branitelja dotadašnje vladarice) – trebaju opet ’drukati’ za HDZ. (Pa makar ih guja po deseti put iz iste rupe „ujila“.)

Takvo alarmiranje srednjih i desnih vrsta imalo bi poslužiti da se što više takve ribe dade opet uhvatiti u HDZ-ovu mrežu. Da bi ju, ako se to i dogodi, HDZ tada stavio u kašete, prodao na tržištu kao „svoju vlastitu ribu“ i sa zarađenim novcem radio što hoće i provodio se s kim hoće. Ne obazirući se na očekivanja „svoje“ ribe, koju je u međuvremenu ionako prodao „na viđeno“ i „na neviđeno“.

Takvo plenkovićevsko-štirovsko postavljanje teze služi dakle samo jednom cilju: održavanju monopola nad dosadašnjom biračkom bazom, de facto nad preostalim svjesnim i samosvjesnim, nad preostalim neiseljenim, nad preostalim neprodanim, nepotkupljenim, nekorumpiranim i nezastrašenim dijelom hrvatskog, većinom katoličkog naroda. Monopola nad Hrvatstvom! Ako nalazite sve manje pozitivnoga, moralno branjivoga, demokratskoga, ljudskoga i patriotskoga u onomu što HDZ zastupa i kako se ponaša na vlasti, pa poželite glasovati za nekoga za koga ste u međuvremenu povjerovali da će vas kao čovjeka, domoljuba, vjernika, kao žednoga istine i pravde bolje zastupati i više poštovati nego HDZ spomenutu „svoju ribu“, – tada vas treba iznova zastrašiti „crvenom opasnošću“. Onako kao što se ribe straše mlaćenjem po vodi na jednoj strani uvale da bi bježeći u paničnu strahu uletjele u mrežu koju ste im već postavili na drugoj strani uvale.

A kad se riba uhvati u tu mrežu, i mlatiočevi ortaci skupa s njime ulove dovoljno ribe da njome kupe ulaznicu za Hrvatski sabor, opet će vladajuća klika činiti što hoće, a ona manjinska, koja im služi kao „smokvin list“, fingirat će unutarstranačku oporbu. Čak i u pogledu koalicije s HNS-om, zbog koje je u znak neslaganja napustio mjesto ministra vanjskih i europskih poslova, Stier je sada mnogo mekši: „Kada vidimo rezultate, vidjet će se kako će se složiti većina…“

O tempora, o mores! Ili u prijevodu na hrvatski: Veži konja gdje ti (Andrej-)aga kaže!

Šiljo, Hrvatsko nebo