HMS DONOSI: Mostar, od prvih demokratskih izbora do grada slučaja, 1990. – 2020.

Ovih dana kada se navršava točno 16 godina od proglašenja Statuta grada Mostara, tzv. međunarodna zajednica prenijela je, ovaj put navodno ozbiljnim porukama političkim strankama u Mostaru da je odlučna da se izbori moraju održati, čak i nakon redovnih listopadskih izbora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Tako je stranačkim čelnicima u Mostaru poručeno je da žurno usvoje izmjene Izbornog zakona BiH kako bi proveli odluku Ustavnog suda o izboru vijećnika u Gradsko vijeće Mostara.

U svom posljednjem izvješću za BiH, EU je također naglasila kako građani i građanke Mostara ne mogu glasati na lokalnim izborima od 2008. godine, jer se stranke u Parlamentarnoj skupštini BiH nisu mogle dogovarati o tome kako zamijeniti odredbe koje su 2010. godine odbijene od Ustavnog suda BiH.

Ako se u predviđenom roku za održavanje lokalnih izbora ne postigne dogovor i nije moguće održati izbore 4. listopada, izbori u Mostaru bit će naknadno, prema novom Izbornom zakonu. Rečeno je da su predstavnici EU-a i SAD-a bili skeptični kako bi se dogovor mogao postići na vrijeme, pa je spremljena pričuvna varijanta, naime plan B.

Jedna je mogućnost da bi, ukoliko se izmjeni Izborni zakon nakon svibnja, koji je posljednji zakonski rok prije redovnih izbora, mogla postojati klauzula za primjenu novog zakona od 1. studenog 2020., a tada bi se izbori u Mostaru organizirali prema novim odredbama. ,

Maksida Pirić, glasnogovornica Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, za “Nezavisne” je izjavila kako nema novih informacija u vezi s lokalnim izborima u Mostaru.

Posljednje informacije su sastanak koji su prije desetak dana u Mostaru održala izaslanstva vodećih bošnjačkih i hrvatskih stranaka, HDZ-a i SDA, a vodili su ga čelnici Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Oni su, kao skoro i svaki puta kada bi se sastali, izrazili očekivanje da će izbori biti održani u listopadu ove godine i da su stavovi bliski, ali pred njima je još dug put.

Statut Mostara – mini “luđačka košulja”

Dok se čeka odgovor na hamletovsko pitanje oko izbora u Mostaru, biti ili ne biti, podsjetit ćemo kako je od nametanja mini „luđačke košulje“, Statuta Grada Mostara (15.3. 2004 godine.), od strane tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna prošlo punih 16 godina.

Čovjeka kojeg će Mostarci pamtiti po svemu, samo ne po dobrom što je učinio za ovaj grad, a posljedice katastrofalne politike koju je međunarodna zajednica od završetka rata vodila u Mostaru, uglavnom kao i u cijeloj BiH, čast nekim iznimkama, vidljive su svakodnevno.

Pady Ashdown

Osim što im je Ashdown, kojeg su nakon odlaska s funkcije šefa OHR-a prozvali „štetočinom“, uz pomoć bošnjačke političke vrhuške, Mostaru nametnuo Statut, koji je više kolonijalnog nego demokratskog duha, lišio je Grad na Neretvi i milijunskih financijskim sredstvima neophodnim za obnovu i funkcioniranje Grada, koje je prihodovao od neupravljanja trima hidroelektranama na Neretvi, a koje su mu pripale prema međunarodnim sporazumima.

Hoće li se u Mostaru održati lokalni izbori, pitanje koje se postavljalo i prije četiri godine, 2016. godine, zavisilo je prije svega od SDA, jer Valentin Inzko već duže vrijeme odlučio se ne baviti svojim poslom. Svima je poznata činjenica kako presudu Ustavnog suda BiH za Mostar, SDA ne želi provesti, a Valentin Inzko nema hrabrosti ni želje nametnuti, čime se omogućilo građanima Mostara da konačno kao i sav normalan svijet u BiH na lokalnim izborima izravno izabere svog gradonačelnika, s punim legalitetom i legitimitetom.

Iako je službeni stav SDA prije četiri godine bio da se traži podjela Mostara, naknada izjava Bakira Izetbegovića(SDA) nakon razgovora s Draganom Čovićem(HDZ BiH), da nema podjele grada donijela je tračak, pokazalo se, lažne nade. Kao i tada, tako i danas, Mostarcima ostaje samo vjerovati, čekati i nadati se da će konačno biti ravnopravni sa svima ostalim građanima.

Političko, kulturno i gospodarsko središte

Ovdje ćemo podsjetiti na sva važna događanja oko Mostara od prvih demokratskih izbora do danas, na potpune promjena političkih stajališta važnih čimbenika oko statusa Mostara, izjave političkih i vjerskih čelnika, do nametanja Statuta i presude ustavnog suda i brojnih izjava, presuda, razgovora i dogovora oko održavanja izbora u Mostaru.

Mostar je prije rata bio političko, kulturno i gospodarsko središte Hercegovine. U Općini Mostar prema popisu stanovništva iz 1990. bilo je 126 628 stanovnika, od čega 43 856 ili 34,6 posto Muslimana, 43 077 Hrvata ili 34 posto, 23 846 Srba ili 18,8 posto te 12 768 Jugoslavena ili 10,1 posto i 3121 ostalih ili 2,5 posto. Na prvim demokratskim izborima 1990 godine unatoč imidžu Mostara kao «crvenog grada», ili «mala Moskva», pobijedio je HDZ BiH, a prvi izabrani gradonačelnik Mostara bio je Milivoj Gagro.

Milivoj Gagro

Projugoslavenske ili komunističke stranke doživjele su potpuni poraz na izborima. Vlast su formirale nacionalne stranke, HDZ BiH, SDA i SDS. Do dolaska pet tisuća srpsko-crnogorskih rezervista u rujnu 1991 godine grad je normalno funkcionirao i bez većih problema izvršena je smjena vlasti nakon izbora. S dolaskom rezervista i JNA u travnju 1992 godine i u Mostaru je počeo rat, a grad je bio praktično opkoljen. Po odluci Predsjedništva BiH obrana Mostara povjerena je HVO-u. U srpnju 1992 godine Mostar je oslobođen. Osam mjeseci kasnije, u svibnju 1993 godine izbio je rat između Hrvata i Bošnjaka koji je okončan u travnju 1994. potpisivanjem Washingtonskih sporazuma.

Podijeljen na dvije općine

U tom sukobu srušen je i znameniti Stari most. Iste godine u Mostaru koje podijeljen u dvije općine na jednu većinsku hrvatsku, zapadnu, i istočnu bošnjačku općinu. Te godine u Mostar dolazi i Europska komisija na čelu s Hansom Koschnikom, na kojeg je kasnije s hrvatske strane pokušaj atentata. 1996 godine formirana je Gradska uprava Mostara sastavljena većinom od Hrvata i Bošnjaka. Pod njezinom jurisdikcijom bio je samo središnji dio grada dok je ostatak činilo šest gradskih općina, tri većinske hrvatske i tri bošnjačke. Na čelu grada bili su gradonačelnik i dogradonačelnik koji su se «rotirali» na tim funkcijama i bili si iz reda Hrvata i Bošnjaka, a pripadnici stranaka HDZ i SDA. Gradsko vijeće također je bilo višenacionalno.

Na funkciji predsjednika i dopredsjednika vijeća «rotirali» su se predstavnici hrvatskog i bošnjačkog ali i srpskog naroda. Vijeće je bilo sastavljeno od 30 vijećnika od čega je prema Prijelaznom statutu Grada Mostara 10 vijećničkih mjesta pripadalo Hrvatima, 10 Bošnjacima i 10 Srbima, kojih praktično i nije bilo u većem broju u Mostaru. Srbi su, iako više formalno, u Mostaru bili konstitutivan narod, što u Federaciji nije bio slučaj, kao niti s Hrvatima i Bošnjacima u RS.

Političke i gospodarske prilike po završetku rata

Iz rata Mostar je izišao kao razrušen grad, duhovno i materijalno, neki kažu najviše u BiH. Jedan je i od rijetkih gradova kojega su branile i napadale sve tri nacionalne vojske u BiH, HVO, Armija BiH i Vojska Republike Srpske.Porušeni su brojni stambeni i gospodarski objekti, kao i njegov simbol Stari most. Nakon rata grad je bio i formalno i stvarno podijeljen, na bošnjački i hrvatski dio kojeg su činili po tri većinske općine svakog naroda.1996 godine u Rimu je dogovoren ustroj Mostara, donesen je privremeni Statut, a Grad je organiziran u šest općina i Središnju zonu koja nije općina, a koja je za cilj imala biti jezgro za ujedinjenje grada kada se stvore uvjeti za to.

Za prve čelnike grada izabrani su Ivan Prskalo /HDZ BiH/ i Safet Oručević /SDA/. U tom razdoblju, do 2000-te, u Mostaru je Europska komisija imala upravu. Grad se počeo obnavljati i prema nekim procjenama u njega je uloženo u tom razdoblju oko 200 milijuna eura. Godine 1999 počela je obnova Starog mosta koja je ipak približila dvije udaljene obale grada i danas Mostarci bez obzira gdje žive i iz kojeg su naroda nesmetano posjećuju most i povijesnu jezgru grada. Stari most 2005 godine upisan je kao prvi spomenik kulture iz BiH na UNESCO-ov popis.

Stari most u Mostaru

U gospodarskom smislu Mostar je bio stvarno uništen, izuzev Aluminija cijelo vrijeme nije praktično postojala ozbiljnija proizvodnja. Sve se svodilo na trgovinu, a brojne tvornice su ostale neobnovljene ili su prodane za 1 KM (Tvornica Đuro Salaj) stranim investitorima koji nisu učinili ništa na pokretanju proizvodnje.Neke druge tvornice su u procesu privatizacije uništene (SOKO, Hekom, Hepok i dr.), a njihov prostor je prenamijenjen, sumnjivo ili neuspješno privatiziran. Takva ekonomska loša situacija iz političku napetost u Mostaru, koja je često vještački projicirana i stvarana, imala je za učinak da je Mostar ostao ipak nenormalan grada.Izbori 2000-te blaga promjena političke klime na bolje, ali nagomilani problemi se ne rješavaju ili vrlo sporo.

Tomić srušio stereotip

Gradonačelnik Neven Tomić (HDZ BiH) je došao s idejom Mostar normalan grad. Takav stav i iznenadan obrat u politici HDZ-a je iznenadilo međunarodne čimbenike ali i SDA koja je, tada se pokazalo, svih proteklih godina samo deklarativno bila za ujedinjenje grada. Dugo važeći stereotip kako su na zapadnoj strani loši, a na istočnoj strani dobri momci, srušila se kao kula od karata.

Neven Tomić

Nakon pozitivnog razvoja situacije u Mostaru, tadašnji (do)gradonačelnik Safet Oručević iznenada napustio dužnost. Nasilni i brutalni upad postrojbi SFOR-a u Hercegovačku banku poremetio je odnose u Mostaru. Ni danas, gotovo devetnaest godina nakon upada, nije završen taj slučaj niti su pronađeni dokazi koji su opravdali ovakav potez kojeg je navodno «zapovjedio» tadašnji američki veleposlanik u BiH Thomas Miller.

SDA za razgraničenje i podjele

Mostar je i dalje bio podijeljen. Novac od dviju Elektroprivreda kako je bilo zamišljeno nije se trošio na razvoj i stabiliziranje stanja nego na krpljenje socijalnih rupa i to u omjeru 3,5 prema 1 u korist istočnog dijela grada. A u gradskim općinama nastavljalo se s krčmljenjem gradske imovine, gomilanjem dugova. Cvjetala je bespravna gradnja, netransparentno se trošilo, kočila provedba imovinskih zakona, a u općine su zapošljavani nestručni i nekompetentni kadrovi po rodbinskim vezama i stranačkoj pripadnosti. Takvu politiku grad danas, 2006-te počinje plaćati jer su došli na naplatu računi od sudskih tužbi, preko 20 milijuna KM, i višak 260 namještenika u gradskoj upravi.Tada počinje i priča o novom Statutu, i svi u OHR- u i međunarodnoj zajednici počinju ponavljati uzrečicu «Mostar normalan grad». Formirano je i prvo povjerenstvo za promjenu Prijelaznog statuta Mostara.

Sačinjavali su ga po dva člana iz stranaka koje su participirale u Gradskom vijeću. Ono je bilo sastavljeno od vijećnika Koalicije za CD BiH, vijećnika HDZ-a i vijećnika Narodne stranke radom za boljitak. Koaliciju su sačinjavali SDA, SDP, Stranka za BiH i tzv. nezavisni vijećnici iz reda Srba. HDZ-e BiH se zalagao da Mostar kao i svi gradovi u BiH budu jedna izborna jedinica. SDA nije željela promjenu postojećeg stanja već zadržavanje podjele i razgraničenje u gradu prema ratnim crtama. Uz dr. Ziju Hadžiomerovića najradikalnija je bila predsjednica Gradskog odbora SDA Fatima Leho.

Fatima Leho

Ona je nedugo tijekom posjeta visokog predstavnika Mostaru i razgovora sa strankama koje participiraju u radu Povjerenstva za preustroj grada, iznijela šokantan prijedlog predstavniku HDZ-a Josipu Merdži ponudivši ukidanje Središnje zone Mostara i definitivnu podjelu po ratnoj crti. Na takve do tada neviđene pozive na međuratnu i međunacionalnu podjelu Mostara i ukidanje jedinog integrativnog faktora u gradu nije bilo reakcija iz međunarodne zajednice.

Nastavit će se…

BM/MG/HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo